Pre nego pomislite da sam lud, pijan ili da mi je Paunić tutnuo kintu u džep da ga nahvalim u večeri kada je pogodio ivicu table iz ulaza, dozvolite da potkrepim svoju tvrdnju.
Dok čitate ovo, već ste čuli da nam je protivnik u osmini finala Hrvatska, a ne Brazil.
Znaju to i igrači, ali šta vredi, kada su oni u trenutku kada su Brazilci drali Hrvate već bili u svojim sobama, spremni da zakunaju što pre, jer ih sutra čeka ne baš rutinska selidba u Istanbul, let, novi hotel.
Stoga, u miks zoni posle utakmice sa Argentinom, nismo mogli da pričamo sa njima o Hrvatima, već samo o mogućim protivnicima u osmini finala.
I onda sam iz njihovih izjava zaključio da zaista nije bitno da li su to Hrvati, Brazilci ili što junak dana Duško Savanović kaže: Azerbejdžanci.
Nijedan, ali nijedan naš košarkaš, na postavljeno pitanje: "Koga bi pre želeo u osmini finala?", nije odgovorio ni sa Hrvatska, ni sa Brazil.
Vrlo brzo postalo mi je jasno da ti momci imaju dovoljno sampouzdanja da se suoče sa bilo kojim rivalom. Kada su već pobedili Argentinu, onda je jasno da mogu svakoga.
Pa, što bi razmišljali da li će na Antu Tomića ili Leandra Barbosu.
"Potpuno mi je svejedno ko će da dođe i protiv koga ćemo da igramo. Spremićemo se za svakog protivnika u osmini finala", rekao mi je Novica Veličković.
Posle takvog odgovora, mogao sam samo da mu postavim naredno pitanje, a ono je bilo vezano za činjenicu da ćemo posle selidbe u petak, već u subotu od 17.00 igrati utakmicu u gradu, u kojem je naš protivnik stacioniran od početka SP.
I na to je Veličković imao odgovor, na koji nije bilo moguće postaviti podpitanje.
"Jeste, igramo već u subotu, ali je onda veća pauza...", rekao je "Ubica", a mada mi to u prvi mah nije upalo u oko, izgleda kao da srčani košarkaš već razmišlja o četvrtfinalu.
Uostalom, to je on. Nepopravljivi optimista.
"Spremićemo se, koji god dan da bude... Mi smo radili više od drugih, ranije smo se okupili i sigurno je da imamo više snage. Znam samo da ćemo da zapnemo do kraja i što se mene tiče, možemo i sutra (petak) da igramo", rekao je Veličković u svom stilu.
On je istakao koliko je pobeda nad Argentinom bitna.
"Velika pobeda. Argentinci su se vratili na naših deset razlike... Iskusni su i maltene su sve egal utakmice dobili posle minusa. Nije bilo lako, ali je Krle ubacio važne šuteve, a Savan sa trojkom na nerešeno, po mom mišljenju, rešio utakmicu", pohvalio je Veličković igru saigrača u finišu meča.
"Borili smo se i zaslužili", dodao je.
Bili smo nemoćni na startu, a nemoć je dovela i do čarki na našoj klupi između Teodosića i Bjelice. Bilo bi od krucijalne važnosti da ova dva mlada, sjajna momka i buduća velika košarkaša, što pre nađu zajednički jezik i zaborave nepotrebnu scenu.
Dok se rasprava, na minus 13, odvijala na klupi, na terenu nas je protiv jedne od najboljih reprezentacija današnjice u igru vratila druga petorka, sa Markovićem, Kešeljom, Savanovićem... I mi smo do poluvremena vodili, a na kraju pobedili.
E, to je impresivno i to je nešto što nisam očekivao pre duela sa "gaučosima". Da će nas u utakmici tog tipa spasiti trojka Savanovića iz teške pozicije na 77:77, u jeku naleta protivnika, a potom i rutinsko izvođenje slobodnih bacanja od strane Aleksandra Rašića.
Svaka čast obojici i ne samo njima, već i onima koji nisu ulazili u igru, poput Milana Mačvana.
Matematički, za 33 minuta igre, od sedmog do 40. minuta, pobedili smo Argentinu sa 15 poena razlike. Za to je, po mom skromnom mišljenju, jedan od najzaslužnijih bio – Ivan Paunić!
Pre nego pomislite da sam lud, pijan ili da mi je Paunić tutnuo kintu u džep da ga nahvalim u večeri kada je pogodio ivicu table iz ulaza, dozvolite da potkrepim svoju tvrdnju.
Malo će ko pomenuti tog srčanog momka, koji je spreman srce da ostavi na terenu i da ne šutne na koš sem kad se lopta nađe kod njega u 24. sekundi napada. Ali, dok je Argentina u napadu imala i Skolu i Delfina i Priđonija, dominirala je.
A, onda je Paunić kao doberman izgrizao prvo Priđonija, pa Delfina, pa onda još malo onog prvog i gaučosi su ostali samo na jednoj opciji, Skoli. A, mi smo vodili sa devet poena razlike i samo je jedan detalj vratio Argentinu u igru i uveo utakmicu u neizvesnu završnicu. Ali, o tom detalju ću kasnije.
Karlos Delfino je u prvoj četvrtini postigao osam, a do kraja utakmice još pet poena!? Pablo Priđoni je u prvoj četvrtini postigao sedam, a do kraja utakmice još šest poena!? Slučajno? Sumnjam...
Svaka čast, Ivane Pauniću.
I još nešto... Taj momak je prethodne večeri protiv Australije igrao samo na zagrevanju. I reč nije rekao. Radovao se pobedi kao da je na parketu bio 40 minuta i da je postigao pobedonosni koš.
E, sad taj detalj na 67:58 za nas, pet i po minuta pre kraja.
Argentincima je već počela voda da ulazi u uši i – a šta drugo – spustili su loptu pod koš Skoli, koji je pokušao da napadne našeg kapitena Krstića, udario u njega, pritom napravio korake, pao na pod i u padu pokušao da baci loptu u pravcu koša... Njegovi saigrači već su bili potrčali da brane kontru Srbije, a jedan od trojice sudija, nisam stigao da vidim koji, dosudio je faul Krstiću i poslao Skolu na liniju slobodnih bacanja.
Bad call!
Skola je ubacio oba, naši nisu mogli da veruju, a u sledećem napadu trojku je pogodio Priđoni, pa Gutijerez drugu, pa je onda i Skola iz ugla pogodio za dva poena, s tim da su mu dali i faul... Sve skupa, Argentina je vraćena na 68:70, odakle je pun preokret već mogao da se omiriše.
Do preokreta nije došlo u velikoj meri zahvaljujući Dušku Savanoviću, koji je hladnokrvno stavio trojku na 77:77, a potom je Rašić odradio posao kao da ima tri Mundobasketa u nogama i rukama. To se zove vera u sebe i prvog do sebe.
Zato momci posle utakmice nisu ni pomišljali da prizivaju jednog od dva moguća protivnika. Pa, Krstić nije znao ni da se krug rivala sveo na dva tima!
"Nećemo da se zanosimo ovom pobedom, iako je ona mnogo značajna za ovu generaciju, pre svega zbog samopouzdanja. Moramo da budemo svesni da smo napravili tek prvi korak i da nas čeka još mnogo toga", rekao je Krstić.
"Velika pobeda, nad velikim rivalom. Mi idemo dalje, dodao je.
U Istanbul!
Na Hrvate!
(Izveštač MONDA iz Turske Nikola Jankoviću)