Sasvim običan dan, ovo mi je prvi takav od kada sam doputovao u Nemačku.

Posle tuluma u Leopoldštraseu, navijački cirkus se iz Minhena na kratko preselio negde drugde. Brazilci su krenuli put Dortmunda, Australijanci u Štutgart, a ostali su se pritajili i prikupljaju snagu za nastavak velike žurke.

Na ulicama nema one vreve, nema kolona raspevanih navijača, vriske, cike, bubnjeva, zastava, već samo uobičajena gradska gužva. Svi se odmaraju.

Odmaram i ja. Dan sam iskoristio da se vidim sa nekim prijateljima ovde u Minhenu. Dogovor je bio da se nadjemo u jednom grčkoj taverni u Švabingu.

Filip mi preko telefona objašnjava da se “Kytaro” (Pastuv) nalazi u ulici Kening Mandl odmah pored škole jahanja. Kažem mu da znam gde je to.

Krećem sa Odeonsplaca, prolazim „Kraljevski park“, zatim nekadašnju Hitlerovu, a sadašnju Štojberovu(predsednik Bavarske) rezidenciju, američki konzulat i kroz jedan tunel ulazim u Engleski park.

Stižem do Japanske bašte. Imam kartu ispred sebe, gledam i čini mi se da bi bilo mnogo kraće ako bih prošao stazicom kroz jedan šumarak, a onda presekao livadom pored reke (kanala).

Izlazim na čistinu, kad ono tamo sve golaći. Njih oko šezdesetak rasprostrlo ćebiće i sunča se. Ne znam da li da se vratim ili da nastavim dalje!?!

Iznenadjen sam, a kako i ne bi bio, pokušajte samo da zamislite da ste krenuli kroz Kalemegdanski park i tu naleteli na nudiste.

Neprijatno mi je, ali njih uopšte nije briga što sam tu. Kao potpuno normalno je da neki budu budu goli, a ja obučen. Možda su očekivali da ću se i ja skinuti?!

Odlučujem da nastavim zacrtanom maršutom, radoznalost šta ću. Ubrzavam korak, dižem pogled visoko i kao ne gledam u njih, ali jednostavno ne možeš da ne vidiš.

Svi rade što su radili i do tada. Neki čitaju knjigu, jedan baja svira gitaru, ostali medjusobno komuniciraju, neki se samo sunčaju, a drugi… to već nije pristojno pa neću o tome...

Vozim slalom izmedju ćebića i razmišljam zašto uglavnom ružni i debeli ljudi imaju potrebu da se skidaju… Konačno stižem "na sigurno".

Samo pedesetak metara dalje neka deca igraju fudbal. Ja svoje dete nikada ne bih pustio da se igra u tom parku.

Ulazim u “Kitaro” još pod utiskom. Pozdravljam se sa Filipom i Svetlanom i prepričavam im šta mi se dogodilo. Oni se smeju, smeju do suza.

Objašnjavaju mi da u Nemačkoj ima puno nudista ili kako se to ovde kaže pobornika kulture slobode tela (Freikörper kultur) i da je samo u delu Engleskog parka kojim sam prošao dozvoljeno da se ljudi sunčaju goli.

Hvala vam, ali to je trebalo ranije da mi kažete!

Jovan