Braća Šćepović priželjkuju da budu napadački tandem crno-belih i da i Stefan krene stopama oca i brata, jer jedini u porodici nema trofej sa Partizanom.
Čudna sezona je iza Marka Šćepovića. Počela je kao najgori košmar...
Uprkos maestralnom golu u kvalifikacijama za Ligu šampiona protiv makedonske Škendije u Beogradu, sve se urotilo protiv mladog napadača. Zbog njegovog ponašanja i igre, koji se nisu dopali Partizanovoj publici, izbio je "rat" na relaciji Šćepović - navijači.
Nije mogao da izdrži zvižduke i uvrede sa tribina. Ušao je u konflikt sa navijačima, a to je značilo samo jedno - propast.
Brzo je shvatio da je pogrešio, tražio je novu šansu i dobio je. Ovaj put, greške nije bilo. Tadašnji trener Aleksandar Stanojević imao je puno poverenja u "malog Šćepu", koji je igrao sve bolje. Najbitnije, njegove golgeterske sposobnosti počele su da dolaze do izražaja.
Usledio je novembarski duel sa Crvenom zvezdom na Marakani. Marko je bio najbolji na terenu. Asistencija i gol za pobedu od 2:0 doneli su "parnom valjku" miran zimski san, kada je reč o borbi za titulu.
Međutim, taman što je Šćepović uzleteo, usledilo je bolno prizemljenje. Iz Antalije, sa zimskih priprema, stigla je neprijatna vest - Marko je povredio prednje ukrštene ligamente kolena. Umesto da nastavi tamo gde je stao na kraju jesenje sezone, čekala ga je operacija i dug oporavak, koji i dalje traje.
Ipak, najteži period je prošao. Želja da se što pre priključi saigračima u punom trenažnom procesu je velika, ali je Marko svestan da koleno još nije spremno da izdrži najveće napore.
Polako i strpljivo, bez velikih naprezanja, odrađuje lagane vežbe pored terena. Rad sa loptom još nije u planu.
"Željan sam terena i lopte, ali šta je tu je. Ako sam sačekao tih četiri-pet meseci, sačekaću još mesec-dva, koliko bi prema prognozama lekara trebalo da traje oporavak. Jedva čekam da se vratim, da se pridružim drugarima", počeo je priču za MONDO Marko Šćepović.
Šćepu po povratku iz Slovenije očekuje još jedan pregled u Nemačkoj, posle kojeg bi trebalo preciznije da se zna kada će da se vratiti na teren. Po njegovim procenama on bi sa ekipom trebalo da počne da trenira za 20-ak dana.
"Nas dvojica smo primer koliko je fudbal nepredvidiv sport. Počeo sam da igram dobro, krenulo me je, a onda se desila ta povreda. Slično je i sa Eduradom. Iz ovoga moramo da izađemo još jači."
Dok ostali igrači treniraju, njih dvojica u pauzama između vežbi pažljivo prate rad novog trenera Vermezovića.
"Eduu je još teže, on je u oporavku dva meseca iza mene. Imamo vremena da pogledamo malo treninge, pa razmenjujemo mišljenja. Uglavnom pričamo o fudbalu."
Na kom jeziku komunicirate?
"Na portugalskom. Nije mi bilo teško da ga naučim. Španski znam perfektno, jer sam šest godina živeo tamo, do četvrtog osnovne, a uz Klea i Moreiru naučio sa i portugalski", otkriva nam Marko, koji je kao sin fudbalera imao je priliku da živi na Iberijskom poluostrvu.
Otac Slađan Šćepović je sredinom devedesetih igrao za Meridu u kojoj je i završio igračku karijeru.
Kada se povredio bilo mu je mnogo teško. Brzo je shvatio da iz svega mora da izađe još jači.
"Za vreme povrede su mi se dogodile i neke lepe stvari. Dobio sam poziv za 'A' reprezentaciju i na meni je da radim, da se spremim što bolje. Cilj mi je da se prvo u dresu Partizana vratim u formu u kojoj sam bio pre povrede, a onda i da izborim mesto u reprezentaciji".
Dok smo pričali sa Markom u lobiju hotela "Arena" pojavio se i stariji brat Stefan. Pozvali smo ga da nam se pridruži u razgovoru. Njih dvojica su zajedno počeli u Partizanu, ali ne u istim kategorijama. Stefan je rođen u januaru 1990, a Marko u maju sledeće godine.
Koliko dugo niste igrali zajedno? Usledile su konsultacije između braće Šćepović. Malo su potrajale...
"Kada je to bilo?", zapitao se Stefan i nastavio:
"Jedan protiv drugog smo igrali kada sam ja bio u OFK Beogradu, a zejdno - pa ima jedno šest-sedam godina".
Iako je Marko mlađi, bratu je najveća podrška prilikom uklapanja u novu sredinu. Mada, Stefan nema problem s tim, jer manje-više poznaje većinu novih saigrača.
"Sve igrače poznajem, neće mi biti teško da se uklopim. Na ovim pripremama se desio peh sa napadačima, tako da ću ja imati veću minutažu. Ali, želim da se svi što pre vrate u tim, jer sezona je duga. Mislim da ćemo u rotaciji svi dobiti šansu, među nama postoji zdrava konkurencija".
Sticajem okolnosti Šćepović je jedini klasični napadač kojim raspolaže trener u ovom trenutku.
Braća Šćepović nisu cimeri na Pohorju. Sami su birali saigrače sa kojima će da dele sobu.
"Ja sam sa Babićem", otkrio nam je Marko. "A, ja sam u sobi sa Perom (Petrović) golmanom", nadovezao se Stefan.
Da li ste tražili da budete zajedno?
"Neee, nismo", odgovaraju napadači Partizana. Marko nam daje objašnjenje zbog čega ne dele sobu: "Sa Babićem sam cimer još od kada je Raća otišao. Što bismo sada to menjali".
Obojica najavljuju uspešnu sezonu i pohod na Ligu šampiona. U Srbiji su za cilj postavili "duplu krunu". U porodici Šćepović samo Stefan nema titulu u seniorskoj konkurenciji sa crno belima.
Kažu, došlo je vreme da se i to promeni.
Pre godinu dana mogli su da budu najveći rivali na terenu. Da vode ljutu bitku jedan protiv drugog na "večitom derbiju". Stefan je imao ponudu Crvene zvezde i u jednom trenutku njegov transfer u Ljutice Bogdana činio se izvesnim. Na kraju, i na sreću porodice Šćepović, Stefan je otišao u Izrael. Tačno godinu dana kasnije vratio se u Partizan.
Reč preuzima Marko.
"Bilo mi je teško kada se pisalo o dolasku mog brata u Zvezdu. Na sreću to se nije dogodilo i sve je ispalo najbolje. Kada se oporavim, verujem da ćemo dobiti priliku da zajedno igramo u napadu i da zajedno osvajamo trofeje sa crno belima".
Na njegove reči nadovezao se Stefan.
"Prošlog leta se spominjalo dosta klubova, u kombinaciji je bila i Zvezda. Veoma sam srećan što sam se vratio u klub za koji navijam od malih nogu i u kojem sam napravio prve fudbalske korake. Posebno mi je drago što sam sa bratom u istom timu", u dahu govori Stefan.
"Nadam se da ćemo dobiti šansu da u napadu igramo zajedno. Mislim da možemo da budemo odličan tandem".
Drago mu je što je Marko posle svih problema pokazao da ima veliki potencijal.
"Da nije bilo povrede Marko bi sezonu završio na najbolji način. Sezona mu je počela vrlo loše, imao je problem sa navijačima... Sve se promenilo sredinom prvog dela sezone, kada je počeo da igra odlično, a kruna je bila sjajna igra i gol protiv Zvezde na njihovom stadionu. Tu je pokazao koliki je talenat. Šteta što se povredio", hvalio je Stefan brata.
"Postideću se koliko me je nahvalio", ozbiljnu priču smehom je prekinuo Marko.
Otac Slađan je postigao tri gola protiv Zvezde, Marko se u derbijima, u siniorskoj konkurenciji, upisao prošlog novembra, malo pre povrede. Samo Stefan iz porodice Šćepović nije bio strelac za Partizan na utakmicama sa crveno-belima. Nije ni imao priliku da se "upiše".
"Biće prilika...", počeo je Stefan, ali ga je Marko u startu prekinuo: "Daće ga Zvezdi na prvoj utakmici", ovim rečima je i završen razgovor za MONDO sa braćom Šćepović na Pohorju.
(Izveštač MONDA sa Pohorja - Vladimir Sukdolak, foto MN Press, Partizan.rs)