Poznati srpski fudbaler Danijel Aleksić, bivši reprezentativac naše zemlje, podelio je u podkastu Ace Stojanovića svoju životnu priču, započetu u Hrvatskoj 1991, u osvit građanskog rata u Jugoslaviji.
Aleksić je sada iskusni napadač turskog kluba Čorum, svojevremeno i Vojvodine, Sent Etjena, Đenove, Sent Galena, Bašakšehira. Rođen je u Puli, koju je napustio kao beba, kada je sa majkom došao u okolinu Novog Sada, gde je i odrastao.
Upitan da govori o Hrvatskoj, Puli i svom odrastanju, odmah je stavio do znanja da je priča komplikovana i za njega veoma emotivna.
- Ti si rođen u Puli? I morao si se preseliš?
- Da, imao sam devet meseci
- Da li si išao nekad?
- Ne, nikada...
- Da li su ti pričali roditelji?
- Pa, vidi, priča je malo...
- Ako ne želiš da pričaš, nemoj
- Nije ništa strašno, to ljudi i ne znaju i nisam ni imao potrebu da pričam o tome, rekao je Aleksić, pa se "otvorio".
"Hajde kad me već pitaš..."
"Hajde kad me već pitaš, da, tamo sam se rodio i sa devet meseci samo majka i ja došli u Novi Sad, odnosno u Stepanovićevo, gde mi je baka, njena majka. Tada sam imao četiri-pet godina i tada je upoznala mog očuha, s kojim i dan-danas živimo"
"Nosim majčino prezime. Koliko joj je bilo teško? Jedanput, dvaput pričali smo o tome. Mogu samo da zamislim koliko joj je bilo teško da sama podiže dete. Mama je onda upoznala čoveka s kojim i dan-danas živim i koga volim najviše na svetu. Kažu 'krv nije voda', ali to ne mora da znači, kad je neko dobar čovek, onda je dobar čovek, bez obzira na to u kakvoj ste vezi"
"Eto, to je priča, svog oca nikad nisam upoznao i to je ta veza sa Pulom. Rat, čuda i te priče... Ali ne gledam previše ka tome, imam svoju porodicu, svog oca, svoju majku, ženu, decu, to je najvažnije, ispalo je dobro", ispričao je Danijel Aleksić
Bio čudo srpskog fudbala, žalio zbog izgubljenih godina
Danijel Aleksić bio je srpsko fudbalsko čudo u prvoj deceniji 21. veka, zbog njega su na utakmice Vojvodine dolazili i skauti Real Madrida, tražili su ga i "večiti", a onda je prihvatio poziv Đenove, gde ga je trenirao Đanpjero Gasperini. Ta epizoda nije završena lepo, jer je odbio pozajmicu, pa je 2011. počeo ispočetka - u Austriji iz Bečan.
Igrao je nakon toga Aleksić u Kavali, klub koji je potom bio izbačen iz prve lige Grčke, a onda se mučio i na početku epizode u Lehiji, gde takođe nije opravdao veliki talenat. Bio je uporan i nije odustajao, a onda je sve kliknulo kada je 2018. otišao u Tursku - najpre u Malatiju, a od 2019. u klub u kojem je ostavio najveći trag, Bašakšehir.
Sa tim timom je ispisao istoriju, bio važan igrač sastava koji je prvi doneo titulu u klupske vitrine i proveo je pola decenije. Nakon selidbe u Tursku, vratio se i u "A" reprezentaciju Srbije posle 10 godina, koliko je prošlo od njegovog debija pod vođstvom Radomira Antića 2008, pa do poziva Mladena Krstajića u novembru 2018.
"Ne krijem, žao mi je zbog izgubljenih godina. Propustio sam mnoge vozove, ali možda je tako moralo da bude", rekao je u jednom intervjuu za MONDO Danijel Aleksić.