
Sa Tonijem Kukočem i Dinom Rađom pričao je i raščistio "zaprljane" odnose zbog bolnog raspada nekada zajedničke države.
Sa Draženom Petrovićem nikada nije dobio priliku za to.
Poseta Vlada Divca grobu Dražena Petrovića, nekada saigrača i prijatelja, a potom osobe sa kojom nije komunicirao, izazvala je veliku pažnju u srpskoj i hrvatskoj javnosti. Zbog prerane Draženove smrti u saobraćajnoj nesreći u blizini Minhena, 7. juna 1993. godine, kada je imao 28 godina, Vlade nije dobio priliku da hladne glave porazgovara sa njim.
I sam, Divac je priznao da mu je to bio veliki teret.
Kakvi bi odnosi bili između Vlada i Dražena da ovaj drugi živ?
"Bilo je šumova na tim relacijama dok je besneo rat u Jugi i nažalost, zbog tragične Draženove sudbine, ti odnosi nikada nisu raščišćeni. Međutim, verujem, da je Dražen živ, oni bi danas bili u prijateljskim odnosima", izjavio je za "Alo" Draženov rođeni brat, Aco Petrović.
"Često se viđam sa Divcem. Eto, baš pre sedam dana smo se propisno ispričali u Sarajevu. Moje poslednje dve godine u reprezentaciji su bile Vladove prve dve. Zamerio sam mu samo što je izgubio važnu loptu na onom Svetskom prvenstvu 1986. godine u čuvenom finalu protiv SSSR-a, kada su Rusi napravili veliki preokret u samom finišu. Malo smo se šalili", uz osmeh je pričao "Aca Trica".
Divac u Zagrebu nije posetio samo groblje "Mirogoj", odnosno grobove Dražena Petrovića i Krešimira Ćosića, već je bio gost i u stanu Aleksandra Petrovića i majke Biserke.
"Ne mogu da prežalim što je Dražen otišao tako rano i što smo za vreme rata prestali da pričamo. To mi je bio veliki teret. Sa Rađom i Kukočem sam tako nešto uspeo, ali ne i sa Draženom. Ipak, dolaskom na njegov grob, povratio sam deo duševnog mira", rekao je Divac, sada predsednik Olimpijskog komiteta Srbije.
Sa Draženom Petrovićem nikada nije dobio priliku za to.
Poseta Vlada Divca grobu Dražena Petrovića, nekada saigrača i prijatelja, a potom osobe sa kojom nije komunicirao, izazvala je veliku pažnju u srpskoj i hrvatskoj javnosti. Zbog prerane Draženove smrti u saobraćajnoj nesreći u blizini Minhena, 7. juna 1993. godine, kada je imao 28 godina, Vlade nije dobio priliku da hladne glave porazgovara sa njim.
I sam, Divac je priznao da mu je to bio veliki teret.
Kakvi bi odnosi bili između Vlada i Dražena da ovaj drugi živ?
"Bilo je šumova na tim relacijama dok je besneo rat u Jugi i nažalost, zbog tragične Draženove sudbine, ti odnosi nikada nisu raščišćeni. Međutim, verujem, da je Dražen živ, oni bi danas bili u prijateljskim odnosima", izjavio je za "Alo" Draženov rođeni brat, Aco Petrović.
"Često se viđam sa Divcem. Eto, baš pre sedam dana smo se propisno ispričali u Sarajevu. Moje poslednje dve godine u reprezentaciji su bile Vladove prve dve. Zamerio sam mu samo što je izgubio važnu loptu na onom Svetskom prvenstvu 1986. godine u čuvenom finalu protiv SSSR-a, kada su Rusi napravili veliki preokret u samom finišu. Malo smo se šalili", uz osmeh je pričao "Aca Trica".
Divac u Zagrebu nije posetio samo groblje "Mirogoj", odnosno grobove Dražena Petrovića i Krešimira Ćosića, već je bio gost i u stanu Aleksandra Petrovića i majke Biserke.
"Ne mogu da prežalim što je Dražen otišao tako rano i što smo za vreme rata prestali da pričamo. To mi je bio veliki teret. Sa Rađom i Kukočem sam tako nešto uspeo, ali ne i sa Draženom. Ipak, dolaskom na njegov grob, povratio sam deo duševnog mira", rekao je Divac, sada predsednik Olimpijskog komiteta Srbije.
"Ovde su bili i Maradona, Sabonis, Samaran i svi najveći hrvatski sportisti, a svi ti trenuci u meni bude stare rane. Ali, posete sportskih veličina kao što je Divac daju mi snagu i potvrđuju da je Maradona bio u pravu kada mi je šapnuo: 'Nemojte da tugujete, Dražen će živeti večno'", rekla je mama Biserka.
Ovaj i mnogo drugih događaja zabeležile su kamere ekipe "NBA Entertejment", koja u Srbiji i Hrvatskoj snima dokumentarac i Draženu i Vladu, pod naslovom "Jednom braća". Gotovo da nema košarkaški bitne osobe sa prostora bivše SFRJ koja nije govorila o najjačoj košarkaškoj reprezentaciji posle Drim Tima 1, odnosno o nesuđenom okršaju na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992.
Tada su Majkl Džordan, Leri Bird, Medžik Džonson, Skoti Pipen, Čarls Barkli, Kris Malin, Patrik Juing, Karl Meloun, Džon Stokton, Dejvid Robinson, Klajd Dreksler i Kristijan Lejtner, pod vođstvom Čaka Dejlija osvojili zlato, ali su za protivnika u finalu imali samo upola jakog rivala, u odnosu na ono što je moglo da ih sačeka.
Najjači tim svih vremena u finalu je pobedio Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađu, Danka Cvjetičanina, Velimira Perasovića, Žana Tabaka, Stojka Vrankovića, Arijana Komazeca i ostale sa 117:85.
Do danas, ostala je dilema kako bi sve izgledalo da je Drim Tim igrao i protiv Vlada Divca, Žarka Paspalja, Aleksandra Đorđevića, Predraga Danilovića, Zorana Savića, Jurea Zdovca...
"Oni žele imati što više materijala za taj jednočasovni dokumentarac koji žele da svrstaju u 30 najvećih košarkaških priča dosad ispričanih. Dugo su nas ispitivali o Draženovom i Vladovom odnosu i o tome zašto se ugasilo njihovo prijateljstvo", rekao je Aco Petrović.
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)
Ovaj i mnogo drugih događaja zabeležile su kamere ekipe "NBA Entertejment", koja u Srbiji i Hrvatskoj snima dokumentarac i Draženu i Vladu, pod naslovom "Jednom braća". Gotovo da nema košarkaški bitne osobe sa prostora bivše SFRJ koja nije govorila o najjačoj košarkaškoj reprezentaciji posle Drim Tima 1, odnosno o nesuđenom okršaju na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992.
Tada su Majkl Džordan, Leri Bird, Medžik Džonson, Skoti Pipen, Čarls Barkli, Kris Malin, Patrik Juing, Karl Meloun, Džon Stokton, Dejvid Robinson, Klajd Dreksler i Kristijan Lejtner, pod vođstvom Čaka Dejlija osvojili zlato, ali su za protivnika u finalu imali samo upola jakog rivala, u odnosu na ono što je moglo da ih sačeka.
Najjači tim svih vremena u finalu je pobedio Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađu, Danka Cvjetičanina, Velimira Perasovića, Žana Tabaka, Stojka Vrankovića, Arijana Komazeca i ostale sa 117:85.
Do danas, ostala je dilema kako bi sve izgledalo da je Drim Tim igrao i protiv Vlada Divca, Žarka Paspalja, Aleksandra Đorđevića, Predraga Danilovića, Zorana Savića, Jurea Zdovca...
"Oni žele imati što više materijala za taj jednočasovni dokumentarac koji žele da svrstaju u 30 najvećih košarkaških priča dosad ispričanih. Dugo su nas ispitivali o Draženovom i Vladovom odnosu i o tome zašto se ugasilo njihovo prijateljstvo", rekao je Aco Petrović.
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)
Pridruži se MONDO zajednici.