Mohamed Kamara i na proleće će biti osnovna spona između defanzive i ofanzive srpskog šampiona. To bar u Partizanu očekuju od reprezentativca Sijera Leonea.

Medo nije napustio Partizan u zimskom prelaznom roku iako je imao neskrivenu želju da krene dalje. Sumnjiva glavobolja na pripremama u Tel Avivu odvojila ga je od terena na nekoliko dana.

Sada, u Beleku, radi kao da se ništa nije dogodilo i poručuje da nije nezadovoljan. Ipak, kada je počeo priču za MONDO lice mu je bilo ozbiljno. Ni traga od osmeha.

"Inače se smejem, samo sada ne mogu, jer sam izgubio", rekao je Kamara aludirajući na poraz svoje ekipe na treningu.

Imao je ponudu Granade, koju je Partizan odbio. Uprava crno-belih tvrdi da od Udinezea nisu dobili ništa zavnično iako su italijanski mediji danima brujali da će Kamara na Friuli... I baš u to vreme Medo je dobio glavobulju. Ceo slučaj ostao je prekriven velom tajne.

"Ne želim da se vraćam na to, jer je ta priča završena. Gledam samo u budućnost. Ekipi sam posvećen stoprocentno. Samo želim da igram fudbal".

Sve vreme boravka u Turskoj tvrdi da nije nimalo nervozan. Čak ni kada je tokom utakmice sa Šahtjorom ušao u klinč sa Fernandinjom.

"Nisam nervozan", po ko zna koji put od dolaska u Belek ponovio je 24-godišnji vezista i osvrnuo se na koškanje sa Šahtjorovim Brazilcem.

"Pokušao je da me udari laktom. U fudbalu ne treba da bude toga".

I dok trener Avram Grant na pripremnim utakmicama isprobava različite sisteme u svakom je centralno mesto rezervisano za Kamaru. Igrao je i kao jedini zadnji vezni i u tandemu sa Milanom Smiljanićem, čak i u paru sa Stefanom Babovićem...

"Kad trener kaže da igram - ja sam spreman. A to ko će da još da igra, zavisi od sistema", ne želi bivši igrač Helsinkija da se meša u posao trenera.

Cimer je sa Davidom Mangom.

"Ništa specijalno ne radimo u slobodno vreme. Slušamo muziku, šalimo se, gledamo televiziju"...

Medu je van terena gotovo nemoguće zamisliti bez slušalica.

"Slušam sve vrste muzike, nemam nijednu koju posebno volim. Slušam i hip hop i RNB i dens"...

Kamerunac Pjer Boja obožavao je srpski melos, voli ga i Senegalac Lamin Dijara...

"Ja ga ne slušam, jer ne znam srpski jezik".

U Beogradu je već godinu i po dana, a jezik nije savladao.

"Pokušao sam, ali nisam imao vremena. Časovi su između dva treninga, a tada se odmaram".

Kada bi mogao da bira sledeću stanicu u karijeri, izabrao bi Premijer ligu.

"Voleo bih u Englesku, zbog jezika, ali bih prevashodno želeo da odem u veliki klub, bez obzira na zemlju".

U Beogradu ga je skoro nemoguće sresti na ulici.

"Vodim normalan život, sve se svodi na treninge i odmor. Ne izlazim, jer se trudim da svaki slobodan trenutak iskoristim da se odmorim".

Otkako je u Srbiji nije doživeo nijednu neprijatnost.

"Nikada nisam imao problem ni rasističke prirode ni sa navijačima. Dešava mi se da me prepoznaju Zvezdini navijači i najnormalnije mi se obrate, pohvale moje igre"...

U Partizan je došao iz Helsinkija poslednjeg dana avgusta 2010. i potpisao trogodišnji ugovor što i dalje smatra dobrom odlukom.

"Ne žalim. Otvorila mi se mogućnost da napravim korak napred u karijeri i ja sam je prihvatio".

(izveštač MONDA iz Beleka, Rade Jakšić, foto Partizan.rs)