Sa nepunih 35 godina Radiša Ilić je najstariji igrač Partizana. Vršnjak je sa prezimenjakom Sašom, ali je od kapitena stariji tačno tri meseca i deset dana.

Punih 17 godina je profesionalac.

Najveći deo karijere Ilić je proveo čuvajući gol Partizana. Prvi put je u Humsku stigao 1998. godine i zadržao se pet sezona. Vratio se u omiljeni klub 2010. i sa crno-belima, u onoj čuvenoj briselskoj noći, izborio plasman u Ligu šampiona.

Na terenu je "gazda" - strog, autoritativan... Kada podvikne sve odjekuje i svi moraju da ga slušaju. Van "zelenog tepiha" je potpuno drugačiji - tih, nenametljiv, neprimetan...

U skladu sa godinama, igrač za primer.

S obzirom da si najstariji od fudbalera Partizana, da li si dobio popularne nadimke kao što su "deda", "ćale"?

"Ne, niko me tako ne zove. Poštovanje je na nivou. Dobri su momci i ovi novi, i stari. Mi smo jedna skladnu celina. Igrači koji su došli lako su se uklopili, a o starima je suvišno pričati..."

Ali, moraju da te slušaju?

"Samo na terenu, ovako van njega nije neophodno. Nema diktature (smeh)".

Da li između ovih priprema i brojnih prethodnih ima neke bitnije razlike?

"Suština je ista, nekada ima malo više rada, nekada manje. Bitno je da se posvetiš sto posto onome što radiš. Ceo dan ti je u treninzima, odmoru i oporavku. Ako postoje neke razlike one su zanemarljive".

Nije još mnogo ostalo do kraja priprema - par treninga i jedna utakmica.

"Lepo je kada se dođe do kraja. Period koji provodimo na pripremama možda je najteži u toku sezone, u svakom smislu. Ipak, svi smo svesni da moramo to da odradimo na pravi način i da budemo maksimalno koncentrisani. Najbitnije je da na kraju priprema svi budemo zadovoljni - i igrači, i stručni štab, a kada krenu utakmice, nadam se, i navijači".

Principi rada Vladimira Vermezovića i njegovog prethodnika Avrama Granta prilično se razlikuju.

"Svako ima svoj stil rada. Ja kroz karijeru nikada nisam obraćao pažnju na takve stvari. Dobiješ program po kojem radiš i trudiš se uvek da to bude dobro. Tako je najlakše".

Ilić je već sarađivao sa trenerom golmana Darkom Belojevićem (pet godina). Kakve su kolege Stojković, Živković i Petrović?

"Super su, odlično se radilo. Ali, kada uskoro krenu utakmice videćemo kako smo se pripremili. Bitno je da je posao odrađen dobro u miru..."

Da li je muzika i dalje glavni adut za opuštanje Radiše Ilića?

"Naravno. Kada sam umoran, kada ne mogu da čitam knjigu ili pogledam televiziju, legnem na krevet, sklopim oči i pustim muziku. To mi je najbolji relaks".

Da li ima nešto novo u muzičkoj karijeri?

"Nažalost nema, vrtim par bendova, ništa posebno".

Možda si imao priliku da na Pohorju popričaš sa Slavenom Bilićem na temu muzike? Sviđa vam se sličan pravac, a i on je imao "hevi metal" bend.

"Nisam znao za to. Baš je lepo kada u sportskom društvu ima još ljudi koji cene taj muzički pravac".

S kim si cimer?

"Sa Zvonetom Vukićem, tako da se muzika u našoj sobi sluša samo sa slušalicama, nikako glasno (smeh)".

Da li još neko od saigrača voli sličnu muziku?

"Iskreno, nisam obraćao pažnju, ali mislim da ih nema. Doduše, za polovinu njih ne znam kakve pesme vole".

Partizan se vratio na Taru. Sigurno si iskoristio priliku da "skokneš" do rodne Bajine Bašte?

"Jesam. Trener mi je dao slobodno popodne i spustio sam se dole do grada. Mada ni Tara nije daleko, tako da je dosta meni dragih ljudi dolazilo gore. Drago mi je što se vratio trend da opet idemo u te krajeve na pripreme".

I za kraj - realnost za Partizan ove sezone je Liga šampiona ili Liga Evrope?

"Ne bih ulazio u to. Upotrebiću frazu - korak po korak, pa ćemo videti kako će da bude. Bitno je da budemo koncentrisani na treninge i na utakmice. Prognoze zaista ne volim, znam samo da opuštanja ne sme da bude sve dok se ne prođe i najslabiji protivnik".

(Izveštač MONDA sa Pohorja - Vladimir Sukdolak, foto: partizan.rs)