Trener Partizana gostujući u MONDU demistifikovao Južnu Afriku i Johanesburg. Slikao se sa Mandelom. Mesi i Maradona slobodno šetali...
Vladimir Vermezović, sadašnji trener Partizana, tri godine je živeo u najvećem južnoafričkom gradu - Johanesburgu. Ne samo da se nije pokajao što je sedeo na klupi Kajzer Čifsa već je pun pozitivnih priča o boravku u Južnoj Africi.
Odatle doneta iskustva su za njega neprocenjiva. Za posetioce MONDA pokušao je da demistifikuje mračne zablude o jugu "crnog kontinenta".
"Johanesburg je velegrad prečnika 120 kilometara, sa 12 miliona stanovnika. Standard je mnogo veći nego u mnogim evropskim zemljama. Ljudi imaju pogrešno mišljenje o Južnoj Africi, jer ona nema nikakve veze sa ostalim delom kontinenta. Daleko je naprednija i znatno je veći standard", podvukao je Vermezović tokom gostovanja u redakciji MONDA.
On kaže da nikada nije imao nijedan problem.
"Određena pravila moraju da se poštuju, i to je normalno. Ni u Njujorku ni u Londonu ne možeš da se krećeš baš gde hoćeš, ali to je Afrika i zato ljudi svašta pričaju".
"To nema veze sa životom. Desi se da ljudi stradaju od divljih životinja, ali ne u gradu, već po selima. Ipak je to Afrika".
Vermezović je imao dodatno "obezbeđenje". Bio je poznat i priznat, jer je trenirao najpopularniji klub u zemlji.
"Čifsi imaju 15-20 miliona registrovanih navijača. Fudbal je treći sport u Južnoj Africi, iza ragbija i kriketa, ali treba znatni da tamo važi za 'crni sport', a ima 90 odsto crnog stanovništva. Istina je, išao sam u krajeve grada gde belci ne mogu da idu. U stvari, mogu uđu, ali ne i da izađu".
Nije imao problem ni sa navijačima protivničkih klubova. I u Južnoj Africi su navijači dovedeni u red.
"Ranije je bilo ubistava posle utakmica između Pirata i Čifsa, koji imaju rivalitet kao kod nas Partizan i Zvezda. Međutim, danas sede jedni pored drugih na tribinama. Smirili su se, nema tuča".
Upravo su glasine o Južnoj Africi sprečile "orlove" da vide bar deo lepota Johanesburga tokom boravka za vreme Svetskog prvenstva 2010.
"Srpska reprezentacija jedina nije bila u 'Lajon parku'. Pa, tamo je lav ono što je ovde vuk".
Imao je Vermezović u mnogo čemu da uživa u Južnoj Africi. Posebno je apostrofirao klimatske uslove.
"Najbolja klima na svetu! Sada je tamo zima, ali je suva. Johanesburg se nalazi na 1.700 metara nadmorske visine i noću bude hladno. Sećam se finala Svetskog prvenstva, smrzao sam se kao nikada u životu, a bilo je sedam-osam stepeni Celzijusa! Nekako je drugačija hladnoća nego ovde. Tokom leta bude vruće, živa se u termometru podigne i iznad 40. podeoka, ali i tada u hladu bude prijatno. Tokom leta, u popodnevnim satima, obavezno padaju tropske kiše".
Priči o Joburgu, kako ga "lokalci" od milošte zovu, nema kraja...
"To je grad sa najviše ručno zasađenog zelenila na svetu. Takođe, grad sa najviše lamborginija i ferarija na svetu. Policija vozi bmw. Svaki novi automobil koji se pojavi na svetu - pojavi se prvo u Johanesburgu. I ne samo automobil. Zastupljene su sve svetske kuhinje, a ima 11 zvaničnih jezika. Velika je populacija Portugalaca, Grka, Italijana... Hrana nije skupa. Kilogram škampa košta deset evra što je nama ovde nezamislivo".
Ipak, jasno je da je briga o bezbednosti važna u Južnoj Africi.
"Sigurnost je na prvom mestu, zbog čega su recimo stanovi skuplji od kuća. Na primer, kuća od 250 kvadratnih metara, sa bazenom i teniskim terenom, može da se kupi za 100-200 hiljada. A stan od 120 kvadrata na četvrtom spratu je - 300. Na kućama može da se stavi ograda, pa i žica preko nje. Ali, neko dođe, prebaci ćebe preko žice i uđe vam u kuću".
Da je po Johanesburgu moguće bezbrižno šetati svedoči i neverovaran primer.
"Moj prijetalj, koji ima radnju u Santonu (elitni kraj grada), pričao mi je kako su jednom prilikom svi sve ostavili što su radili i počeli da trče. Pomislio je da se desila krađa ili ubistvo. Kada je bolje pogledao, video je Mesija i Maradonu koji šetaju. Bez obezbeđenja!"
Kada podvuče crtu na trogodišnji boravak u Africi, kaže:
"Fenomenalno iskustvo. Mentalitet im je totalno drugačiji od našeg, a i među njima su velike razlike kod ljudi iz Kameruna, Konga, Nigerije, Južne Afrike, Tanzanije... Tako je i kod igrača. Na primer, sa igračima iz Zimbabvea nema problema - pristojni su, poslušni, pismeni... To je zato što su odrasli i školovali se u polukomunističkom sistemu. Bobi Mugabe je to napravio da valja".
Ipak, sa tamnoputim igračima može da bude dosta problema.
"Kada mu nešto nije povolji, kada se 'zatvori' i 'povuče ručnu', ne postoji šansa da ga nateraš da igra".
Vermezović je cenjen u Južnoj Africi. Ugostio ga je čak i Nelson Mandela.
"Imam fotografiju i sa njim i sa njegovom ženom Vini".
Ispričao je anegdotu iz hotela u Port Elizabetu, gradu na obali Indijskog okeana.
"Oko ponoći se u hotelu pojavila se devojka i obratila mi se: 'Vivi'. Tako su me zvali, jer im je bilo lakše nego da mi izgovaraju ime i prezime. Rekla mi je da jedna žena želi da me upozna. Insistirala je da to bude odmah. Ja sam otišao u predsednički apartman, žena je ustala, zagrlila me, izljubila... Navijač je Čifsa i htela je da se slika samnom... Kada sam posle igračima pokazao sliku, oni su se oduševili, a ja nisam znao s kim sam se upravo upoznao. Kada su mi rekli da je to Vini Mandela, vratio sam se kod nje da se slikamo i mojim telefonom".
A kod Nelsona Mandele je bio u kući, u društvu kuma Žarka Koprivice, nekadašnjeg košarkaša.
"Već je bio postao zaboravan", priseća se Vermezović.
"Pozdravili smo se sa domaćinom i seli... A onda je Mandela za Žareta pitao ko je on. Kada su mu objasnili, usledilo je sledeće pitanje: 'A zašto se nije pozdravio samnom?' Šta će, Žare je ustao i ponovo se pozdravio", uz osmeh je Vladimir Vermezović završio prisećanje na tri godine provedene u Južnoj Africi.
(R.J, MONDO, foto Petar Stojanović, MONDO)