Darko Maletić završio fudbalsku karijeru. Žao mu je što nije igrao sa reprezentacijom BiH na EP, kao i zbog toga što se nije iskazao u ruskom Zenitu. Najdraža mu pobeda nad Zvezdom.
/piše: Goran Arbutina, www.mondo.ba/
Posle 19 godina igranja Darko Maletić odlučio je da završi fudbalsku karijeru.
Momak koji je počeo karijeru u banjalučkom Borcu, a potom nosio dres Rapida, Celja, Zenita, Partizana, Šinjika, Vasluia, Koblenca, Akzobea, Veleža karijeru je završio u matičnom klubu.
Pre izvesnog vremena najavio je ovakvu mogućnost, a potom i prelomio i "okačio kopačke o klin".
“Letos sam imao povredu, morao sam na operaciju, oporavak nije išao baš kako je trebalo, trebalo je da odsustvujem 2, 3 meseca, a prošlo je 5 meseci i još nisam bio u trenažnom procesu. S obzirom da mi je istekao ugovor i da imam 36 godina... odlučio sam da završim igračku karijeru. Mislim da je to najbolje za mene i sve, jer ne želim da mučim i sebe i ljude oko mene. Svestan sam da jednom mora doći kraj, a ne želim da dođem u situaciju da se vučem po terenu ili dobijam zvižduke, želeo sam da se povučem u momentu dok sam još igrao na nekom visokom nivou”, objasnio je svoju odluku Maletić.
Na oproštajnoj konferenciji za novinare zahvalio se svima koji su na bilo koji način doprineli njegovoj karijeri, pogotovo banjalučkom Borcu, koji mu je, kako je rekao, "dao šansu da ostvari dečački san", kao i svim klubovima u kojima je igrao.
Na svoju karijeru je ponosan.
"Kada pogledam unazad 20 godina... Te 1997. sam otišao na prve pripreme sa Borcem vrte mi se slike i ima mnogo emocija. Tako mi je sve brzo prošlo. Ima mnogo uspona i padova, ali nemam pravo da budem nezadovoljan svim onim što sam uradio. Sa ponosom mogu da kažem da sam ostavio nešto iza sebe. Bilo je nekih situacija u karijeri i mojih grešaka, nekih povreda koje su uticale na sve to, ali kad se sve sabere i oduzme, kada se uzmu uslovi u kojima sam počinjao, taj posleratni period, ovo je sasvim zadovoljavajuće".
U svojoj karijeri igrao je za mnoge klubove sa mnogo uspeha, osvajao titule i stigao do reprezentativnog dresa BiH.
“Fudbalu sam dao najlepše godine, meni je fudbal vratio mnogo više. Dao mi je neke momente koji ne mogu da se porede ni sa čim. Dao mi je uspehe, svoje dečačke snove sam ostvario. Kada sam bio klinac san mi je bio da zaigram za Borac, posle se sve nadovezivalo. Bio mi je san da igram u ozbiljnom klubu sa ovih prostora, to sam isto ostvario igrajući za Partizan. U evropskim nivoima igrao sam u klubu kao što je Zenit, stigao sam i u reprezentaciju, dao gol, tako da apsolutno nemam pravo da budem nezadovoljan. Sa ponosom mogu da kažem da sam ostavio trag iza sebe”.
Da li Darko Maletić žali za nečim?
"Najbolje bi bilo da sam igrao u Barseloni, ali to nije realno. Kad sve saberem i oduzmem ne želim da žalim ni za čim”, istakao je Maletić, a potom i naveo dve situacije koje bi voleo da su bile drugačije.
"U više navrata pomenuo sam dve situacije gde postoji neki žal. To je situacija u Zenitu gde nisam ostavio neki dublji trag sticajem okolnosti, nisam ni odigrao nešto puno. Opet, velika mi je čast što sam bio deo tog velikog kluba. Druga situacija gde postoji žal je što sa reprezentacijom BiH nisam otišao na EURO 2012. Na utakmici protiv Francuske 12 minuta nas je delilo od plasmana na evropsko prvenstvo. To bi bila kruna moje karijere, imao sam već 32 godine. Nažalost, nisam uspeo, ali tako je to u životu, ne može sve što se zacrta da se ostvari".
Na pitanje koga od igrača s kojima je igrao izdvaja Maletić je odgovorio:
"Teško je pitanje. BIlo je mnogo vrhunskih igrača sa kojima sam igrao, ali oni koji su ostavili najveći utisak na mene su Jovetić, Džeko, Misimović i Aršavin. Ta četvorica su mi ostala u dubokom sećanju".
Najdraži trenuci, protivnici i utakmice koje će najviše pamtiti su…
"Bilo je dosta utakmica, igrao sam protiv vrhunskih ekipa, vrhunskih igrača. Jedna od dražih utakmica mi je Zenit - Crvena zvezda u Kupu UEFA kada smo eliminisali Zvezdu. Igranje za reprezentaciju takođe i igranje protiv takvih majstora. Meni je bila čast da igram protiv takvih igrača kao što su Kristijano Ronaldo, Ronaldinjo, Nejmar. Ponosan sam na sve to. Sa Ronaldom sam se nešto borio 20,30 minuta, ali osećaj da si tu uz njega, da osetiš tu moć, velika je privilegija”.
Posle igračke karijere namerava da ostane u fudbalu - kao trener, jer je već položio za trenersku B licencu.