Zvezdin ofanzivni vezista Vasilije Kostov (17) dugo će pamtiti 2025. godinu. Ušao je u prvi tim crveno-belih, debitovao u Superligi, osetio pobedu u "večitom derbiju" u Humskoj kao starter, postigao gol protiv Portoa na "Dragau" u Ligi Evrope, postao "A" reprezentativac...
U moru velikih utisaka je i taj da je zaigrao sa Markom Arnautovićem (36) u Zvezdi. Uoči jednog treninga sa saigračem Vladimirom Lučićem je tražio i fotografiju od najboljeg strelca u istoriji Austrije i doskorašnjeg napadača Intera.
"Bilo je to kada smo izlazili na trening. Lučić je u jednom momentu rekao 'hajde da se slikamo sa tatom'. Pogledao sam ga i pitao 'Šta?'. On je rekao - 'Eno ga Mare, eno ga tata'. Tako je to i ostalo", nasmejao se Kostov u intervjuu za Zvezdinu klupsku televiziju.
Priznao je koliko mu odgovara da igra sa iskusnim napadačima kakve ima Zvezda.
"U vezi najviše volim da igram sa Krunićem i Elšnikom, iskusni su i uvek mi govore gde da se postavim i šta da radim. Svi napadači su takođe sjajni fudbaleri, Arnautović, Duarte i Katai, lako mi je da igram sa njima i razumeju fudbal".
Zašto? Odgovor je jednostavan.
"Volim kad špic razume fudbal, kad možeš s njim da odigraš dupli pas i kada znaš da može da napadne dubinu", objasnio je Kostov.
Koja pozicija Vasiliju najviše odgovara?
"Taj 'box to box' mi najviše leži, tu vidim sebe, a najlepše se osećam kada sam prednji ofanzivni vezni. Volim da dajem golove i asistiram, mada zaista vidim sebe u toj 'box to box' poziciji".
U 2025. godini je doživeo dosad najlepši trenutak karijere - gol Portou u gostima u Ligi Evrope 2. oktobra.
"Mislio sam protiv Porta da ću prebaciti gol"
"Na dan utakmice sam saznao da ću igrati. Bio sam pomalo iznenađen i imao sam malo tremu pred meč. Na zagrevanju je trema nestala. Kada sam video kako sam odradio zagrevanje, znao sam da će utakmica biti dobra. Stručni štab je zaista dobro postavio utakmicu, stajali smo u srednjoj zoni sve vreme, bili smo sjajni, a nagrada je bio moj gol. Šutnuo sam i pomislio da će ići preko gola, ali ipak je ušlo. Sve misli su mi prošle kroz glavu, hteo sam da krenem da trčim kroz glavu jer je 1:1 i hoćemo drugi gol. Tvrdim i sada da smo bili bolji u tom meču od Porta".
"Taj gol mi je dao dosta samopouzdanja, posle toga je prošao svaki potez koji sam uradio i u sledećim utakmicama sam imao samopouzdanja da radim šta hoću, šta mislim i šta znam. Saigrači su me naravno zadirkivali, ali čestitali su mi i zahvalan sam im na tome"
U jesenjem derbiju igrao je na atipičnoj poziciji.
"Igrao sam desno krilo i mislim da me je trener sa razlogom stavio na tu poziciju, jer zna da mogu da ispunim zahteve koje traži. Mislim da je to bio pun pogodak, jer njihov levi bek Jurčević sve vreme 'ulazi' i ne igra levog beka, već krilo. Pratio sam ga sve vreme, Seol i ja smo sjajno preuzimali i mislim da sam tu utakmicu odigrao bolje defanzivno nego ofanzivno"
Milijaševe reči nikad neće zaboraviti
U prvom timu je od prošle zime, kada je pod komandom Vladana Milojevića ušao u seniorski fudbal. Stigao je kao biser, strelac gola iz penala protiv Barselone, ali nije bilo lako.
"Čim sam došao bilo mi je jako teško. Nisam mogao da se priviknem tako lako na seniorski fudbal, ipak je drugačije, fudbal je dosta brži, jači su igrači, jači dueli i teško mi je bilo da se priviknem. Vremenom sam se privikao, ali zaslužio sam poverenje šefa stručnog štaba i dao mi je priliku i šansu na terenu".
Debi ne zaboravlja, kao ni reči Nenada Milijaša pred prvi meč na "Marakani".
"Sećam se debija protiv OFK Beograda, došao sam sa utakmice omladinaca u Kragujevcu, posle čega mi je trener Nenad Milijaš rekao - igraćeš sutra. Nasmejao sam se, mislio sam da nije istina, a onda me je izveo u 60. minutu. Pitao sam ga: 'Što ste me izveli?'. Rekao mi je - Igraćeš sutra, debitovaćeš. Ušao sam u 82. minutu protiv OFK Beograda i to će ostaviti najjači utisak ove sezone. Debi, odakle je sve počelo".
"Čim sam dobio loptu, odmah sam probao da šutnem na gol. Bila je blizu, ali nije ušla i svi su me pohvalili. Ta utakmica ostaće mi u baš lepom sećanju"
Kako je izgledala saradnja sa Milijašem?
"Sjajno smo sarađivali, uvek mi je davao ljudske i fudbalske savete i trener je od kog može dosta da se nauči. Mislim da me je više naučio ljudskih stvari nego fudbalskih. Jeste strog kada bi trebalo da bude takav, a kada je vreme za šalu - šali se. Svi igrači koje trenira zbog toga ga vole".