Danko Lazović je, nesumnjivo, najveće ime koje je došlo u Partizan poslednjih godina.

Iskusni napadač, koji je igrao u Holandiji i u Rusiji, vratio se ove zime u svoj klub ili u svoju kuću kako kaže, da pomogne crno-belima da se domognu sedme uzastopne titule šampiona Srbije, ali i da pomogne sebi da se vrati na fudbalsku mapu, s obzirom na to da nije (mnogo) igrao u prethodnom periodu.

U razgovoru sa novinarima koji su sa Partizanom u Antaliji, Lazović je ocenio da Partizan ima kvalitetniji tim od Crvene zvezde, najvećeg konkurenta za titulu, ali i da to treba dokazati na terenu.

"Rekao bih da je velika razlika u kvalitetu između Partizana i Zvezde, što ne znači da ćemo da osvojimo titulu. Teško je dobiti svih 15 utamica, ja više volim da kažem da ćemo u tih 15 utakmica dati sve da u maju osvojimo sedmu uzastopnu titulu", kaže Lazović.

U Partizanu je ove zime izuzetno burno, pogotovo što se tiče prelaznog roka. U centru pažnje je odlazak Miloša Jojića u Borusiju Dortmund, što su navijači crno-belih dočekali "na nož", s obzirom na stalna obećanja čelnika kluba da se pravi tim za budućnost i za Evropu.

Lazović ima drugačije mišljenje od navijača:

"Jojić je bio najbolji igrač naše lige, odlazi u jedan od top 10 klubova na svetu. Ne čitam novine, ali još nisam čuo da neko kaže da su Jojić i Partizan napravili veliku stvar. To je najveća tragedija našeg fudbala, jer ne znamo da uživamo u velikim stvarima", smatra napadač Partizana.

Iako je imao ponude iz inostranstva, mnogo povoljnije (finansijski) nego što je bila Partizanova, Lazović je, ipak, odlučio da se vrati u Srbiju.

"Da li je ovo dobar potez ili ne, videćemo. Između novca i zadovoljstva izabrao sam zadovoljstvo i ljubav prema klubu, jer mi je ovaj klub mnogo dao", kaže Lazović.

Ponovio je da je za njega reprezentacija završena priča.

Evo zašto...

"Na reprezentaciju gledam kao na instituciju. U nacionalnom timu igra 22 najboljih fudbalera naše zemlje i tu nema niko pravo da se buni i da traži svoje mesto. Onog trenutka kada sam uhvatio sebe da kažem da mislim da ja treba da igram i da, zapravo, kažem nešto protiv nekog kolege, tada sam rekao da više neću da igram za repezentaciji. Moje mišljenje je da niko nema pravo da se buni i upre prstom u kolegu. Kada sam ja došao u situaciju da tako razmišljam, da se pobunim, tada sam rekao: 'Dosta je'".