Nemanja Matić: Deda me slao na njivu, na rastanku rekao samo jedno

Nemanja Matić deli emotivnu priču o svom dedi i njegovim rečima koje su ga pratile kroz karijeru. Dodajte MONDO u vaš Google izbor
Foto: LaPresse / Sipa USA / Profimedia
  • Nemanja Matić je ispričao kako su deda i baka u početku bili protiv njegove fudbalske karijere, dok je on kao tinejdžer odlazio iz Uba u Zvezdu i Košice.
  • Najviše pamti dedine reči pri rastanku: 'Oštro koračaj', koje su mu ostale kao životna i fudbalska poruka.

Srpski fudbalski as Nemanja Matić (38) dve decenije igra u inostranstvu, gde je ostvario sve snove, postao šampion Portugala i engleske Premijer lige, kao i jedan od najboljih vezista svoje generacije na svetu. Dok i dalje traje i pokazuje svoju neprolaznu klasu u italijanskom Sasuolu, izneo je svoju životnu ispovest ocu Predragu Popoviću.

Veoma je emotivno govorio Matić o svojim počecima i o odlasku od kuće u tinejdžerskim danima - najpre u Zvezdu sa 12 godina, a onda sa 19 u Košice. Uspeh je napravio uprkos skepsi bake i deke i razumeo je njihovo protivljenje njegovom životu u fudbalu.

"Babine molitve su pomogle da uspem u Košicama u Slovačkoj. Znaš kako su babe bile u to vreme, stare žene - 'Ostavi loptu, nemoj mi, razbićeš mi prozor, ide slava, treba da se kreči, nemoj mi u zid'. U to vreme nisu oni bili svesni šta je fudbal, da od fudbala možda može da se živi jednog dana. Deda mi je govorio: 'Baci loptu, idi na njivu, radi. Šta će ti ta lopta?' Oni su mislili ako si fudbaler da džabalebariš", kazao je on u podkastu oca Predraga Popovića.

Deda je od starta bio protiv "ganjanja" fudbalske karijere.

"Mislili su da od toga nema 'leba, što je i normalno razmišljanje. Oni su ljudi bili seljaci, zemljoradnici. Imali smo svoju stoku. To je bilo neko njihovo normalno razmišljanje. Deda mi je bio, ne znam, 1931, 1932. godište. Kad je on bio mali, fudbal možda tada nije postojao".

Dedine reči nikad neće zaboraviti

Kada je odlazio u Košice u Slovačku kao tinejdžer, Matića je deda ispratio sa Uba snažnim stiskom ruke i rečima duboko urezanim u sećanje.

"Kad sam odlazio u Zvezdu kao klinac, otac mi je rekao: 'Idi sam, pa se bori'. Dao mi je vetar u leđa i učinio da shvatim 'Sad je sve na meni, sad mi ne možete ništa'. I kada sam odlazio u Košice, došla je cela familija sa mnom da se pozdravi, ipak odlazim u inostranstvo. Zvali su dedu da dođe, on je tu, kuća do nas, maltene smo u istom dvorištu. I zvali su ga: 'Borivoje, dođi, ide ti unuk'. I on je došao i samo mi ovako pružio ruku i rekao: 'Oštro koračaj'. Okrenuo se i otišao. Samo se okrenuo i otišao. Mnogo toga je stalo u tu rečenicu"

Kada je počeo da zarađujuje novac, dedi je kupio njivu.

"Kupili smo, kupili smo njivu. Morali smo. Deda je rekao: 'Moraš da mi kupiš ovo parče njive, jer ovaj neki ne obrađuje to kako treba, granice idu'", kazao je Matić uz osmeh, ali pun ponosa.

Reči deda Borivoja nikad nije zaboravio i ponovio bi ih i samom sebi sa početka karijere. Malom Nemanji iz Vrela bi rekao samo jedno: "Oštro koračanje. To je to i nema šta drugo. Šta ima drugo da mu kažem?"

Otac držao strugaru, Nemanja i Uroš bili šegrti

Foto: www.imagephotoagency.it / imago sportfotodienst / Profimedia

I Matićev otac bio je fudbaler, a sa početkom raspada Jugoslavije pokrenuo je privatni biznis.

"Držali smo strugaru jedno vreme. Englezi to prevode kao 'drvoseča', ali mi smo strugali drva. Imali smo, da kažemo, tu našu malu firmu, porodičnu, gde sam jedno vreme radio sa njim, sa svojih nekih 15, 16, do 17. godine bio sam ispomoć, šegrt"

"Otac mi je inače bio fudbaler i igrao je u staroj Jugoslaviji u drugoj ligi za Mačvu Šabac. Međutim, kad je počeo rat 1991. godine sve je stalo i morao je da se snalazi, kao i svi. Kad smo brat i ja malo odrasli, držao je tu strugaru i od toga smo živeli jedno vreme. Moralo je da se ojača"

To što Matići vole "Fiću", to je zbog oca

Otac mu je preneo i ljubav prema čuvenom automobilu "Fići".

"Eto, ja tu Fiću volim. I prošle godine sam ovde pored tebe prolazio s Fićom. Moj otac je bio majstor i voleo je Fiću. Ljubav prema Fići, u stvari, je ta ljubav prema ocu. I Uroš moj brat voli, ide po Srbiji sa Fićom, pa se ugasi, pa ga šlepaju...", emotivno govori Matić.

"Pa skoro je bilo kad mi se javio da ide sa Uba za Beograd sa Fićom. Rekao sam mu 'Nemoj da si lud bre čoveče, ugasićeš se negde'. Odgovorio mi je 'Ma, šta ti znaš?'. Javio mi je da je išao za Beograd, ali mi nije prijavio da se ugasio, jer je bila vrućina, pa su morali sa Uba da dolaze", nasmejao se Nemanja.

/Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija/

Bonus video: 

This browser does not support the video element.

Milan Vasić i Nemanja Matić igraju kolo u Velikoj Hoči na Kosovu i Metohiji Izvor: Instagram