Mančester junajted zatražio je od Premijer lige da bude uvedena neka vrsta kontrole troškova, u strahu od finansijske moći Mančester sitija.
Prva da Mančester junajted priprema ponudu od 48 miliona evra za brazilskog vunderkinda Nejmara iz Santosa, a druga da isti klub traži zaštitu od Premijer lige u vidu "finansijske kontrole", nešto poput "finansijskog fer-pleja" koji je nedavno počela da sprovodi UEFA.
Predsednik Vigana, Dejv Vilan, potvrdio je da je Junajted tražio od čelnika Premijer lige da počnu da kontrolišu basnosnovno trošenje novca i da je sve to zbog moći koju ima gradski rival, Siti.
"Predlog je stigao od strane Mančester junajteda. Mislim da ih je Siti malo razdrmao i da je to samo zbog toga, ali uz to se i slažem da bi trebalo da postoji neka vrsta kontrole troškova", rekao je Vilan za "Dejli Mejl".
"Neki klubovi troše više nego što mogu da priušte i potom upadaju u nevolje, poput Portsmuta. Nešto mora da se uradi po tom pitanju i mi ćemo se truditi da pomognemo ovu ideju", dodao je.
U međuvremenu, izvršni direktor Junajteda Dejvid Gil, veruje da su engleskom fudbalu neophodne mere koje su donete u nekim drugim takmičenjima i koje ograničavaju neumerene kupovine. On veruje da bi mnogi klubovi bili srećni ukoliko bi u Premijer ligi odmah bio usvojen svojevrsni "finansijski fer-plej".
"Većina klubova bila bi srećna kada bi se uveo fer-plej u naše poslovanje. Neki, ipak, ne bi bili...", rekao je Gil i dodao:
"Takva ograničenja postoje i u Čempionšipu i u Ligi šampiona, tako da mislim da bi trebalo da postoje i u Premijer ligi".
Ni Vilan, ni Gil, nisu izneli konkretne predloge kako bi izgledao takav ugovor i na šta bi on obavezivao klubove, ali i dalje se čini da je najefikasniji onaj koji vlada u američkom sportu, pa i Formuli 1, gde su klubovi obavezni da plate igrača (odnosno vozača i troškove trkanja) uokvire u granicama budžeta, koji se određuje na startu sezone.
U NBA ligi, svaki izdatak preko određenog "selari kepa" dodatno se oporezuje. Primera radi, ako "selari kep" iznosi 70 miliona dolara, za svaki dolar preko toga, klub plaća taksu NBA ligi od isto toliko dolara.
Ipak, bitna razlika između vrhunskog evropskog fudbala i vrhunskog američkog sporta je u tome što u SAD ne postoje transferi i tako Los Anđeles Lejkersi ne mogu jednostavno novcem da kupe Lebrona Džejmsa, Dvajta Hauarda, Derika Rouza i Kevina Durenta, već za njih mogu da ponude samo svoje igrače, buduće pikove na Draftu i simboličnu sumu novca kako bi se neki trejd "poravnao".
U Evropi, međutim, najbogatiji timovi mogu da sastave gotovo idealnih 11 u tom trenutku, ukoliko imaju dovoljno novca za to...
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)