Siniša Mihajlović će zauvek ostati u srcim navijača Lacija, kluba za koji je igrao od 1998. do 2004. godine.
Izvor: Twitter/Alex_Piace/Screenshot
Danas je u Rimu sahranjen Siniša Mihajlović, legendarni srpski fudbaler, koji je mnogo zadužio i Italiju. Došao je na Apenine još početkom devedesetih, nakon što je sa Crvenom zvezdom postao šampion Evrope, a dubok trag ostavio je u Romi, Sampdoriji, Laciju i Interu - kao i u Bolonji, Milanu, Fiorentini i svim drugim italijanskim klubovima koje je vodio. Zbog toga su svi navijači bili jedinstveni na ispraćaju u večnost, a posebnu čast Mihi odali su "lacijali".
Nakon što su Dejan Stanković, Roberto Mančini, Atilio Lombardo i igrači Bolonje izneli iz crkve kovčeg sa telom Mihajlovića, usledili su veliki aplauzi, pa zatim i bakljada navijača Lacija.
"Kad Siniša šutira, to je gol", pevali su navijači Lacija koji nikada neće zaboraviti da je Mihajlović bio deo generacije koja je 1999. godine donela titulu u Rim, a nije im smetalo ni što je pre toga igrao za gradskog rivala Romu. Štaviše, uvek su ga poštovali i kao igrača, kasnije i kao trenera i zato su svi došli da se oproste od njega.
Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.
Slanje komentara nije uspelo.
Nevalidna CAPTCHA
Dusan Dzigurski
Svaka cast Mihajlovicu za sve sto je uradio ali ovakve scene mi nisu jasne, kao da je umro jedan od najvaznijih ljudi na svetu. Covek je bio samo fudbaler i trener, ma koliko da je bio dobar sigurno nije bio takav velikan kakvim ga predstavljaju. Kada umre neki znacajan naucnik ili pisac ili lekar niko mu ni citulju ne da osim porodice. Ceo svet je sada naopako izvrnut.
5
37
Pera
@Dusan Dzigurski
Malo si zalutao sa komentarom i mislima, ovo sto vidis ne pokazuje Mihajlovica - fudbalera nego prikazuje Mihajlovica - LJUDINU, SRBINA, COVEKA KOJI JE SVIMA POMAGAO, jednu velicinu u SVIM MERILIMA!!! Svet jevtrenutno tu gde jeste zbog ljudi kao sto si ti, prostih i neukih koji imaju prava da pisu sve sto im padne na ono zrno graska u glavi.
12
3
Za peru
@Dusan Dzigurski
Pero ostavi se filozofiranja i trazi neku rvaticu za macora