Plavo-beli potišteni zbog remija sa "lalama" i propuštene šanse da se plasiraju u finale Kupa. Složni u oceni da su u sredu bili bolji rival na Karaburmi.
Posle mnogo vremena, prvi put ove sezone, za navijače su otvorene sve četiri tribine, uključujući i delimično zapadna, oštećena i od prošlog leta zatvorena iz bezbednosnih razloga.
Takav ambijent inspirisao je fudbalere OFK Beograda da se dostojno suprotstave Vojvodini u revanš meču polufinala Kupa Srbije. Međutim, ne i da obezbede plasman u finale i nastave borbu za peti trofej.
Uprkos tome što su početkom drugog poluvremena "ponišitili" prednost Novosađana iz prve utakmice (0:1), Nemanja Radoja zatresao je u 61. minutu mrežu Milana Lukača i učinio nastavak meča izvesnim i nezanimljivim.
Veći deo igrača Zorana Milinkovića istrčao je na teren odmah posle utakmice. Rekuperacijom pod nadzorom kondicionog trenera Radivoja Radakovića, ipak, nisu uspeli da skrenu misli sa remija .
Jedan za drugim izlazili su iz svlačionice pognutih glava, sporo i bezvoljno.
Prvi je pred novinare izašao desni bek Marko Petković. Teško je hodao, a još teže mu je pao neuspeh.
"Teško je, svima. Ovo je bio veliki udarac za nas, jako mladu ekipu... Kao i protiv Javora, primili smo gol u trenucima kada smo dominirali i pitali se za sve", izjavio je on.
Posle pogotka Miloša Mijića, plavo-beli bili su uvereni da su na dobrom putu da obezbede plasman. Međutim...
"Ne samo da smo verovali da ćemo doći do penala, već i da ćemo to rešiti i u tih 90 minuta. Jako mi je žao svega, posebno ove publike, jer nisu česte utakmice na Karaburmi pred sedam ili osam hiljada ljudi... Najveća žalost je zbog toga, iako bi trebalo što pre podići glavu i spremiti se za nastavak sezone", dodao je Petković.
Prethodni prvenstveni meč sa Radom je propustio zbog povrede zgloba. Protiv Vojvodine je nastupio na svoje insistiranje.
"Imao sam već tu povredu, još je sveža i možda sam 50 odsto bio spreman za utakmicu... Skupio sam snagu i odigrao, pa ćemo ponovo to lečiti", završio je desni bek.
Visoki štoper Danijel Gašić takođe se borio sa emocijama. Pre svega zbog činjenice da je u prvom poluvremenu bio jedan od najboljih igrača na terenu i da je u 16. minutu umalo savladao Nemanju Supića...
"Šta reći... Pogotovo mene najviše boli ta šansa glavom... Ko bi se nadao da će odbraniti, tu mu je bilo blizu, pored glave... Nadam se da ćemo se dići do subote i vrlo važne utakmice protiv Pazara".
Iako je teško govorio, istakao je da mu je remi najteže pao zbog mladog tima i propuštene šanse da kao generacija uđu u klupsku istoriju.
Prema njegovom mišljenju, Vojvodina je imala i veliku prednost zbog iskustva igranja velikih utakmica u Kupu prethodnih godina.
"U poslednjih sedam godina koliko je puta Vojvodina imala priliku da igra finale Kupa, tako da ostaje žal za ovu generaciju, za klub... Njima želim sve najbolje u finalu", dodao je on.
Kapiten i lider tima Nemanja Nikolić imao je nekoliko dilema po izlasku iz svlačionice. Nije znao da proceni da li su "romantičari" opravdano pokušali da "spuste loptu" posle postignutog gola, da li je trebalo da do kraja igraju drugačije...
"Kad smo dali gol opšti utisak je bio da bi trebalo da izdržimo do kraja, da nastavimo da čuvamo loptu jer smo bili bolji od njih. Imali smo težak zadatak zbog rezultata iz Novog Sada. Znali smo da nam jedan primljeni gol ruši sve... Tako je i bilo. Malo smo spustili loptu, možda nije trebalo, ali sada je kasno o tome pričati...", izjavio je on.
Igru svog tima ocenio je visokom ocenom.
"Mislim da smo stvarno odigrali kako treba, bili bolji i mislim da će ovo da nam se vrati negde... Fudbal je to", dodao je Nikolić.
Pred plavo-belima je nastavak superligaške borbe. U subotu će igrati protiv Novog Pazara. Da li će i koliko biti teško naći motiv za taj meč.
"U svakom slučaju hoće. Nama iz te utakmice trebaju tri boda da bismo se odlepili u gornji deo tabele i neće biti lako naći motivaciju za sve to, ali mi smo profesionalci i nemamo izbora", podvukao je Nikolić.
(M. Š. - MONDO, foto: MN Press)