San nikako nije dolazio na oči, svakakvi scenariji su prolazili kroz glavu, iako sam nakon veličanstvene pobjede nad Engleskom kazao da ću biti miran jer za mene su ovi dečki već sada apsolutni pobjednici ruskog Mundijala i kakav god bude epilog utakmice u u Moskvi to se neće promijeniti.

Nego, alarm je zazvonio u devet sati, finalno je jutro svanulo, iznenada me nervoza obuzela. Valjda bez nje ne može, ipak su ovo povijesni trenuci koje ćeš jednog dana uz čašu pive tijekom roštilja prepričavati djeci i unucima. Kroz povijest ovu je zemlju mnogo puta zahvatila sportska euforija, ne treba ljudima s ovih prostora da emocije prorade, ali ovako nešto nikad nisam vidio. Ovo je zbilja nešto posebno, osvajali su se zlata u drugim sportovima, slavilo se na trgovima, ali ovo je nešto drugačije, ovo je magično. Klincima više nizu uzori Neymar, Messi, Ronaldo, već Luka, Ivan, Reba, Broz... I to dovoljno, govori, to je možda i najveća pobjeda ovog SP-a.

Toliko spominjana euforija i nevjerojatna atmosfera, osjeća se na svakom koraku. Čak se i prodavačice u dućanima raspituju u kojem će sastavu istrčati "Vatreni" na Lužnikiju.

"Hoće li igrati Perišić, jel' spreman", upitala nas je jedna znajući kojim se poslom bavimo, dok je druga dodala:

"Ma dobit ćemo mi to, zapisano je to negdje gore, morala je doći ova osveta", istaknula je.

UŽIVO FINALE SP: Francuska - Hrvatska

Inače, većina će hrvatskih dućana, supermarketa danas raditi skraćeno, kako bi svi imali priliku gledati povijesnu utakmicu. Kako bi vam bolje predočio koliko je to veliko, ti isti supermarketi ne skraćuju radno vrijeme niti tijekom blagdana tako njihovi zaposlenici nerijetko propuštaju Uskršnje obiteljske doručke...

U kafiću, ista stvar, o finalnoj utakmici razglabaju stari i mladi, čak i oni koji ne prate nogomet su rekli svoje mišljenje, rasprave su se vodile uz jutarnju kavu i rakiju jer kako nam je konabar kazao "ovo je za sreću". Naravno nismo ga mogli odbiti...

"Kako zaustaviti onog malog", najčešće je bilo pitanje koje nam je stizalo sa susjednih stolova

"Kompaktnom i čvrstom obranom", odgovorili smo čovjeku u već u poznim godinama, koji je jasno aludirao na čudesnog Kyliana Mbappea. 

Uglavnom, ludnica je krenula od samog jutra, pjesma se čula od 10 sati, a kako i ne bi, jer tko zna kada će ovaj narod ponovo doživjeti ovakav dan. Možda na dočeku sutra...

Kockice su se vidjele na svakom uglu, stvarno ne pamtimo da li se ikad ovako nešto događalo u Hrvatskoj. Te famozne 98' Hrvatska je također bila na nogama, ali tada je pisac ovih redaka bio jedan mali klinac kojem su tek neke slike ostale duboko urezane. Prvenstveno pobjeda nad Njemačkom i nestvarno slavlje nakon trijumfa na kultnom Gerlandu.

 Sada, 20 godina kasnije, Hrvatska je opet na nogama, Hrvatska sanja otvorenih očiju, ma današnji vam je dan kod nas poput praznika, nikog nije briga što će biti sutra, svi bi sve mijenjali za trofej Zlatne Božice. Uostalom, hrvatska Vlada sutrašnji dan uisitnu misli proglasiti neradnim, kako god završila utakmica s Francuskom slavit će se i feštati na tragovima. Na glavnom zagrebačkom, čak su i Bana Jelačića okitili u kockasto. Ma bilo je ovo najljepše jutro u tko zna koliko zadnjih godina, grlili su se poznati i nepoznati, svi su bili jedno. Zaboravilo se na sve probleme, na minuse u bankama, neplaćene račune, ovrhe...

"Ma koga briga sada za to, samo da mi osvojimo SP", dobacio je jedan student, već tada pod blagim utjecajem alkohola.

Ali neka, tako i treba biti, ovi dečki su donijeli ovom narodu sreću, donijeli su tračak nade da se možemo probuditi, ujedinili su nas, 90 posto nas, jer postoje oni koji i dalje bojkotiraju reprezentaciju zbog određenih ljudi. OK, ima istine u tome što oni tvrde, ali oni koji su od jutra na trgovima, po kafićima, ne navijaju niti za Mamića i Vrbanovića već za

1/0
Vidi galeriju
undefined Zagreb

  Hrvatsku!

Nego, vratimo se na one puno bitnije i pozitivnije stvari. Moramo spomenuti da je i puno praznovjerja u cijeloj ovoj priči, ljudi gledaju utakmice u istim kafićima, na istim stolicama, u istom društvu... Neki niti ne peru dresovi, briga ih što će netko misliti, ali sve samo da Hrvatska digne tu "kantu".

"Koga briga kad osvojimo da li mirišem po najljepšem parfemu ili mi dres smrdi", bila je jedna od priča na ulicama.

Nezaobilazna tema je i podrška u susjednim nam zemljama, posebice u Srbiji. U trenutku kada sam razglabao s kolegom o tome, stigla mi je poruka velikog prijatelja, Beograđanina s adresom u Njemačkoj:

"Majstori ste u fudbalu, tako malo zemlja da igra finale Mundijala, svaka čast, bodrit ćemo vas danas!"


Nedugo nakon javio se još jedan prijatelj, pravi Beograđanin s dorćolskom adresom. On je još prije Danske kazao da će Hrvatska igrati finale.

"Jesam ti rekao, sada uživajte u ovim trenucima", pisalo je.

Nego, vratimo se na kraju još jednom ovom nestvarnom danu i još nevjerojatnijoj atmosferi. Ovi dani će se pamtiti, a mnoge je strah pomisliti što će uopće biti ako Luka Modrić danas oko 19 sati digne "kantu" visoko u zrak. Vrlo vjerojatno će slaviti, danima, tjednima, mjesecima, ali slavit će se u bilo kojem slučaju jer ovo jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, ako ne i najveći.

Inače, u glavnom gradu je, nismo kazali, ujutro i kiša pala, ali to nije moglo zaustaviti veselje i pjesmu ljudi koji su ovo čekali dvadeset godina, naposljetku su i dočekali ... Kako neki kažu, od sada više ništa neće biti isto, i zbilja neće...

Sretno, Vatreni!