Prošlogodišnja "epidemija" smena fudbalskih trenera u Srbiji buknula je u novom prvenstvu još većom žestinom, pošto je već sedam stručnjaka napustilo klupe klubova koje su vodili. Posle samo sedam prvenstvenih kola, od ukupno 33 koliko je predvidjeno da se igra, sedam trenera je smenjeno ili dalo ostavke na svoja radna mesta, a Bežanija je već promenila dvojicu stručnjaka.
Posle samo sedam prvenstvenih kola, od ukupno 33 koliko je predvidjeno da se igra, sedam trenera je smenjeno ili dalo ostavke na svoja radna mesta, a Bežanija je već promenila dvojicu stručnjaka.
U prošlogodišnjem prvenstvu 11 od 12 klubova smenilo je svoje trenere, medju kojima su bila i dva naša najveća kluba Crvena zvezda i Partizan. Klupu Crvene zvezde napustio je Dušan Bajević, a Partizana Miodrag Ješić.
U minuloj sezoni samo je apatinska Mladost bila zadovoljna radom Petra Kurćubića, ali je i on na kraju prvenstva samovoljno otišao iz kluba.
Na startu ovogodišnjeg prvenstva smena trenera obavljena je u Hajduku, Bežaniji, Vojvodini, Napretku, Crvenoj zvezdi i Čukaričkom.
Bežanija je dva puta menjala trenera, jer je najpre otišao Miloljub Ostojić, a zatim i Ratko Dostanić. Milovan Rajevac napustio je Vojvodinu, Žarko Soldo kulski Hajduk, a Mladen Dodić Napredak iz Kruševca.
Ovoj trenerskoj "vrteške" mogu se dodati slučajevi u Crvenoj zvezdi i Čukaričkom. U oba beogradska kluba pripreme su obavljene sa jednim, a u prvenstvo se ušlo sa drugim stručnjacima. Crveno-beli su umesto Boška Djurovskog angažovali Milorada Kosanovića, dok je Babića u Čukaričkom zamenio Dragoslav Stepanović.
Drugačija "politika" u inostranstvu
U inostranim klubovima drugačije se vodi stručna politika. I u tim sredinama se, naravno, dogadjaju smene trenera, kao što je odlazak harizmatičnog Žozea Murinja iz Čelsija, ali u Engleskoj, što je nezamislivo u Srbiji, primera radi ser Aleks Ferguson vodi Mančester junajtedu više od 20 godina, a Arsen Venger je u Arsenalu duže od decenije.U razvijenim i uredjenijim fudbalskim zemljama treneri su roba koja ima svoju vrednost, stručni rad se ne prodaje u bescenje, a uprave klubova se retko mešaju u struku.
Kod nas, medjutim, trenerska profesija srozana je ispod svakog nivoa. Treneri ne samo da nisu dobro plaćeni, nego se malo šta i pitaju u svom poslu. Počesto nedovoljno obrazovani, bez autoriteta i sa skromnim znanjem, postaju lak plen i predmet manipulacija uprava klubova.
Pre 20 godina, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Ljubomir Radanović pokrenuo je sindikat koji je trebalo da se brine o pravima fudbalera i trenera, ali je do danas to ostale mrtvo slovo na papiru.
Generalni sekretar zajednice fudbalskih klubova Superlige Miodrag Janković kaže da mu nije poznato da li kod nas postoji sindikat za zaštitu trenera i da je to u domenu trenerske organizacije, koju vodi Milovan Djorić.
On podseća da po našim propisima jedan trener ne može u polusezoni da vodi dva kluba. Praktično to znači da trener u toku godine može biti na klupi dva kluba, ali u različitim polusezonama.
Loši rezultati i nerealizovani planovi kod nas su osnovni uzročnici smene trenera. Treneri se lako "lepe" na obećanja klubova i još lakše "seju optimizam" koji im brzo dodje glave. Zato u Srbiji uvek na rastanku dodje do sporazumnog raskida ugovora, jer je to način da nijedna strana ne bude oštećena, pa svako kreće svojim putem.
(Tanjug)