Da li poznajete Galaktikose, Vikingose, Merengese ili Blankose... Ili bolje reći Real Madrid, najuspešniji klub u 20. veku? Fudbalski klub sa bogatom istorijom dugom 105 godina već dve decenije mnogo je više od sportskog kolektiva, sada je to već institucija sa velikim brojem trofeja, za koju su nastupali legendarni igrači. O Real Madridu mnogo toga se zna, ali ne i da je stadion na kome on igra, Santjago Bernabeu, postao institucija. Objekat, koji dnevno u proseku poseti 1.500 ljudi, priča je za sebe. MONDO je išao da poseti fudbalski hram i ispiča vam tu priču.
Fudbalski klub sa bogatom istorijom dugom 105 godina već dve decenije mnogo je više od sportskog kolektiva, sada je to već institucija sa velikim brojem trofeja, za koju su nastupali legendarni igrači, poput Zinedina Zidana, koji je rekordno plaćen kako bi nosio prepoznatljivi dres madridskog kluba.
Francuz je za dolazak u Real Madrid 2001. godine plaćen 76 miliona evra, što je najveći transfer u istoriji profesionalnog fudbala.
O Real Madridu mnogo toga se zna, ali ne i da je stadion na kome on igra, Santjago Bernabeu, postao institucija. Objekat, koji dnevno u proseku poseti 1.500 ljudi, priča je za sebe.
Gospodin Madrid
Stadion Santjago Bernabeu ime je dobio po dugogodišnjem predsedniku Reala, poznatijem kao Gospodin Madrid, koji je na čelu kluba proveo 35 godina (1943 - 1878).Real je svoj uspešan put započeo na nekoliko malih stadiona, a 1912. preselio se na O’Donel, na kojem je igrao 11 godina. Nakon toga godinu dana je gostovao na Siudad Linealu, koji je imao kapacitet od 8.000 mesta. Već tada apetiti kluba su počeli da rastu pa su čelnici rešili da, shodno tome, timu obezbede mnogo veći teren, a publici omoguće da udobnije uživa u fudbalskim umećima njihovih ljubimaca.
Zvanično, 17. maja 1923. godine otvoren je novi dom Reala, stadion Ćamartin, utakmicom protiv Njukasla. Taj stadion mogao je da primi 22.500 navijača.
On je ostao zapisan u bogatoj istoriji madridskog kluba kao jedan od najvažnijih, budući da je na njemu osvojena prva titula u španskom prvenstvu, u sezoni 1931/32. Ipak, Santjago Bernabeu je odmah po izboru za novog predsednika, 1943. godine inicirao izgradnju većeg i modernijeg zdanja, koje je trebalo da prati velike ambicije kluba. Četiri godine kasnije, 14. decembra, nova gradjevina i zvanično je puštena u funkciju.
Sa ukupno 75.300 mesta za sedenje predstavljala je pravo čudo arhitekture, a čast da otvori novi stadion imao je tim Belenense, koji je poražen sa 3:1. Kao prvi strelac na stadionu Bernabeu ostao je upisan Sabino Barinaga. Ipak, stadion Bernabeu zvanično je ime slavnog predsednika dobio tek 1955. godine.
Od svog postanka do danas, Bernabeu je pretrpeo više izmena. Kapacitet se rapidno menjao, od 120.000 mesta, koliko je imao u vreme velike ekspanzije kluba 1953. godine, do sadašnjih 80.400 sedećih mesta, koliko je napravljeno prilikom poslednjeg renoviranja 2005. godine. Ove sezone najavljena je nova izmena, koja će obuhvatiti izgradnju pokretnog krova, a radovi bi trebalo da počnu u naredne dve sezone.
Bernabeu je od strane UEFA dobio najvišu ocenu, pet zvezdica, što znači da ima sve uslove da organizuje najveće fudbalske spektakle pod okriljem te organizacije u budućnosti.
I do sada stadion Reala može se pohvaliti organizacijom najvećeg broja finala Kupa Evrope (1957, 1969. i 1980. godine), završnog meča Evropskog šampionata 1980. i finalnog duela Svetskog prvenstva u fudbalu 1982.
Santjago Bernabeu smešten je na severnom delu centralne zone grada, u mirnom, poslovnom delu Madrida, koja je netipičan za stadionsku vrevu. Turistima, koji dolaze u glavni grad Španije olakšan je put do stadiona, koji predstavlja jedan od najposećenijih sportskih objekata u svetu, budući da je metro stanica, na putu Paseo de Kasteljana, koja vodi do Bernabeua, nazvana istim imenom.
Od panorame do klupe
Zbog posetilaca je napravljen specijalni turistički obilazak stadiona, prilikom kojeg je omogućeno da se vide svi njegovi delovi, uključujući i trofejnu salu, koja zbog broja pehara spada u najbogatiju riznicu na svetu.Činjenica da je Real Madrid proglašen najuspešnjim klubom u 20. veku od strane Medjunarodne fudbalske federacije (FIFA) dovoljna je preporuka svim ljubiteljima fudbala i sporta uopšte, da bez obzira na obaveze, prilikom dolaska u Madrid ipak nadju vremena za posetu Bernabeua.
Najbolji pokazatelj koliko je atraktivna lokacija je broj turista koji godišnje obidju stadion - u proseku 1.500 ljudi dnevno prodje Bernabeuom, a činjenica da je stadion otvoren tokom cele godine (izuzetak su dani kada se igraju mečevi, kao i 25. decembar, odnosno 1. januar, za Božić i Novu godinu), uz ulaznicu od 15 evra za odrasle, odnosno 10 za decu, dovoljno govore da zarada madridskog kluba od turista nije mala.
Tura za posetioce počinje na četvrtom nivou stadiona, na panorami koja omogućava fantastičan pogled na teren i tribine. Iako Bernabeu nema tu širinu, poput recimo stadiona najvećeg rivala, Barselone, Nou Kamp, već pogled na teren izgleda pomalo strmoglavo, zdanje je ipak velelepno, pa i to što će se onima koji imaju strah od visine možda zavrteti u glavi, ne predstavlja problem u odnosu na ono što će videti kada se susretnu sa svim osvojenim trofejima kluba. Kako bi sve podredili posetiocu, čelnici Reala su dozvolili korišćenje foto aparata i kamera u svakom delu Bernabeua.
Posle panoramskog razgledanja stadiona, sledi prolaz kroz hodnike, na kojima je u slikama i brojkama na najlepši način izražena veličina kluba. Od starinskih fotografija čuvenog Alfreda di Stefana i Ferenca Puškaša, preko slika stadiona koji je iz decenije u deceniju menjao svoj izgled, Predraga Mijatovića, koji je fantastičnim pogotkom u finalu Lige šampiona 20. maja 1998. godine u Amsterdamu doneo Realu sedmu titulu najjačeg takmičenja, kada je savladan Juventus (1:0), do najvećih zvezda poslednjih godina poput Zinedina Zidana, Ronalda i Dejvida Bekama.
Tura prati same početke kluba, od njegovog nastanka 1902. godine, gde se mogu videti prve članske karte registrovanih navijača, sa bogatom kolekcijom svih garnitura dresova koje su fudbaleri madridskog kluba ikada nosili, kopački, razvojnog puta grba, imena svih dvadeset predsednika, trenera i igrača koji su nastupali za slavni klub, do čuvene trofejne sale, koja broji više od hiljadu pehara.
Najtrofejnija sala na svetu
Riznica bogatih trofeja obuhvata sve nagrade koje je Real osvojio - od medjunarodnih turnira, rekordnih 30 pehara Primere, od kojih je u prvom planu poslednji osvojen prošle sezone, 17 trofeja nacionalnog kupa, osam Super kupa Španije, jednog Liga kupa, do tri osvojena u internacionalnom kupu, dva Kupa UEFA, jedan Superkup UEFA i najznačajnijih, devet osvojenih u Kupu evropskih kupova, odnosno Ligi šampiona, po čemu je Real najpoznatiji i najtrofejni klub Starog kontinenta.Od Spasića do Perice Ognjenovića
Trofejna sala obogaćena je i nagradama koje je Real osvojio učešćem na kraljevskim turnirima, od kojih je poslednja ona iz Japana 2006. godine sa Dejvidom Bekamom na čelu, do uspomena na najvažnije trenutke u istoriji kluba, poput pobede nad Partizanom u finalu Evropskih kupova 1966. godine u Briselu (2:1) ili već pomenutog Mijatovićevog gola iz 1998. godine.U posebnom uglu nalaze se imena i nagrade svih dobitnika Zlatne, srebrne i bronzane kopačke Realovih igrača, kao i onih koji su osvajali naslove najboljih fudbalera godine. Na specijalno dizajniranoj mapi ispisana su imena svih igrača koji su ikada nosili dres slavnog madridskog kluba, uključujući i četiri Srbina - Predraga Spasića, Milana Jankovića, Dejana Petkovića i Perice Ognjenovića, ali i Predraga Mijatovića, koji se sada vodi kao Crnogorac, odnosno trenera poput Miljana Miljanića, Vujadina Boškova i Radomira Antića, koji su sa klupe predvodili Real.
Video zapis sa svih dogadjaja koji je smešten iznad svake od vitrina sa trofejima, upotpunjuje vizuelni dogadjaj posetilaca.
Bogatu riznicu čine i aktuelni posteri sa potpisima igrača, njihovim originalnim dresovima i kopačke najrazličitijeg kolorita, od crvene Dejvida Bekama, koja je i najslikanija, do fluoroscentno zelene koju nosi nova zvezda, Fernando Gago.
U Mijatovoj fotelji
Silazak na drugi nivo tribina, sa kojih puca pogled na ceo fudbalski hram Reala, izaziva različite reakcije posetilaca, poput uzvika ole, navijanja na raznim jezicima sveta, do vriske pojedinaca koji pokušavaju da izraze trenutni osećaj.
U pozadini ostaju vredni čistači koji svakodnevno specijalno izradjenim usisivačima čiste tribine stadiona.
Turisti mogu da zavire i u deo klupskih prostorija, gde obično borave najviše delegacije protivničkih ekipa, osete mekoću fotelja čelnika kluba u svečanoj loži, prošetaju svlačionicama, i kupatilima opremljenim tuševima i djakuzijima, u kojem je, tvrdi lokalni čuvar, najviše uživao Roberto Karlos, ali i medicinskom salom, salom za konferencije, a zatim kroz tunel za igrače izadju na teren, istim onim kroz koji fudbaleri Reala istrčavaju pred svaku važnu utakmicu u Primeri ili Ligi šampiona.
Zapravo posetioci izlaze na uzak pojas oko same travnate podloge. Usput turisti imaju priliku da „overe“ klupu za rezervne igrače, ili bolje reći plave kraljevske kožne fotelje "Rekaro", izvorno pravljene za sportska vozila, na kojima Van Nistelroj, Guti, Dudek, Saviola, Žulio Baptista, ili mladi Rojston Drente sede, uz trenera Bernda Šustera, tokom utakmice i čekaju svoju šansu.
Tura se završava u Realovoj specijalizovanoj prodavnici u kojoj, osim dresova, kopački i kompletne opreme, postoji i čitava kolekcija najrazličitijih suvenira sa znakom madridskog kluba, poput upaljača, čaša, olovki, pernica, ali i kutija za diskove i novčanika, do kecelji, pižama, pa čak i donjeg veša.
Nikad soccer
Veoma važno je znati kako treba da komunicirate sa Madridjanima, pre nego što posetite Bernabeu.Kao što se pre dolaska u Španiju turistima ne preporučuje da vredjaju i prave neslane šale na račun koride i Pedra Almodovara, tako se ni ljubiteljima sporta, naročito Amerikancima, ne preporučuje da pitaju gde je Soccer club već isključivo Football club Real Madrid.
Iako Španci generalno loše govore engleski jezik, ili bolje reći ne govore, veoma dobro će znati o čemu govorite ako kažete soccer.
Real Madrid - uvek prva liga
Podatak da Real Madrid nikada u istoriji nije izbačen iz Prve lige, dovoljno govori zašto je veliki i slavan klub. Od kada su, u tadašnjoj regionalnoj ligi, osvojili prvi trofej 1905. godine, nadigravši Atletik Bilbao sa 1:0, počeli su da pišu istoriju.Oni su do 1920. godine nastupali pod imenom Fudbalski klub Madrid, a onda im je kralj Alfonso XIII dodelio titulu Real, odnosno kraljevski, nakon čega su ušli u legendu.
Najslavniji predsednik, Santjago Bernabeu, koji je bio sportski novinar, najzaslužniji je za Realov uspeh. On je tokom tri i po decenije boravka na čelu kluba praktično napravio bazu na kojoj su se kasnije gradili svi uspesi.
Početkom pedesetih godina prošlog veka upravo je on inicirao pravljenje snažnog tima i prvi put upotrebio nadimak Galaktikosi, koji se kasnije uvrežio kao domaći, shodno velikim brojem zvezda koje su igrale i dalje igraju u madridskom timu.
Budi Sosio ako želiš kartu
Fascinantan podatak koji svedoči koliko je Real Madrid omiljen i poštovan klub je i broj pretplatnih godišnjih karata koje se izdaju za njegove mečeve.Poslednja statistika govori da blizu 65.000 ljudi uoči početka sezone kupi godišnju kartu za Bernabeu. Ali, ni to nije lak posao, koji funkcioniše po sistemu "ja tebi novac ti meni pretplatnu ulaznicu", jer mogućnost da steknu privilegiju za kupovinu godišnjih karata imaju samo registrovani članovi kluba navijača Real Madrida, popularni Sosio.
Čak i svi oni ne mogu da obezbede kartu za celu sezonu, jer ih je naravno mnogo više nego što ima mesta na stadionu. Shodno velikoj podršci na svakom meču, Real je u Španiji klub sa najvećom posetom, ali i šire.
Najveći rivalitet Madridjani imaju sa Barselonom. Višegodišnja netrpeljivost datira još od gradjanskog rata u Španiji, pa turiste ne treba da čudi ako sa istaknutim suvenirom Barse ili Real Madrida dobiju nepristojni gest ili psovku na njihov račun od strane protivničkog tabora, u bilo kom delu zemlje i na bilo kom mestu.
Tradicionalni susreti Real Madrida i Barselone, popularni "El klasiko" smatra se jednim od najvećih derbija, ne samo u Evropi već i u svetu.
Osim Barselone, navijači Real Madrida velikog rivala imaju i u gradskom klubu, Atletiku.
Alfredo di Stefano rekorder
Klupski rekordi takodje su impozantni. Manuel Sančiz Hontijelo rekorder je po broju nastupa za Real. On je odigrao 710 mečeva za prvi tim, dok je golman Francisko Bajo takodje ušao u anale, budući da je 343 puta stajao na golu na zvaničnim mečevima.Najbolji strelac Reala u istoriji je Alfredo di Stefano sa 311 golova postignutih u svim takmičenjima, dok je on i rekorder po broju zabeleženih pogodaka u Primeri – 216. U novijoj istoriji najbolji strelac je Raul sa 192 gola.
Real je rekorder i po broju osvojenih titula u španskom prvenstvu, ukupno 30, od kojih je dva puta nizao zaredom pet pehara (1960-1965, odnosno 1985-1990), ali i trofeja u Ligi šampiona, devet, kao i učešću u polufinalima najelitnijeg evropskog takmičenja - 21 put.
Takodje, Raul je najbolji strelac Lige šampiona u istoriji sa 57 pogodaka.
(tekst i foto: Mirjana Šegan, MONDO)