Fudbal

LALATOVIĆ MOŽE, ALI NE BI VOLEO DA OSTANE U SRBIJI: Igrače poslao na odmor, hoće pobedu, a pomenuo i Rad!

Autor Dušan Ninković

Opcija postoji, ali on gleda preko granice!

Izvor: MN Press

Poslednja utakmica koju će Nenad Lalatović voditi kao trener Vojvodine, barem u ovom mandatu, igra se sutra na stadionu Karađorđe. Biće to oproštaj trenera novosadskog tima od kluba i grada koji mu mnogo znače, a crveno-beli će želeti trijumfom da stignu do trećeg mesta na tabeli.

Vojvodina ''gostuje'' gradskom rivalu Proleteru, a na konferenciji pred meč Lalatović je govorio i o godišnjim odmorima svojih igrača, promenama koje očekuju klub, svom narednom poslu...

Uvek je zanimljivo kada Nenad Lalatović ima reč, a ovog puta pozdravio se sa Novim Sadom i Vojvodinom, koju napušta po drugi put u trenerskoj karijeri.

Sin Milana Kosanovića

Nenad Lalatović je na konferenciji napomenuo da bi lep gest Vojvodine bio stipendijski ugovor za sina Milana Kosanovića, doskorašnjeg sportskog direktora, koji je nedavno preminuo.

Za utakmicu protiv Proletera, Lalatović je jasan, želi tri boda i treće mesto u Superligi.

''Voleo bih da se rastanemo pobedom, ali to u ovom trenutku nije toliko bitno. Mnogo mi je važnije da se zahvalim svojim igračima na prelepe dve godine u Vojvodini. Ostvarili smo sjajne rezultate, ispisali istoriju, doneli trofej Kupa i to na takav način, pobedom nad Partizanom, gde smo bili bez naših navijača, a protiv sebe imali 15.000 protivničkih. Borili smo se do poslednje kapi znoja, i moji igrači i ja, kako bismo usrećili naše navijače, naš grad i našu upravu. Tu proslavu trofeja nikada neću zaboraviti. Ovaj drugi mandat je bio uspešan kao i prvi. Voleo bih da ostanemo treći, da pobedimo i osiguramo tu poziciju, jer imamo bolji međusobni skor sa Čukaričkim. Kada sam ja dolazio Vojvodina je umela da gubi kod kuće, da primi četiri, pet golova i to je bilo normalno. Sada je smak sveta kada remizira i to tako treba da bude, jer je Vojvodina veliki klub'', rekao je Nenad Lalatović.

Što se igračkog kadra tiče, pojedinci neće nastupiti protiv Proletera.

''Oprostio sam se već sa nekim igračima i onima kojima ističu ugovori sam već dao slobodno. Tu pre svih mislim na Drinčića, koji je mnogo dao klubu, potom su tu Bralić i Saničanin, koji su po mom mišljenju zaslužili da se popriča sa njima o novom ugovoru. S druge strane, znam šta je cilj Vojvodine, da guraju mlade igrače, o tome sam pričao i sa, nažalost, pokojnim Milanom Kosanovićem, i ja sam apsolutno za to. Ali, s druge strane, ne može u jednom timu biti 11 mladih igrača, može najviše četiri, pet, jer ne mogu oni fizički da budu spremni za seniorski nivo odmah iz omladinskog pogona'', ističe Lalatović.

O svom odnosu sa predsednikom kluba Nenad Lalatović je govorio smirenim tonom. On nije želeo da upotrebi teške reči, dodajući da nikoga ne mrzi.

''Žao mi je što odlazim, ali s druge strane i nije, jer čovek nekada treba da zna kada treba da ode. Ja ne odlazim zato što je mene neko smenio ili kako je predsednik rekao „oterao“. To je previše teška reč, koja nosi mržnju, a ja nikog ne mrzim, mogu sa nekim da se ne slažem. On nije mogao da me otera, mogao je samo da me smeni. Ljudi se ne teraju, ljudi mogu da se smene sa pozicija. Želim upravi kluba da nađe novog trenera, nažalost, sada mora da nađe i novog sportskog direktora da se sve ukomponuje'', podseća trener Novosađana da je pred klubom težak period. 

O njegovom narednom poslu priča se već dugo. Evropa, klubovi iz regiona, Rad...?

''Čujem da se pominje Rad, ja nemam ništa protiv tog kluba i mogao bih da ostanem u srpskom fudbalu, iako to ne bih voleo. Apsolutno me niko nije kontaktirao i uopšte nemam pojma odakle te informacije. Moja velika želja je da odem u inostranstvo, da se dokažem, jer sam naš fudbal prevazišao i mene ništa ne može da iznenadi. Ne znam da li ću se vratiti ovde kao protivnički trener, ali znam da ću ostati da živim u Novom Sadu, jer je to grad koji sam mnogo zavoleo'', zaključio je šef stručnog štaba Vojvodine.

U drugom mandatu na klupi novosadskog tima Lalatović je osvojio Kup Srbije, a postao je i trener sa najviše pobeda u istoriji ''Stare dame'' srpskog fudbala.