Slušaj vest

Legendarni hrvatski fudbaler Zvonimir Boban danas proslavlja 56. rođendan, a mnogima su prve asocijacije na njegov lik i delo detalji sa Maksimira - kada je po mišljenju mnogih fudbalska utakmica Dinama i Crvene zvezde započela građanski rat na prostoru bivše Jugoslavije. O ulozi Zvonimira Bobana na tom meču i udarcu policajca Refika Ahmetovića svojevremeno su govorili njegovi saigrači i rivali Dragan Stojković Piksi i Dejan Savićević.

Obojica su gajili veliko poštovanje prema Bobanu, a posebno se to odnosi na Dejana Savićevića koji je sa Bobanom bio prijatelj i pre dešavanja na Maksimiru. Zajedno su igrali u klubu i reprezentaciji, bili rivali na terenu, prijatelji,... I zajedno su doneli odluku - nikada nisu pričali o ratu jer su ga drugačije videli.

"Zvone i ja smo bili prijatelji i pre nego što smo došli u Milan", rekao je Dejan Savićević u intervjuu za italijanske medije pre nekoliko godina i dodao: "Bile su teške godine, građanski rat... Nije bilo lako održati te odnose. Zajedno smo služili vojsku, igrali za reprezentaciju, dogovorili smo se da ne pričamo o ratu, već o drugim stvarima. O ratu jednostavno ne bismo mogli da se usaglasimo. Nisu fudbaleri i sportisti krivi što se rat dogodio, već politički interesi onih koji su posle rata postali milijarderi."

Građanski rat za koji mnogi smatraju da je počeo na Maksimiru 1990. godine potezom Zvonimira Bobana zapravo je u Hrvatskoj počeo tek nekoliko nedelja pre njegovog odlaska u inostranstvo. "To me je uvek najviše bolelo", pričao je Boban, koji nije mogao da učestvuje u ratu jer je napustio Jugoslaviju. "Ne kajem se zbog Maksimira. Nimalo. Bila je to borba za slobodu protiv režima. I to nije bilo protiv Srba, nije bilo ni protiv koga. Nismo očekivali da će se to kasnije pretvoriti u rat, bio sam premlad da bih to video. Očekivali smo labavu konfederaciju", rekao je Boban jednom prilikom i dodao: "Da, razmišljao sam da napustim Milan. Možda mi je moja lična priča o 13. maju olakšala dušu zbog tog pitanja. Ponosan sam, čak i ako smo bili privilegovani što smo igrali fudbal. Bilo je presudno da kažemo nešto o svojoj hrvatskoj stvari. Hrvatska je bila neka vrsta neželjenog deteta Evrope." Već bio član Milana kada je na teritoriji današnje Hrvatske trajao rat koji je rasturio zajedničku državu. Zapravo, fudbal je imao važnu ulogu u tome...

Neredi na Maksimiru

Prvi višestranački izbori na teritoriji današnje Hrvatske doneli su pobedu partijama koje su se zalagale za nezavisnost i tako su počele tenzije. Srbi su bili nezadovoljni rezultatima, nisu im se sviđali postupci stranaka koje su polako preuzimale vlast od dotrajalog komunističkog aparata koji više nije mogao da rukovodi ogromnom zajedničkom državom. Kulminacija je bila na Maksimiru, na prvenstvenom meču Dinama i Crvene zvezde, pred gotovo 20.000 navijača.

Pretpostavlja se da je oko 3.000 navijača Crvene zvezde, uz koje je na tribini bio i Željko Ražnatović Arkan, gledalo meč koji će postati jedan od najčuvenijih u istoriji jugoslovenskog fudbala - zbog nemilih scena koje su se dogodile. Izazvani kamenicama sa navijačke tribine rivala, navijači Zvezde krenuli su u napad. To je uzrokovalo reakciju domaće publike koja je pokušala da upadne na teren, ali je zaustavljena od strane policije! Niko nije odustao od svojih namera, pa je čitav sat kasnije situacija u potpunosti izmakla kontroli.

Svi igrači Crvene zvezde u tim momentima bili su u svlačionici ispod tribina stadiona Maksimir, a pojedini fudbaleri Dinama i dalje su se nalazili na terenu. Tada se dogodio kultni trenutak u očima svakog hrvatskog nacionaliste - Zvonimir Boban šutnuo je policajca Refika Ahmetovića. Navodno, zbog preterane upotrebe sile nad jednim navijačem zagrebačkog kluba. "Taj sam, javna ličnost spremna da rizikuje svoj život, karijeru i sve što je slava mogla doneti, za jedan ideal, jednu stvar - hrvatsku stvar", rekao je kasnije za CNN Boban, koji je u Hrvatskoj postao heroj, a u Srbiji omražena ličnost.

"Posle sukoba s policajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, oni su svi bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvek sam pokušavao da napravim stvari kao čovek, ali imam svoje ideale i ideje. Domoljubne hrvatske ideje deo su mene celog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih nego ih samo smatram svojima. I ništa više", ispričao je u jednom od intervjua Boban. Odmah po dolasku iz Zagreba Dragan Stojković Piksi istakao je koliko je šokiran Bobanovim ponašanjem. "Ja Bobana znam kao dobrog dečaka. Zašto je zastranio i ponašao se neobuzdano - ne znam. Kad je služio vojsku u Beogradu, bio je blizak sa svim zvezdašima", rekao je sadašnji selektor Srbije za "TV Novosti".

Fudbalski savez Jugoslavije izrekao je šestomesečnu suspenziju Zvonimiru Bobanu, jednom od najboljih igrača tadašnjeg prvenstva. Zbog te odluke je hrvatski fudbaler propustio Mundijal u Italiji 1990. godine, iako je bio jedan od najtalentovanijih igrača u timu. Tri godine ranije Boban je bio lider ekipe koja je osvojila Svetsko prvenstvo za igrače do 20 godina, a već 1988. godine ušao je u seniorsku selekciju.

Boban je na Maksimiru bio blizu smrti!

"Kad sam se sagnuo, video sam da je on u vazduhu, sastavio je kolena i ruke. I udario me kolenom i rukama na desnu stranu. Rukama po glavi, a kolenima u rebra. Ja sam tako posrnuo", prisećao se za MONDO policajac Ahmetović. Tada je Boban mogao da pogine... Zapravo, bio je veoma blizu toga, život mu je spasao trener Josip Kuže - tvrdi Refik. "Kuže je tu odigrao glavnu ulogu. Da nije Kužea bilo, da je on krenuo ponovo, on bi dobio jedan okvir, sto posto. Osam komada, sto posto. I danas tvrdim da bih ga ubio. Meni je 55 godina i danas tvrdim da bih ga ubio samo da nije bilo Kužea. Da se samo vratio ja bih njega ubio", rekao je policajac sa Maksimira kolegama iz banjalučke redakcije MONDA.

Iako je u trenutku incidenta Zvonimir Boban smatrao da se bori protiv režima, možda čak i protiv Srba ili naređenja koje je policija dobila direktno iz Beograda, istina je bila drugačija. Na drugoj strani bio je Refik Ahmetović, Bošnjak, policajac, čuvar državnosti zemlje u kojoj je sve manje njenih stanovnika želelo da živi. Ahmetović kaže da je tek mnogo kasnije bio svestan svih dešavanja na Maksimiru i njihovog značaja i činjenice da je bio direktan akter. "Milion puta sam pomislio to je sve počelo na Maksimiru. Pa ja sam u istoriji sad kao negativac, a on je kao pozitivac. Moja slika ima u muzeju u Zagrebu, kao negativne osobe, tako su mi ljudi pričali. Mene spominju u istoriji da sam negativac. Neka uče, šta ima veze, spominjaće moje ime. Radio sam svoj posao, čuvao poredak", zaključio je Ahmetović.

Dejo i Zvone - prijatelji, saigrači, rivali

Zvonimir Boban je u leto 1991. godine prodat Milanu u transferu teškom osam miliona funti, a prvu sezonu proveo je na pozajmici u Bariju kako bi se privikao na Seriju A. Na kraju karijere kratko je bio pozajmljen i Selti iz Viga, ali je najveći deo karijere proveo upravo u Milanu gde je bio Savićević saigrač. Dejo je u Italiju stigao godinu dana nakon Zvonimira Bobana, a zajedno su osvojili tri titule, dva Superkupa, Kup evropskih šampiona i UEFA Superkup. Hrvatski fudbaler imao je još jednu titulu nakon Dejovog odlaska i jedan Superkup pre nego što je u klub stigao jedan od najboljih fudbalera u istoriji Crvene zvezde.

Njihovo prijateljstvo trajalo je i godinama pre nemilih scena na Maksimiru, ali kao da se dodatno pojačalo nakon sukoba Zvonimira Bobana i policajca. Tada je čitava javnost okrenula leđa talentovanom hrvatskom fudbaleru. "Samo su me dva čoveka shvatila - Dejan Savićević i Miljan Miljanić. Čiča je bio velik. Tada se postaviti protiv celokupne javnosti i štiti, kako su ljudi govorili, jednog ustašu. Trebalo je imati mu*a za to", rekao je godinama nakon dešavanja na Maksimiru Boban.

Zanimljivo, Dejo Savićević i Zvone Boban propustili su šansu da odmere snage u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2000. godine. Na dva meča tokom 1999. godine obojica su igrali po jedan meč - Boban je počeo utakmicu u Beogradu, a Savićević je kao rezervista zaigrao u Zagrebu. Baš pred taj meč Dejo je psovao navijača koji mu je dobacivao tokom intervjua, a to je postao još jedan od kultnih momenata fudbala na ovim prostorima. Jugoslavija je bila bolja i uz više postignutih golova u gostima otišla na EURO2000.

Bonus video:

MONDO/Mladen Šolak Dragan Stojković Piksi o Dejanu Savićeviću