Slušaj vest

Uroš Luković (36) prošao je "pola sveta" zahvaljujući dugoj košarkaškoj karijeri. Krenulo je sve u FMP Železniku, pa je igrao za Saragosu, Kumanovo, Kožuv, MZT, Partizan, Mornar, Zadar, Lovćen, Metalac i Mornar, a trenutno je u Kumanovu. Tu je i jedan klub koji se ne navodi u njegovoj biografiji, radi se o jednom timu iz Irana za koji na kraju nije zvanično zaigrao.

"Zove me Birča pametni i kaže da ima za mene vrhunski klub i vrhunske pare, dali ljudi nekih 15-16.000 dolara. Pitam ga gde, kaže u Iranu, odgovorim mu da ne mogu tamo, da hoću da budem kući sa ženom i decom da uživam, ali je bio uporan, zvao i otišao sam", počeo je priču Luković u podkastu "Jao Mile" kod Mileta Ilića.

Uroš Luković u Partizanu Foto: Intime/INTIME SPORTS, Nebojsa Parausic/© MN press, all rights reserved

Kada je stigao tamo, video je da stvari nisu ni izbliza tako dobre kao što je mislio i na umu mu je bilo samo jedno - da se vrati u Srbiju što pre.

"Spakovao sam se, otišao u Iran dan pred prelazni rok. Prvi trening, uslovi katastrofalni. Nije nešto da su loši, ali hala, ti ljudi i to. Odradim dva treninga i odemo na gostovanje i brate u tri...materine. Znači, ljubi te brat, avionom, autobusom, konjem, magarcem, taksijem, nikad da stignemo. Došli tamo, skinuo se, zagrevam se i dva minuta pre početka dok trener crta akcije, dolazi čovek sa zapisničkog stola i kaže da ja ne mogu da igram. Ja izgoreo, je**nje majke svima živima. Odem u svlačionicu zovem Birču i kažem mu da se vraćam kući, da ne bih živ ostao ovde. Na to mi kaže 'okej, gledaćemo da ti isplate pola plate'. Objasnio sam mu da mi ne treba ništa, da samo hoću da se vratim kući", priča Uroš.

"U avionu smo, proglase vazdušnu opasnost"

Nije mu bilo svejedno dok je bio u Iranu, preživeo je pravu dramu kada je došlo i do eskalacije sukoba između Irana i Izraela.

"Vratili smo se za Iran, tačnije, krenuli da se vraćamo, ali onda Izrael napao Iran. Samo što je avion trebalo da krene, vazdušna opasnost, izlazi iz aviona. Pa onda opet, taksi, autobus, magarac, konj, da bih stigao nazad u to moje selo", priseća se Luković.

Usledile su posle toga nove komplikacije. Uprkos njegovoj velikoj želji da se vrati kući, nisu mu to dozvolili tek tako.

"Rekao sam onda da samo hoću da idem kući, rekli su mi da će mi isplatiti pola plate. Kad sutradan, nema avionske karte. Zovem ove iz kluba, kažu da je stigao LOC (FIBA letter of clearance, dozvola da igra prim.out), i da ostajem u Iranu, da su prihvatili nešto da igram umesto nekog povređenog igrača. Rekao sam im da mi ne pada na pamet i onda sam opet zvao Birču i rekao mu da ću da napravim haos ako ne odem kući za dva dana, da ću ići u ambasadu. Tako je bilo, posle dva dana sam otišao. Mogao sam da ostanem za veće pare, da sam tražio 20.000 dolara, dali bi, ali nisam mogao. Iscimali me ljudi, tri dana putovao da mi kažu da ne mogu da igram. Prijatelju...", zaključio je Uroš Luković.

BONUS VIDEO:

00:35
Fudbalska revolucija u Kataru 1 Izvor: MONDO/Milutin Vujičić