Dževad Prekazi: "Da mrzim Zvezdu? Pa nisam ja budala"

U Beogradu je u 70. godini preminuo Dževad Prekazi. Legendarni fudbaler Partizana koji Zvezdu nije mrzeo, zapravo mu je najbolji prijatelj bio nekadašnji fudbaler crveno-belih. Dodajte MONDO u vaš Google izbor
Foto: Dusan Milenkovic/ATAIMAGES
  • U Beogradu je u 70. godini preminuo Dževad Prekazi, legendarni fudbaler Partizana koji je igrao i za Galatasaraj i Hajduk iz Splita.
  • Prekazi je govorio da nije mrzeo Crvenu zvezdu, već da je rivalitet bio deo fudbala, a među najboljim prijateljima mu je bio Srboljub Stamenković.
  • U poslednjem intervjuu prisetio se početaka u Remontu i puta do Partizana, do kog je stigao već iste 1974. godine.

U 70. godini u Beogradu preminuo jeDževad Prekazi. Legendarni fudbaler Partizana stekao je slavu igrajući i u Galatasaraju, a nastupao je i za Hajduk iz Splita. Iako je tokom godina razvio veliko rivalstvo sa Crvenom zvezdom, nije mu padalo na pamet da nekoga mrzi.

"Sa našim najvećim rivalom, pa to su sve bili naši drugari. Meni je najbolji drug u fudbalskom smislu bio Srba Stamenković. Danas kada gledam sve ovo – ružan san. Stvarno ružan san, mada i novinari su tome doprineli jer je strašno šta se sve piše“, rekao je Dževad Prekazi jednom prilikom. 

Užičanin Srboljub Stamenković prem,inuo je prerano nekoliko dana pre 40. rođendana, a znao je Prekijea iz dana kada su igrali mali fudbal u Americi. Tu se stvorilo neraskidivo prijateljstvo.

"Da mrzim Zvezdu? Zašto? Pa nisam budala. To je rivalitet, bez njega ne bi bilo našeg fudbala. Jedan od mojih najboljih prijatelja bio je pokojni Srba Stamenković, veliki zvezdaš, još veći fudbaler i čovek. Najveći gospodin na svetu bio je Rajko Mitić. On je meni, tada klincu, skidao šešir kada se pozdravlja. To su bile gromade od ljudi. Dragi su mi i Šekularac, Bora Kostić, Kule Aćimović, Steva Ostojić, Zoki Filipović. Uh, kakvi su to fudbaleri bili, pakao", rekao je Dževad Prekazi.

A kako je stigao do Partizana?

Njegov stariji brat Ljuan je prvi došao u Humsku, a zapravo je najstariji brat Fatos kriv što je Dževadu uopšte palo na pamet da igra fudbal.

"U Kosovskoj Mitrovici tada nije bilo organizovanog fudbala za sve uzraste kao danas. Imali smo omladince. Niželigaški klub Remont ih je imao jer se takmičio u ligi. To su sve bili moji drugari, mešovito društvo. Bilo je Srba, Albanaca, Crnogoraca, koga god hoćeš. Nitko te nije pitao tko si i što si.

Jednog dana moj najstariji brat Fatos otišao je u Remont. Tamo su u prvom timu igrali njegovi drugari. Stalno su ga molili da dođe i na kraju je pristao. Kad je došao, pitali su ga: 'A gde ti je mlađi brat?' On im je rekao da ja nisam takav, da samo igram fudbal na ulici i da sam naopak. A oni su mu rekli: 'Dovedi ga ovamo, među omladince.' Onda je došao kući i pitao me: 'Je l' bi ti trenirao?'

Ja sam stvarno fenomen. Počeo sam da treniram krajem januara ili početkom februara 1974. godine. Iste te godine postao sam omladinski reprezentativac Jugoslavije, a već u decembru došao sam u Partizan i potpisao ugovor. Zamisli, deset meseci mog ozbiljnog fudbala i već sam bio u Partizanu", ispričao je u svom poslednjem intervjuu za "Indeks" Dževad Prekazi.

(MONDO, N.L.)