Mada to u potpunosti ne odgovara istini, može se reći da Svetsko prvenstvo u Turskoj za Srbiju zaista počinje u sredu, posle dana pauze.
Upoznavanje sa Teodosićem, završeno je sa 112 poena u košu "Džordanaca", čiji je selektor Mario Palma pre utakmice uzalud molio srpske novinare u Hotelu Hilton, da kod Dušana Ivkovića izdejstvuju pomilovanje.
"Platićemo za sve", rekao nam je zloslutno Palma i onda u svojim kariranim bermudama ušao u autobus koji je vozio ka Dvorani Kadir Has.
Pomilovanja nije bilo - 112:69, uz 21 poen Duška Savanovića i Marka Kešelja, odnosno 20 Koste Perovića.
Ipak, u centru pažnje bio je povratnik u tim posle dva meča suspenzije zbog pesničenja u Atini, Miloš Teodosić. Nekoliko minuta prve četvrtine bilo je dovoljno da Teo pokaže šta zna i koliko znači, bez obzira na zbunjenost protivnika sa druge strane.
Sedam poena, sedam asistencija... Dosta za početak.
"Tea ste videli danas i koliko nam znači njegova lucidnost... Uz njega i Krstića siguran sam da ćemo u naredna dva meča, a i kasnije, prikazati mnogo bolju igru nego protiv Nemačke", naglasio je Mačvan koliko je odsustvo kapitena i njegovog zamenika bilo krucijalno za poraz u nedelju.
Nije utakmica sa Jordanom bila premija samo zbog toga što je došla nepun dan posle neočekivanog i (mada to neće svi da priznaju) bolnog poraza od Nemačke. Dobro je što smo te borbene, rastom limitirane momke preslišali, a da smo ujedno svi skupa izdržali treći meč suspenzije za kapitena Nenada Krstića.
Već u sredu protiv Aleksa Marića, Dejvida Andersena i Meta Nilsena imaćemo dvojicu vrhunskih centara u postavi, a potom će Krstić i Perović napasti Luisa Skolu, Fabrisija Oberta (ukoliko se oporavi od trovanja), Huana Gutijereza, Federika Kameriksa...
Zamislite samo koliko bi kazna od strane FIBA imala uticaja na naš plasman u Grupi A da je raspored bio nešto drugačiji. Uf...
Utakmica sa Jordanom bila je poslednja "laka", jer posle Australije i Argentine dolazi osmina finala, a tu lako ne postoji. Ustvari, postoji, ali se "lako" takođe piše i "doviđenja".
"U principu je bitno samo da ne budemo četvrti, jer ćemo tada ići na Amerikance", rekao je Krstić, koji kaže da ga tri meča na tribinama nisu deprimirala, već da spas pronalazi u treningu i da se psihički sprema za povratak.
Sa dve pobede i porazom, utiscima i poukama, ponekim iskrivljenim prstom, ali i dozom iskustva, momci Dušana Ivkovića dočekuju sredu kada igraju možda i najvažniji meč u prvoj fazi. Pobeda nad Australijom znači da Srbija u osminu finala neće ući sa četvrte pozicije u Grupi A, tj. da protivnik neće biti (za sada) moćna ekipa Sjedinjenih Američkih Država.
"Sigurno najvažniji meč je ovaj sa Australijom", nema dilemu Novica Veličković, koji je takođe srećan što je Srbija konačno kompletna.
Poraz od Ozija, iako ne bi značio i katastrofu, mogao bi da utera vodu u uši mladom timu, kojem potom možda ni svo iskustvo sveta (čitaj Dušan Ivković) ne bi pomoglo, naročito što ćemo morati da se vadimo protiv prokleto iskusne Argentine. A, oni nam još pamte 2002. godinu i ukoliko u četvrtak odu na doručak kao sigurno prvi u grupi, posle ručka neće biti nezainteresovani da nas pobede.
Tek, onako, radi reda...
Ali, ni tim Australijancima, pa ni Argentincima neće biti svejedno. Nemaju pojma šta ih čeka, jer na turniru još nisu mogli da vide kako Srbi igraju sa dvanaestoricom. Kako Teo asistira Krletu. Kako tempo lomi protivnika kada Duda dodatno smanji minutažu igračima i ubrza rotaciju.
Kako igra vicešampion Evrope...
Jedva čekam sredu!
(Izveštač MONDA iz Turske Nikola Janković)