Priča o finalu Lige šampiona za sezonu 2009/2010 mogla bi da počne leta 1963. godine. U isto vreme, u Milanu i Minhenu, dva tima spremala su se za početak sezone...
"Grande Inter" čuvenog Helenija Herere, kao svetska sila, merkao je prvu titulu evropskog šampiona, a u Bavarskoj je Bajernu, jugoslovenskog trenera Zlatka Čajkovskog, javljeno da je suviše mali tim da bi bio selektiran za tek oformljenu profesionalnu ligu, koju danas znamo kao Bundes ligu.
Na kraju te sezone, Inter je postao šampion Evrope, kada je na Prateru sa 3:1 pobedio najdominantniji tim svih vremena, Real Madrid predvođen Di Stefanom i Puškašom.
Naredne sezone, Inter i Herera odbranili su titulu pobednika Kupa šampiona, trijumfom nad Benfikom, a Bajern se i dalje borio da stekne reputaciju u nemačkom fudbalu. Sada deluje nemoguće, ali u vitrinama Bajerna u vreme Interovih trijumfalnih pohoda Evropom (1964, 1965) stajala je po jedna titula i nacionalni kup!?
Titula je osvojena pre II Svetskog rata, 1932. godine, a kup nešto kasnije, 1957.
No, vremena su se promenila...
Na scenu je prvo stupio "totalni" Ajaks sa Johanom Krojfom, početkom 70-ih, a potom je zajedno sa velikim Francom Bekenbauerom rastao i Bajern.
U sezoni 1968/69, Bekenbauer i Bajern osvojili su prvu "modernu" titulu prvaka Nemačke, a onda je stiglo i zlatno doba. Posle het-trika Krojfa i Ajaksa u KEŠ (1971, 1972, 1973), isti podvig napravio je i Bajern - 1974, 1975, 1976.
Niko posle Bavaraca nije tri puta zaredom postao šampion Evrope, a samo su Liverpul, Notingem Forest i Milan uspeli da po jednom odbrane naslov.
Uporedo sa usponom Bajerna, 1972. godine, Inter je odigrao poslednje finale Kupa šampiona do večerašnjeg spektakla. Krojf je dva puta pogodio mrežu "nerazura" u roterdamskom finalu na De Kujpu, Ajaks je bio bolji (2:0), a Inter polako uzmakao pred političkim i ekonomskim usponom Silvija Berluskonija, tokom 80-ih godina.
Otac Anđelo Morati gubio je moć kao predsednik kluba, a današnji prvi čovek Intera Masimo, bio suviše mlad da održi "Grande Inter" na uzburkaloj evrosceni, gde su krajem 70-ih i početkom 80-ih harali Englezi, Liverpul, Notingem, Lids...
Od 1968. do danas, Bajern je uspeo da postane najtrofejniji nemački klub na evro i domaćoj sceni, gde je sakupio 22 titule i 15 kupova, ali i da izgubi tri finala KEŠ, odnosno LŠ - 1982, 1987, 1999.
Do sukoba dve filosofije na stadionu Santjago Bernabeu, Bajern je uspeo da upiše i četvrtu zvezdicu u Kupu, tj. Ligi šampiona. U jednom od najdestruktivnijih finala svih vremena, na stadionu Intera, Bajern je bolje izvodio penale od Valensije, posle 1:1.
Bilo je to u sezoni 2000/2001.
Sa druge strane, Inter je preživljavao najgore godine, tj. decenije u svojoj istoriji...
Nemci Lotar Mateus, Andreas Breme i Jirgen Klinsman doneli su mu "skudeto" u sezoni 1988/89 i tada je klub sišao u srednji, neretko i donji deo tabele, dok je Milan vladao Evropom. Kasnije se priključio i Juventus.
Na novu titulu, "nerazuri" su morali da sačekaju 2006. godinu, kada je ona stigla administrativnim putem, ali je potom potvrđena četiri puta uzastopno.Na kraju te sezone, Inter je postao šampion Evrope, kada je na Prateru sa 3:1 pobedio najdominantniji tim svih vremena, Real Madrid predvođen Di Stefanom i Puškašom.
Naredne sezone, Inter i Herera odbranili su titulu pobednika Kupa šampiona, trijumfom nad Benfikom, a Bajern se i dalje borio da stekne reputaciju u nemačkom fudbalu. Sada deluje nemoguće, ali u vitrinama Bajerna u vreme Interovih trijumfalnih pohoda Evropom (1964, 1965) stajala je po jedna titula i nacionalni kup!?
Titula je osvojena pre II Svetskog rata, 1932. godine, a kup nešto kasnije, 1957.
No, vremena su se promenila...
Na scenu je prvo stupio "totalni" Ajaks sa Johanom Krojfom, početkom 70-ih, a potom je zajedno sa velikim Francom Bekenbauerom rastao i Bajern.
U sezoni 1968/69, Bekenbauer i Bajern osvojili su prvu "modernu" titulu prvaka Nemačke, a onda je stiglo i zlatno doba. Posle het-trika Krojfa i Ajaksa u KEŠ (1971, 1972, 1973), isti podvig napravio je i Bajern - 1974, 1975, 1976.
Niko posle Bavaraca nije tri puta zaredom postao šampion Evrope, a samo su Liverpul, Notingem Forest i Milan uspeli da po jednom odbrane naslov.
Uporedo sa usponom Bajerna, 1972. godine, Inter je odigrao poslednje finale Kupa šampiona do večerašnjeg spektakla. Krojf je dva puta pogodio mrežu "nerazura" u roterdamskom finalu na De Kujpu, Ajaks je bio bolji (2:0), a Inter polako uzmakao pred političkim i ekonomskim usponom Silvija Berluskonija, tokom 80-ih godina.
Otac Anđelo Morati gubio je moć kao predsednik kluba, a današnji prvi čovek Intera Masimo, bio suviše mlad da održi "Grande Inter" na uzburkaloj evrosceni, gde su krajem 70-ih i početkom 80-ih harali Englezi, Liverpul, Notingem, Lids...
Od 1968. do danas, Bajern je uspeo da postane najtrofejniji nemački klub na evro i domaćoj sceni, gde je sakupio 22 titule i 15 kupova, ali i da izgubi tri finala KEŠ, odnosno LŠ - 1982, 1987, 1999.
Do sukoba dve filosofije na stadionu Santjago Bernabeu, Bajern je uspeo da upiše i četvrtu zvezdicu u Kupu, tj. Ligi šampiona. U jednom od najdestruktivnijih finala svih vremena, na stadionu Intera, Bajern je bolje izvodio penale od Valensije, posle 1:1.
Bilo je to u sezoni 2000/2001.
Sa druge strane, Inter je preživljavao najgore godine, tj. decenije u svojoj istoriji...
Nemci Lotar Mateus, Andreas Breme i Jirgen Klinsman doneli su mu "skudeto" u sezoni 1988/89 i tada je klub sišao u srednji, neretko i donji deo tabele, dok je Milan vladao Evropom. Kasnije se priključio i Juventus.
Falila je samo evropska potvrda da se Inter totalno reafirmisao kao velikan.
Stigla je zajedno sa Žozeom Murinjom, koji bi mogao da postane tek treći trener u istoriji igre, koji je sa dva različita kluba postajao šampion Evrope. Murinjo je to prethodni put učinio sa Portom 2004. godine.
Ali i ako Inter bude poražen, gospodi Ernstu Hapelu i Otmaru Hicfeldu pridružiće se jedan čovek, trener Bajerna Luj Van Gal, koji je takođe već bio prvak kontinenta, sa Ajaksom 1995. godine.
Hapel je vodio Fejenord (1970) i Hamburger SV (1983) do slave, a Hicfeld je to činio sa Dortmundom (1997) i Bajernom (2001).
Zanimljivo, u subotu uveče (20.45) u Madridu će i Inter i Bajern igrati za "triplu krunu". Oba tima su tokom sezone već osvojila nacionalni kup i prvenstvo. Taj podvig prošle sezone napravila je Barselona, a pre 11 godina Manćester junajted, baš preko leđa Bajerna u katalonskom triler finalu (2:1).
Inter je osnovan 9. marta 1908. godine, kada se 13 nezadovoljnih članova Milan Kriket i Fudbal Kluba, današnjeg AC Milana, otcepilo od "rosonera". Ta grupa Italijana i Švajcaraca bila je nezadovoljna insistiranjem Milana da za njega igraju isključivo Italijani.
Grb Intera naslikao je jedan od "pobunjenika", slikar Đorđo Muđijani, a klubu su date boje crna i plava, koje su fašisti zabranili tokom 20-ih godina XX veka, čak su mu promenili i ime iz FC Internazionale u Ambrosiana SS Milano. Boja dresa je bila bela, sa crvenim krstom na grudima, nalik grbu Grada Milana.
Po završetku II svetskog rata, Interu su vraćene originalne boje, ali klub ponekad igra u dresovima sa crvenim krstom.
Dresovi Bajerna uvek su bili zasnovani na crvenoj boji, mada su nekada bili u kombinaciji sa belom, a nekada sa plavom bojom. Die Rotten (Crveni) je jedan od nadimaka Bavaraca, koji su jedan od tri kluba iz grupe osvajača sva tri cenjena evropska kupa: Kupa šampiona, Kupa pobednika kupova i Kupa UEFA.
Pored Bajerna, to su ostvarili još samo Ajaks i Juventus.
BAJERNOVA FINALA:
1974 (Brisel): Bajern - Atletiko Madrid 1:1, 4:0 u ponovljenoj utakmici
1975 (Pariz): Bajern - Lids junajted 2:0
1976 (Glazgov): Bajern - Sent Etjen 1:0
1982 (Roterdam): Bajern - Aston Vila 0:1
1987 (Beč): Bajern - Porto 1:2
1999 (Barselona): Bajern - Mančester junajted 1:2
2001 (Milano): Bajern - Valensija 1:1, penalima 5:4
INTEROVA FINALA:
1964 (Beč): Inter - Real Madrid 3:1
1965 (Milano): Inter - Benfika 1:0
1967 (Lisabon): Inter - Seltik 1:2
1972 (Roterdam): Inter - Ajaks 0:2
(N. Janković - MONDO, foto: uefa.com)