Aleksandar Vuković jedno je od imena koje se sa mnogo više poštovanja izgovara u Varšavi i Beogradu nego u njegovoj rodnoj Banjaluci.

To je zaslužio igrama u crno-bijelom dresu Partizana, potom i u dresu Legije iz Varšave, u čijem stručnom štabu se danas nalazi i koju je ove sezone kratko vodio kao trener.

Veliku pažnju javnosti ovog vikenda izazvao je snimak iz svlačionice Legije na kojem Vuković vrlo temperamentno proslavlja sa igračima pobjedu 2:1 u velikom derbiju protiv Leha.

U razgovoru za MONDO Vuković je otkrio zašto je ova pobeda ovako burno proslavljena.

"To je jedna od naših najvažnijih utakmica u Poljskoj. Primili smo gol u 90. minutu iz penala, a onda stigli do pobjede u sudijskoj nadoknadi i jednostavno logično je bilo da se desi ovakva proslava. Želio sam da uradim ovo i zbog stranaca koji su kratko u klubu.  Onaj tihi dio je upravo zbog njih, da nauče tekst naše navijačke pjesme koju pjevamo kada pobijedimo. Bila je velika euforija poslije naše pobjede i upravo na tome ja sam napravio atmosferu u svlačionici što nam je sada vrlo potrebno. Mi smo u jednom teškom momentu, imamo krizu rezultata, pokušavamo da se vratimo na pravi kolosjek. Ova pobjeda nam mnogo znači i zato je bilo veliko slavlje i radost i dobro je bilo što su svi učestvovali. To i jeste bila moja poenta, htio sam da ih sve skupim u jedno, da ubuduće budemo prava ekipa“.


Snimak iz svlačionice koje je na društvenim mrežama objavila i Legija postao je hit.

"Meni je bio cilj taj rad na atmosferi. Mnogo je igrača koji su novi, koji ne znaju u kom su klubu, šta je taj klub, treba im vrijeme da se snađu i da se napravi hemija. Ovakve utakmice, pobjede i slavlja mogu sigurno da utiču i ubrzaju taj proces  i to je bio cilj. Reakcije svih su pozitivne, svi osjećamo pozitivnu energiju i na krilima toga ćemo da nastavimo. Sada tu energiju moramo da iskoristimo i da vežemo tri-četiri pobjede i situacija se onda automatski popravlja“.

A situacija za Legiju nije nimalo ružičasta. Klub zauzima osmu poziciju na tabeli, odnosno posljednju koja vodi u plej-of, sa jednakim brojem bodova kao i Leh koji trenutno predvodi donji dio tabele namijenjen plej-autu.

"Naravno da nije zadovoljavajuća situacija u prvenstvu, toga smo svi svjesni, mnogo energije nam je uzeo pokušaj da uđemo, a potom i samo učešće u Ligi šampiona. Mnogo je novih igrača, praktično krenuli smo sa renoviranim timom, uvijek treba vrijeme da se to posloži, da se ljudi razumiju na terenu, da budu pravi tim. To ne može preko noići. Mislim da vrijeme radi za nas i mislim da je za nas bolji dio priče pred nama. Liga šampiona je san koji sada živimo. Realno, sa našim budžetom i sa našim mogućnostima biti tamo i igrati protiv Reala je samo po sebi veliki uspjeh. Objektivni gledaoci su čak uprkos visokom porazu rekli da je utakmica protiv Reala bila dobra, da je bilo puno bolje nego ranije. Rezultat je bio previsok, ali to je za nas veliko iskustvo. To treba da iskoristimo da osvojimo titulu i da pokušamo opet sljedeće godine, sa malo više iskustva i znanja da učestvujemo u Ligi šampiona“.

Prioritet je prvenstvo. Iako Lehija Gdanjsk nakon 13 kola bježi 12 bodova Vuković kaže da još nije sve gotovo.

"Ambicije su velike i mi ćemo da se umiješamo u borbu za titulu. Lehija Gdanjsk je dobra ekipa, pobjegli su na 12 bodova i neće biti lako. S druge strane, postoji i u poljskom šampionatu ta podjela  bodova, kao u Superligi, i to nam ide na ruku, smanjiće tu prednost“, istakao je Vuković.

Ovaj rođeni Banjalučanin prije mjesec dana dobio je priliku da samostalno vodi ekipu poslije smjene trenera Besnika Hasija i to na derbiju protiv Visle u Krakovu.

Iako je na klupi Legije bio samo privremeno rješenje i vodio je ekipu jednu utakmicu, nakon čega je imenovan Jaček Magiera, Vuković ističe da je ovo bilo dragocjeno iskustvo.

"To je bila jedna utakmica i za mene je to bilo važno, učim zanat, a ovo je bilo veliko iskustvo jer sam vodio ekipu na najvišem nivou takmičenja i to u Krakovu i to je isto jedna od najbitnijih utakmica poljskog šampionata. Jako sam zadovoljan kako je sve prošlo. Znao sam da je to jedna utakmica i značilo mi je mnogo da to ne izgubimo. Svi su očekivali još jedan poraz s obzirom na to kako smo izgledali u prethodnom periodu. Odigrali smo neriješeno i to je neki momenat kad su stvari krenuli da se razvijaju bolje za nas. Sad sam trener pomoćnik sa zavidnim nivoom odgovornosti pošto je prvi trener moj dugogodišnji saigrač, malo je stariji od mene i iskusniji, ali igrali smo dugo zajedno, potom mi je bio i trener. Imamo dobar odnos pun povjerenja i moja uloga je puno bitnija nego u prethodnom stručnom štabu kad sam isto bio pomoćnik trenera. Ovo sve je za mene sjajan početak trenerske priče, sve ide kako sam zamislio, u mom klubu gdje sam ostavio traga. Svjestan sam da je ovo sjajan početak, želim da guram dalje i da budem što uspješniji“.

Legija je mini srpska kolonija, jer osim Vukovića, tu je i Miroslav Radović koji se nakon godinu dana i spizoda u Kini, Sloveniji i Partizanu vratio u klub u kojem se proslavio, te još jedan Banjalučanin, Stojan Vranješ.

"Ja sam bio prvi igrač iz Republike Srpske koji se pojavio ovdje, poslije je došao Miro
Radović koji je stekao i ima status legende. Jedan je od najboljih igrača i najboljih stranaca koji je igrao za Legiju. Do kraja karijere sigurno će imati priliku da sruši rekorde i u broju nastupa i osvojenih titula i uopšte uspjeha. On je institucija. Stojan Vranješ je sjajan igrač, sjajan momak, u posljednje vrijeme malo manje igra, velika je konkurencija, imamo i novog trenera, a svaki trener ima svoju filozofiju. To je isto jedan igrač koji ima dobru reputaciju u poljskoj ligi. Kao njihov trener u ovom momentu mogu reći da su sjajni momci i sjajni igrači“.

Vuković je počeo karijeru u mlađim kategorijama Borca, odakle je otišao u Partizan nakon kojeg se otisnuo u Poljsku. Svoje bivše klubove prati, kako ističe, sa gorčinom u ustima.

"Rođeni sam Banjalučanin, prvi klub mi je bio Lauš, drugi Borac. Sigurno da na Borac gledam sa sentimentom, posebno na uspjehe. Sad su u drugom rangu, nadam se da će se vratiti u Premijer ligu BIH, Borac i Banjaluka to zaslužuju. Puno problema ima tu u vođenju kluba, u finansiranju kluba, u tim fundamentalnim stvarima. Ne može se biti neki veliki optimista. Mnogo stvari treba da se promijeni da to krene kako treba“,rekao je Vuković.

Još veće razočaranje u njegovom glasu osjeti se dok govori o Partizanu, klubu koji kako priznaje voli i više od Borca.

"Partizanovac sam, Partizan mi je iznad svega. Ne pratim samo fudbalski već i ostale klubove, čak štaviše, košarkaški klub mi je jedna zdravija priča koja je, rekao bih, na jedan srpski način zaustavljena, ali to je već tema za duži razgovor. Pratim šta se dešava u fudbalu. Partizan ima dosta problema. Tu nisu isti krivci kao u slučaju košarkaškog kluba. Tu su umiješani prsti sa strane, isključiva je krivica onih godina iza nas. Ljudi daju svoj novac i prodaju jednog igrača za tri godine i smatraju to za uspjeh. Klub u 10 godina igra dva puta Ligu šampiona, igra šest puta grupnu fazu Lige Evrope proda igrače za 100 miliona… S tim novcem Legija bi bila u plusu 120 miliona evra, a Partizan je u minusu!? To su neke stvari za istragu, za kriminalnu policiju. Ali to je Srbija, to je sve normalno, niko ni za šta ne odgovara, dugovi su nešto normalno, nikom ništa. Poslije se čudimo kako ne možemo da napravimo dobru ekipu… Jako mi je drago što sam ovdje i sigurno se to neće mijenjati u nekom narednom periodu“, rekao je Vuković na kraju razgovora za MONDO.