Fudbalska reprezentacija Srbije dobila je novog selektora - na klupu nacionalnog tima odmah seda Veljko Paunović, koji će na poslednja dva kvalifikaciona meča pokušati da napravi čudo. Pobede nad Engleskom u Londonu i Letonijom u Leskovcu mogli bi da donesu Srbiji plasman na Mundijal koji se 2026. godine igra u Kanadi, SAD i Meksiku.
Novi veliki uspeh sa reprezentacijom Srbije Veljko Paunović bi - bez dileme - posvetio jednom od najboljih fudbalera u istoriji Partizana. Njegov pokojni otac Blagoje legendarni je defanzivac tima iz Humske i jedno od najzvučnijih imena u osam decenija dugoj istoriji kluba. Upravo je Blagoje glavni krivac za to što se Veljko od malih nogu "zarazio" fudbalom.
"Nikad nisam gledao svog oca kako igra. Kada sam se rodio, imao je već 30 i karijera mu se bližila kraju. Ali ako spomeneš njegovo ime u mojoj zemlji, svi znaju o kome pričamo, Blagoje Paunović, Partizan Beograd, Jugoslavija. Uvek smo zajedno govorili o fudbalu, za vreme doručka, ručka, večere. Braća i sestre takođe su voleli fudbal, ali ja sam bio taj koji je pokupio njegov talenat i ljubav prema sportu više od ostalih", pričao je Paunović pre nekoliko godina i dodao: "Kada sam bio baš mali, živeo sam daleko od stadiona Partizana, ali mi bismo proveli ceo put u kolima razgovarajući o fudbalu. Bila su tu uobičajena pitanja o školi i slično, ali naravno, najviše se pričalo o fudbalu. O timovima koje je vodio ili u kojima je igrao, o mečevima koje smo zajedno gledali, o njegovom iskustvu kao igrača".
Kada je ostvario najveći uspeh u dosadašnjoj karijeri i Srbiju odveo na krov sveta, Veljko Paunović je pomenuo svog oca Blagoja, koji je preminuo šest meseci ranije i nije dočekao da vidi svetsku titulu. Desetak godina kasnije Veljko želi da donese novi uspeh srpskom fudbalu, ponovo uz sećanje na svog oca.
"Želim da zahvalim, najpre, svim našim ljudima u Srbiji, ali i svima koji su došli da nas bodre ovde na Novom Zelandu. Ovaj trofej posvećujem svom ocu koji je umro pre šest meseci. Ovo je za tebe, tata!", rekao je Veljko odmah nakon osvajanja Svetskog prvenstva za igrače do 20 godina, sa reprezentacijom Srbije na Novom Zelandu pre 10 godina.
Kako je Blagoje napravio Veljku karijeru?
Početak karijere Veljka Paunovića obeležili su veoma teški uslovi u Jugoslaviji. Kada je trebalo da stigne do prvog tima Partizana, čitava država bila je pod sankcijama i mladi napadač je peške prelazio nekoliko kilometara dnevno da bi stigao na trening. Fudbal mu je bio izlaz iz tmurne svakodnevnice, a njegov otac prepoznao je najbolji način da mu pomogne.
"Kada sam imao 17 godina, otac mi je rekao da će me izvesti iz Jugoslavije, on je bio taj koji je doneo odluku. Kontaktirao je prave ljude i preduzeo prave korake, onda sam potpisao za Atletiko Madrid. Ljudi u klubu, predvođeni Migelom Anhelom Marinom i Radomirom Antićem, dali su mojoj porodici priliku da promenimo svoju situaciju. Fudbal je bila moja odluka i pre Španije, ali je u tom trenutku predstavljala blagoslov. Mislim da sam samo pratio taj blagoslov, zbog toga sam bolja osoba i profesionalac. Moja porodična budućnost je sigurna zahvaljujući viziji mog oca, zbog odluke koju je tada doneo. Da nije, siguran sam da bih morao da ostanem u Beogradu i borim se da preživim aktuelnu situaciju", ispričao je svojevremeno Veljko Paunović.
Kakvu je karijeru imao Blagoje Paunović?
Legendarni defanzivac Partizana rođen je u Pustom Šilovu, ali je već sa devet godina počeo da trenira fudbal u crno-belom taboru. Primetio ga je legendarni stručnjak Virgil Popesku, a Paunović je gotovo 50 godina proveo u klubu - sa različitim ulogama.
Prvotimac Partizana bio je od 1965. do 1975. godine, zatim je dve sezone igrao u holandskom Utrehtu, a nakon nastupa za Kikindu, Ouklend Stomperse u SAD i beogradski Sinđelić završio je karijeru. Čak 39 puta bio je reprezentativac Jugoslavije, sa kojom je nastupio i na Evropskom prvenstvu 1968. godine, kada je nacionalni tim u ponovljenom meču finala poražen od Italije.
Trenersku karijeru Paunović je gradio kao šef stručnog štaba španskgo Logronjesa, zatim godinama u mlađim kategorijama Partizana, pa kao prvi trener Teleoptika, pomoćnik u stručnim štabovima crno-belih... Samostalno je vodio Budućnost iz Banatskog Dvora, Smederevo i BASK.
Kakvu karijeru ima Veljko Paunović?
Nekadašnji srpski fudbaler Veljko Paunović ponikao je u Partizanu i čak 11 godina nosio crno-beli dres u mlađim kategorijama, pre nego što je stigao do prvog tima. Nakon što se afirmisao u Humskoj prodat je Atletiko Madridu, a zatim je igrao na pozajmici u Atletiko Marbleji, pa za rezervni tim madridskog kluba, i na pozajmicama za Majorku, Ovijedo i ponovo Majorku. Nakon što je nosio dres Tenerifa, Paunović se vratio u Atletiko, gde je pružao možda i najbolje partije u karijeri.
Nakon nastupa za Hanover vratio se u Španiju i zaigrao za Hetafe, nosio je dres Rubina iz Kazanja pa ponovo zaigrao u Španiji kada je postao član Almerije. U leto 2008. godine Paunović se vratio u Partizan i potpisao dvogodišnji ugovor, ali se već krajem godine penzionisao. Gotovo tri godine kasnije i nakon neuspešne probe u Njujorku, potpisao je ugovor sa Filadelfijom Union, svojim poslednjim klubom u karijeri.
Paunović je zabeležio dva nastupa za reprezentaciju Srbije i Crne Gore. Debitovao je na prijateljskom meču protiv Meksika (2:1) davne 2002. godine, a dve godine kasnije postigao je gol na prijateljskom meču protiv Severne Irske. Svojevremeno je sedam puta igrao za reprezentaciju SR Jugoslavije do 21 godine.
Kao trener Veljko Paunović je predvodio reprezentacije Srbije do 18, 19 i 20 godina, a zatim je radio u nekoliko inostranih klubova. Sedeo je na klupi Čikaga u MLS, zatim Redinga u engleskom Čempionšipu, pa meksičkih timova Gvadalahare i Tigresa, da bi na kraju sa ekipom Ovijeda izborio povratak u elitni rang španskog fudbala posle više od dve decenije.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video: