Uprkos verovatno najgoroj sezoni u karijeri Vladimir Radmanović ima uspeha u dobrotvornom radu i svesrdno pomaže nezbrinutoj deci
Krilni igrač Golden Stejta, koji je u novembru trejdovan iz Šarlot Bobketsa, je od početka sezone odigrao 41 meč, a poslednja dva meseca pauzira zbog povrede i propustio je 29 uzastopnih utakmica, plus pet u januaru.
"Navijači Voriorsa verovatno ne žele da znaju ništa o meni, osim onoga što radim na parketu. Kao fan verovatno bih se osećao na isti način", rekao je Radmanović koji ima prosek od 6,2 poena uz procenat šuta 37,7 odsto.
Vlada Radmanović je u januaru odigrao svega pet mečeva, a njegov učinak je terner Don Nelson okarakterisao kao "sramotan" i rekao je da ne može da se vrati dok ne bude potpuno zdrav.
"To nije prijatno, ali razumem njegove frustracije. Isto se osećam. Ljudi moraju da me gledaju u borbi. Moj učinak nije bio na adekvatnom nivou i to definitivno mora da se promeni. Pokušaću da se vratim bez agonije", dodao je Radmanović čija plata ove sezone je 6. 466. 600, a sledeće 6. 883. 800 američkih dolara.
Zarađuje za sirotišta
Bez obzira na sezonu za zaborav i dužem odustvu sa parketa Vladimir Radmanović se ipak pojavljuje u američkim medijima i to u pozitivnom kontekstu, jer pored svakodnevnih obaveza momak iz Trebinja stiže i da se bavi humanitarnim radom.
Novinari iz San Franciska su konstatovali da je Radmanović urpkos svađama sa trenerima, neobičnim stajlinzima i voženju snouborda zapravo veliki dobrotvor i ističu da je za raseljenu decu u Srbiji do sada donirao stotine hiljada dolara.
"To je prirodno za mene da pomognem mladim ljudima. Znam da nisam u mogućnosti da pomognem svima, ali utičem na pozitivan način i čini me srećnim kada sam posvećen deci" rekao je Radmanvić koji se pridružio Međunarodnoj pravoslavnoj dobrotvornoj organizaciji i zajedno sa njom počeo projekte staklene bašte, kulinarske akademije i vešeraja.
Takvim projektima zarađuju novac za sirotišta, a istovremeno starijoj deci bez roditeljskog staranja omogućavaju obuku i šansu za prvo zaposlenje.
"Kombinacija ratova i loše ekonomske situacije uticala je na to da neki biološki roditelji napuste svoju decu. Ja sam imao sreću i pokušavam da je donesem drugima", rekao je Vladimir Radmanović, koji je rođen u vojnoj porodici.
Dok se njegov otac tokom građanskog rata borio, Radmanović se sa majkom i sestrom od 1991. do 1994. selio čak osam puta i često su se u hostelima ili zajedničkim prostorijama zadržavali po svega nekoliko nedelja ili meseci.
"Bili smo stranci u sopstvenoj zemlji. Jedne godine smo bili u jednom gradu, sledeće u drugom. Tri meseca sam bio ovde, dva meseca tamo. Seljakali smo se svuda i u takvoj situaciji nisam mogao da steknem prijateljstvo za koje bih mogao da kažem da će trajati večno. Mnoge stvari mi nisu bile jasne, ali sam mogao da vidim kako se moja mama osećala. Nije mogla da sakrije koliko je strašno kada nemaš svoje mesto za spavanje" ispričao je Radmanović i dodao:
"Bio sam vrlo druželjivo dete i voleo sam da se napolju družim sa ostalom decom, ali bilo je zastrašujuće kada tri, četiri meseca nisam znao šta mi je sa ocem. Ali kada čujem ostale priče shvatam da sam ja još i dobro prošao tokom rata".
Još jedna od humanitarnih akcija Vladimira Radmanovića je i da fondaciji mladih u Ouklendu uplaćuje pet dolara za svaku postignutu trojku, šteta samo što ih ove sezone nije bilo mnogo.
(MONDO, foto: MN Press, vladiradmanovic.com)