Muslin i "orlovi" žele svih šest bodova ove nedelje. To će biti jako teško, ako se osvrnemo na rezultate naše reprezentacije. Četiri puta bili smo maksimalni u jednom okupljanju od 2006. do danas!
Selektor fudbalske reprezentacije Srbije, Slavoljub Muslin, kao i fudbaleri koje je juče okupio u Staroj Pazovi, bili su mahom konkretni u izjavama.
"Želimo svih šest bodova iz naredne dve utakmice u kvalifikacijama".
I ne treba da čudi što selektor i "orlovi" razmišljaju na taj način, iz dva razloga.
Prvi, na startu smo prosuli dva boda po blatnjavom terenu stadiona "Rajko Mitić", u meču sa Republikom Irskom (2:2) i u startu otežali sebi posao za nastavak kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018.
Drugi, mečevi sa autsajderom Moldavijom u Kišinjevu (četvrtak, 20.45) i direktnim konkurentom za vrh tabele Austrijom u Beogradu (nedelja, 20.45) jesu bile stanice na kojima su štiklirane pobede na projektovanom putu ka Mundijalu.
Kada se pogleda individualni potencijal naših fudbalera, ne postoji ekipa u Grupi D koju Srbija ne može da pobedi, međutim ovog puta zaista nam je potrebno da osvojimo šest bodova u narednih 180 minuta, ne samo zbog tabele, već zbog celokupne slike o "novoj" reprezentaciji, atmosfere unutar i oko samog tima, samopouzdanja i igrača i navijača, koji ne bi bili sigurni u šest bodova i da se ove nedelje dva puta sastajemo s Moldavijom.
I to nije slučajno!
Nepoverenje u mogućnosti nacionalnog tima Srbije "građeno" je s kratkim prekidima celu deceniju, još od debija "orlova", Fudbalskog saveza Srbije, crvenih dresova i samostalnog tima, leta 2006. u Češkoj kada smo pobedili 1:3.
U narednoj deceniji, najbolji fudbaleri ove zemlje uspeli su ČETIRI puta da osvoje svih šest bodova u "vezanim" mečevima, odnosno tokom jednog okupljanja. Dva puta uradili smo to pod vođstvom Radomira Antića u okviru kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi i, ispostaviće se, samo tada izborili plasman na veliko takmičenje.
Drugim rečima, u našem slučaju, neophodno je ne jednom – nego najmanje dva puta da budemo stoprocentni u tim "mini ciklusima" kako bismo imali šanse da ne ispadnemo.
Prvi put, Srbija je osvojila šest bodova u četiri dana u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2008. u Švajcarskoj i Austriji, kada je selektor bio Havijer Klemente. U periodu između 7. i 11. oktobra 2006. godine, praktično u prvim zvaničnim mečevima od "raskida" sa Crnom Gorom, naša reprezentacija je pobedila Belgiju u Beogradu (1:0, Žigić 54) i potom Jermeniju na istom mestu (3:0, Stanković pen 54, Lazović 62, Žigić 90) i odlično otvorila kvalifikacije, u kojima je kasnije posustala, pa je "Mali Napoleon" ispraćen nazad u Španiju.
Posle tri smene (Miroslav Đukić umesto Klementea, Tomislav Karadžić umesto Zvezdana Terzića, pa Radomir Antić umesto Đukića) dočekali smo sledeću "šesticu".
Bilo je to u periodu od 11. do 15. oktobra 2008. kada smo u Beogradu i potom Beču rezultatima 3:0 (Ivanović 6, Krasić 34, Žigić 82) i 1:3 (Krasić 15, Jovanović 18, Obradović 24 – Janko 80) pobedili Litvance, pa Austrijance.
Bio je to početak kvalifikacija koji ovog puta nije bio uvod u razočaranje i eliminaciju, utoliko što je Srbija već u periodu od 6. do 10. juna pobedila Austriju i u Beogradu (1:0, Milijaš pen 7), pa Farska Ostrva u Toršavnu (0:2, Jovanović 44, Subotić 69), posle čega su Antić i poslednja grupa fudbalera koja je videla neko veliko takmičenje mirno čekali jesen i mečeve sa Francuskom i Rumunijom u Beogradu, za overu prvog mesta u grupi i odlazak u Južnu Afriku.
Od 2009. do danas, dakle tokom sedam godina i tri ciklusa kvalifikacija za EP i SP, samo smo još jednom bili maksimalni i to u situaciji kada smo praktično već bili izgubili sve šanse za plasman dalje, pa smo se na kratko "vratili u igru", ali je otrežnjenje bilo bolno i značilo je povlačenje nekih legendarnih fudbalera iz nacionalnog tima, poput Dejana Stankovića i Nemanje Vidića.
Predvođenja prvo "teranim" Radomirom Antićem, pa novim selektorom Vladimirom Petrovićem "Pižonom", reprezentacija Srbije u kvalifikacijama za EURO 2012 očajno startovala, malo svojom (Estonija 1:3, u Beogradu), malo voljom huligana predvođenim Ivanom Bogdanovim, tako da je odlazak u Poljsku i Ukrajinu posle bruke i sramote u Đenovi bio praktično "nemoguća misija".
Ipak, kombinacija rezultata ostalih ekipa, kao i "šestica" otpisanih "orlova" u periodu od 2. do 6. septembra 2011. godine kada je Srbija pobedila Severnu Irsku u Belfastu (0:1, Pantelić 67), pa Farska Ostrva u Beogradu (3:1, Jovanović 6, Tošić 23, Kuzmanović 69 – Banjaminson 37) dovela nas je u situaciju da u mečevima sa Italijom u Beogradu i Slovenijom u Mariboru tražimo plasman na EURO "na mala vrata".
Zalupili smo ih sami na "Ljudskom vrtu" 11. oktobra 2011. godine i do danas ostali bez šest osvojenih bodova u jednom okupljanju.
Dosta je bilo – vreme je za pobede, osmehe, optimizam i, na kraju, plasman na Mundijal!