Dugogodišnji reprezentativni golman Srbije Marko Dmitrović (33) ove sezone sa mnogo uspeha brani za ekipu Espanjola, iako je pre samo nekoliko meseci postojala opcija da pojača Crvenu zvezdu. Tada je Vladanu Milojeviću i klupskim čelnicima potpuno iskreno poručio da nije 100 odsto fokusiran na srpski fudbal, pa je potpisao ugovor koji mu je obezbedio 11. ezonu u španskom fudbalu.
A zapravo, Crvena zvezda je veliki deo njegovog života. Od malih nogu je navijao za nju, a u Beogradu je gledao kako njegovi roditelji plaču dok on potpisuje ugovor koji mu je ispunio sve dečačke snove. Do debitantskog nastupa u dresu Zvezde nije stigao, ali je bio deo i mlađih kategorija i prvog tima, što su za njega neprocenjiva iskustva. Svih tih detalja seća se kao i saveta svojih pokojnih roditelja, koji su ga pratili na svakom koraku.
"Mojih suza nije bilo, ja sam bio klinac i ja sam bio mnogo srećan. To su više bile suze mojih pokojnih roditelja, pre svega majke. Otac je isto bio, ali on je u sebi plakao. Više majka nije mogla da... Teško je bilo. Sad sam i ja roditelj, znam, razumem da dete sa 15 godina... Sa 15 godina smo mi svi klinci, ne znamo ništa o životu i puštaš iz jedne Subotice dete da ide u veliki grad, u Beograd. to su godine kad ulaziš u pubertet, ima mnogo krivina i mnogo je lakše skrenuti sa puta. I profesionalnog i privatnog. Ja to sasvim razumem. Zvezda je bila moj san, ja nisam prihvatao ništa drugo što nije odlazak u Zvezdu. Na kraju, to je ispunjen san. Šest godina, prelepih u Crvenoj zvezdi. Nisam dočekao da igram za prvi tim, ali to su sasvim normalne stvari u sportu. Uspeh i neuspeh su sastavni deo sporta i života. Srećan sam što sam imao priliku da budem u mlađim kategorijama i dosta vremena u prvom timu", rekao je Marko Dmitrović u podkastu "Alesto".
Marko Dmitrović je izgradio veliku karijeru obilaznim putem, preko Mađarske i nižih liga u Engleskoj i Španiji stigao je do najveće pozornice. Postao je reprezentativac, osvajao trofeje, branio protiv najboljih fudbalera svih vremena i uvek se sećao da je majka zaslužna za to.
"Moja majka je htela da studiram medicinu, ali meni stvarno nikada nije padalo na pamet. Moja sestra je završila stomatologiju i već može da počne da radi", otkrio je Marko Dmitrović pre nekoliko godina i dodao da je majka imala presudnu ulogu u njegovoj karijeri: "U jednom trenutku, kada mi je bilo devet-deset godina, hteo sam da igram. Bio mi je dosadilo da budem golman. I igrao sam, desetak meseci, godinu dana. Kao levi bek i to istureni. Blizu mog grada je organizovan turnir u futsalu, golman i petorica igrača. Tad sam bio debeljuškast. Visok, ali debeljuškast. I bilo mi je teško da se krećem, nisam znao kuda idem. Promašivao sam mnogo. Došao bih na dva metra od gola, samo da gurnem loptu u gol i sve sam promašio. Majka mi je stalno govorila da ne budem golman, da što sam više napred, manje se patim, da golmani primaju mnogo udaraca, da ću se povrediti... Posle te utakmice sam joj rekao da znam da će me vratiti na gol. I tada mi je prvi put u životu rekla: 'To je tvoje mesto'. Tako da sam se vratio i mislim da se nisam prevario".
Kada se vratio na gol, počeo je da napreduje. Ubrzo je usledio poziv Crvene zvezde, o kojem je svojevremeno pričao i u intervjuu za MONDO. To je veoma važan deo njegove karijere, iako tokom tri seniorske sezone nije upisao zvaničan nastup na golu crveno-belih.
"Za Zvezdu me vežu sjajne uspomene, to je moja ljubav od detinjstva, to je klub za koji navijam i uvek će tako biti. Proveo sam šest godina tamo i mnogo toga naučio, nažalost nisam dočekao da debitujem za prvi tim šta da se radi...", počeo je Dmitrović za MONDO.
Kao i gotovo svi dečaci koji su u Srbiji počeli da treniraju fudbal, on je maštao o nastupu za voljeni klub, Crvenu zvezdu ili Partizan. Sa samo 15 godina otišao je iz Subotice za Beograd, kako bi gradio karijeru.
"Situacija u srpskom fudbalu je takva da mladi igrači žele da nastupaju za Crvenu zvezdu ili Partizan. Kao dečak bio sam navijač Zvezde i kada je stigao njen poziv, nisam oklevao. Bilo je to ostvarenje sna. Ali, taj voz je davno prošao. Bilo je teško kada sam sa 15 godina otišao od kuće, ali sada shvatam da je vredelo", otkrio je Dmitrović za španski AS.
Kada je Dmitrović bio pod ugovor sa crveno-belima, situacija u klubu bila je veoma loša. On je bio tek dečak koji pokušava da se probije do prvog tima, a iskustva koja je tada sticao oblikovala su ga da bude bolji u nastavku karijere.
"Možda ja nisam bio spreman, možda su treneri procenili da nisam bio spreman, fudbal je to. Potražio sam sreću dužim, okolnim putem. Na kraju sa današnje tačke gledišta ispostavilo se dobro, ali opet Zvezda mi je poslužila kao najveća škola, tamo sam odrastao, veliki deo zasluga za ono što sam danas ima Crvena zvezda, put me nije naveo da igram za prvi tim, ali sam uspeo da se izborim da dođem do španske lige. Zvezdu i dalje pratim, navijam i radujem se svakoj njihovoj pobedi", rekao nam je Marko pre skoro pet godina.
Period koji je Marko Dmitrović proveo u Crvenoj zvezdi bio je veoma turbulentan i za klub i za njega. Nakon tri godine u mlađim kategorijama crveno-belih, Dmitrović je priključen seniorskoj ekipi, ali nikada nije dobio priliku da debituje. Zbog mononukleoze je napravio veliku pauzu u karijeru, a zbog odbijanja da produži ugovor nije bio u prvom planu kod trenera Roberta Prosinečkog.
Kada je na klupi Crvene zvezde došlo do smene, novi trener Aleksandar Janković priključio je Dmitrovića grupi golmana u kojoj su bili Boban Bajković, Aleksandar Kirovski i Miloš Vesić, ali je Dmitrović i u takvim okolnostima odlučio da sačeka istek ugovora i kao slobodan igrač promeni sredinu.
Između februara i septembra 2013. godine Marko Dmitrović nije imao tim, a zatim je potpisao za mađarski Ujpešt u kojem je počela njegova inostrana karijera. Srpski golman je kasnije branio i za Čarlton u engleskom Čempionšipu, a najveći deo karijere proveo je u španskim klubovima Alkorkonu, Eibaru, Sevilji, Leganjesu i Espanjolu za koji trenutno nastupa.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video: