S obzirom na to da pišem za srpske čitaoce, možda ovo što će uslediti nije najpametnije sa moje strane. Za slučaj da me otpuste, samo da kažem da mi je bilo lepo dok je trajalo!
Ali, dragi čitaoci, znajte da mi je pre Svetskog prvenstva rečeno da sa vama podelim svoje utiske i osećanja, pa ja samo to i činim!
U nedelju sam gledao utakmicu Srbija - Nemačka i bilo je jezivo zabavno.
Nemojte pogrešno da me shvatite. Ne kažem da sam se nadao pobedi Nemaca, jer to nije istina. Samo sam željno iščekivao taj meč i na kraju mogu biti ekstremno zadovoljan ukupnim doživljajem. Utakmicu Srbija - Nemačka sam zaokružio u rasporedu čim je obavljen žreb. Nisam, naravno, očekivao onakvu dramu, ali sam osećao da će imati šta da se vidi.
Zaista sam jedva čekao da vidim Dirka Bauermana i Dušana Ivkovića kako igraju svoju partiju šaha. Kada se na velikom takmičenju sretnu dvojica iz kruga najboljih evropskih trenera, uvek možete da očekujete nešto dobro.
Po mnogo čemu, utakmica nije bila briljantna. Nemačka je preterivala sa "ceđenjem" 24 sekunde i bila prilično predvidljiva u najvažnijim posedima lopte. Srbiji je nedostajala jasna ideja, a videlo se i neiskustvo pojedinaca.
Ali bio sam oduševljen intenzitetom utakmice, željom za pobedom koju su pokazali i jedni i drugi, a naročito odbranama. Nemačka je uvela utakmicu u ritam koji joj više odgovara i na kraju pobedila zahvaljujući iskustvu pojedinaca.
Oduševila me je Perovićeva igra pod košem, odbrana i instinkti koje je povremeno iskazivao Veličković, Tepićevi prodori, Jaglina veština (i sreća), Rašićeve trojke u prelomnim trenucima, Šafarcikova odlučnost i partija u obe faze igre... zaboga, čak je i Kris Meknoton izgledao dobro sa svojom čvrstinom i poslom koji je odradio bez lopte.
Jedno ime sam izostavio na gornjoj listi, ali sam to učinio namerno. Njemu sam namenio počasnu ulogu u ovom tekstu.U nedelju sam gledao utakmicu Srbija - Nemačka i bilo je jezivo zabavno.
Nemojte pogrešno da me shvatite. Ne kažem da sam se nadao pobedi Nemaca, jer to nije istina. Samo sam željno iščekivao taj meč i na kraju mogu biti ekstremno zadovoljan ukupnim doživljajem. Utakmicu Srbija - Nemačka sam zaokružio u rasporedu čim je obavljen žreb. Nisam, naravno, očekivao onakvu dramu, ali sam osećao da će imati šta da se vidi.
Zaista sam jedva čekao da vidim Dirka Bauermana i Dušana Ivkovića kako igraju svoju partiju šaha. Kada se na velikom takmičenju sretnu dvojica iz kruga najboljih evropskih trenera, uvek možete da očekujete nešto dobro.
Po mnogo čemu, utakmica nije bila briljantna. Nemačka je preterivala sa "ceđenjem" 24 sekunde i bila prilično predvidljiva u najvažnijim posedima lopte. Srbiji je nedostajala jasna ideja, a videlo se i neiskustvo pojedinaca.
Ali bio sam oduševljen intenzitetom utakmice, željom za pobedom koju su pokazali i jedni i drugi, a naročito odbranama. Nemačka je uvela utakmicu u ritam koji joj više odgovara i na kraju pobedila zahvaljujući iskustvu pojedinaca.
Oduševila me je Perovićeva igra pod košem, odbrana i instinkti koje je povremeno iskazivao Veličković, Tepićevi prodori, Jaglina veština (i sreća), Rašićeve trojke u prelomnim trenucima, Šafarcikova odlučnost i partija u obe faze igre... zaboga, čak je i Kris Meknoton izgledao dobro sa svojom čvrstinom i poslom koji je odradio bez lopte.
Uvek mi se dopadala igra Demonda Grina. Ima nešto u njegovoj tehnici šuta, brzini, stavu u odbrani i igri generalno, što privlači moju pažnju. Ali ono što najviše cenim kod njega je karakter. Kakva je on osoba! Celu karijeru proveo je u ulozi igrača zadatka drugog reda, ali koliko je samo važan za reprezentaciju Nemačke! Godinama. Kao što sam napisao dan ranije, kao da je tu čitavu večnost.
I dalje mi se dogodi da čujem ili pročitam pitanje "ko je, dođavola, ovaj mali nabijeni crnac u nemačkom timu".
Grin nije nikakva zvezda. On deluje iz senke, daje sve od sebe za dobro tima i to na više nivoa. Dok su Nemci osvajali medalje i dobijali važne utakmice, ostajao je u džinovskoj senci Novickog. Sada se drži iza Jagle, Šafarcika i talenata kakvi su Bencing, Plajs ili Haris. Ali njegov učinak je bio tu onda, tu je i sada.
Uvek je tu da ubaci trojku kada je najpotrebnije, da uzme loptu kada je previše vruća za ruke drugih igrača, da krene na ulaz i pogodi vanredno težak "flouter". Takođe je na terenu kada iz "nekog" razloga protivnički tim ne uspeva ništa da uradi u napadu, ne može da izgradi dobru poziciju za šut, niti da dobije prostor posle postavljanja bloka.
On je uvek tu. Samouveren i pouzdan. In Greene we trust! Bauerman takođe veruje u njega, veruje i Nemačka. A lokalni heroj samo uzvraća.
Dan posle svake pobede reprezentacije Nemačke, na glavnim sportskim stranama videćemo Novickog ili Jaglu. Ali ako budemo tihi i malo više obratimo pažnju na igru, čućemo zvuk gitare Marka Noflera, koja nam govori da je lokalni heroj bio tamo...
Demond Grin nikada nije osvojio veliko takmičenje, nikada nije bio zvezda svog tima. Ali ja ga smatram jednim od najuspešnijih košarkaša koje sam gledao, ako uspeh posmatramo onako kako ga je opisao veliki Džon Vuden.
"Uspeh je stanje mira u glavi, koje je direktna posledica zadovoljstva, zbog svesti da si uložio sav napor da postaneš najbolji što možeš".