Proslavljeni reprezentativac Jugoslavije, Ljubinko Drulović posle epizode na klupi Partizana brzo je pronašao novi izazov i već šest meseci vodi brigu o olimpijskoj reprezentaciji Uzbekistana.

U Opširnom intervjuu za "Anadoliju" Drulović je pričao o mnogim stvarima iz prošlosti, ali i planovima za budućnost. Uveren je da će sa svojim momcima izboriti vizu za fudbalski turnir u Tokiju.

"Uskoro nas očekuje Kup azijskih nacija na Tajlandu koji je kvalifikacionog karaktera za Olimpijske igre 2020. godine. Nemam razloga da sumnjam da ćemo biti među prve četiri ekipe. Odigrali smo devet utakmica od kako sam preuzeo funkciju selektora i još nismo doživeli poraz. Imamo šest pobeda i tri remija, a posebno sam ponosan na dva trijumfa protiv favorizovanog Egipta. Dočekali smo ih u dva grada u unutrašnjosti zemlje, u jednom je bilo 15.000, u drugom 20.000 ljudi na tribinama. Navijači veruju u ono što radimo i komentari u štampi su vrlo pozitivni. Imam odličnu saradnju sa selektorom A reprezentacije Hektorom Kuperom i verujem da ću moći da računam na sve raspoložive snage za Kup Azije", rekao je Drulović.

U nedavnom intervjuu za Anadoliju legendarni jugoslovenski fudbaler Vladimir Jugović je između ostalog rekao da su Drulović i Paunović jedini napravili podvig sa mlađim selekcijama Srbije samo iz razloga što su pošteno radili svoj posao. Imajući u vidu da je jedan trenutno u SAD, a drugi u Uzbekistanu, nameće se logično pitanje ima li na Balkanu mesta za fudbalske poštenjačine.

"Nažalost, niste daleko od istine. Srpski fudbal je na lošem glasu i poslednji rezultati mlade i A reprezentacije ne ulivaju nadu da će stvari krenuti na bolje. Svima nama koji radimo u inostranstvu nije prijatno kada čujemo da je naš nacionalni tim izgubio 5:0 od Ukrajine ili 6:1 od Nemačke. To ostavlja negativne posledice i na neke buduće angažmane. Kada se neki klub dvoumi između hrvatskog i srpskog trenera, naravno da će se opredeliti za Hrvata jer je njihova reprezentacija druga na svetu. Ja sam imao ludu sreću da sam izabran za selektora Uzbekistana, iako mi je jedan od protivkandidata bio Nenad Gračan. Moramo pod hitno nešto da učinimo kada je reč o imidžu srpskog fudbala, inače nam se ne piše dobro", istakao je Drulović.

Drulović nalazi utehu u činjenici da veliki broj njegovih "orlića", koji su u Litvaniji 2013. godine postali evropski prvaci, sada imaju standardan status u najboljoj reprezentaciji Srbije.

"To je najbolji dokaz da smo radili pošteno. Kada sam sastavio konačan spisak za Evropsko prvenstvo, igrači su bili zbunjeni i pitali su me zašto nema više od 18 kandidata. Rekao sam 'momci, vi ste najbolje što Srbija ima, ne treba nam niko više'. Dogodilo se da Benfika nije pustila Lazara Markovića, Čavrić se povredio i na predlog tim-menadžera Igora Gačića, uputio sam naknadni poziv Mijatu Gaćinoviću. To je bila jedina izmena u odnosu na početni sastav. Mijat mi se revanširao i odigrao jednu od ključnih uloga u Litvaniji. Bio je čovek odluke u polufinalu i jako mi je žao što iz taktičkih razloga nisam mogao da mu pružim šansu protiv Francuza u borbi za trofej. Pozvao me je telefonom 15 dana posle prvenstva i zahvalio mi se na svemu. Rekao sam mu da nastavi tako jer je dete iz fudbalske porodice i poseduje sve predispozicije da postane veliki as. Tako je i bilo", kazao je Drulović.

To je generacija koji bi u narednih deset godina trebalo da povrati sjaj reprezentativnom fudbalu Srbije.

"Uz dodatak par iskusnijih igrača i naravno Luke Jovića. Luka je tada bio klinac, ovo su momci 1994. godište, na čelu sa Aleksandrom Mitrovićem. Bilo je u toj ekipi i pet igrača rođenih 1995, koji su kasnije osvojili i svetsku titulu na Novom Zelandu. Svi su oni nastavili da se razvijaju u pravom smeru i danas imaju važne uloge u svojim klubovima. Od golmana Rajkovića, do Sergeja, Veljkovića, Maksimovića... Kvalitet je ogroman i ako se u Srbiji bude radilo kako treba, predstoji nam mnogo radosti na velikim takmičenjima. Ponavljam, ako se bude radilo kako treba".

Upravo je Sergej na raskrsnici karijere. Od izbora novog kluba, zavisi i nastavak njegove transformacije u fudbalera svetske klase.

"Teško je nositi se sa tolikim pritiskom. Način na koji je otišao na Svetsko prvenstvo, svi ti komentari... Možda su hteli da mu podignu cenu sa 100 na 150 miliona, ne znam. Sve je to uticalo na njegovo bledo izdanje u Rusiji. Posle toga se odrazilo i na partije u Laciju. Ja sam ubeđen da Sergej ima kvalitet za veliki klub, malo igrača na njegovoj poziciji ima takav kapacitet. Navikao se na Italiju i možda bi mu Juventus više prijao od Mančester junajteda i Pari sen Žermena. Brže bi se uklopio i odmah bi došao u situaciju da se bori za trofeje na sva tri fronta. Mislim da se u reprezentaciji luta sa njegovom pozicijom na terenu. Muslin je postupio najpoštenije, procenio je da mu se Sergej ne uklapa u koncepciju i otvoreno je rekao o čemu se radi. Reprezentacija je nešto drugo u odnosu na klub, mnogo toga zavisi od strukture ekipe i sistema u kome se igra. Rezultat je iznad svega i bivši selektor je postupio u skladu sa svojim principima. Sergej se sada razvio u igrača koji može da igra na dve-tri pozicije i na Tumbakoviću je da taj njegov potencijal iskoristi na najbolji mogući način. On bi trebalo da bude vođa novog talasa srpskog fudbala", smatra Drulović.