Kontroverzni hrvatski stručnjak Aleksandar Petrović od subote je novi trener košarkaša Zadra. U intervjuu za MONDO pričao je o novom trenerskom izazovu, igračkim duelima sa bratom Draženom i Zoranom Radovićem, krizi hrvatske košarke, porodičnim vezama sa Dejanbm Bodirogom i otkrio pod kojim je okolnostima svojevremeno postao navijač Crvene zvezde.
Kontroverzni hrvatski stručnjak Aleksandar Petrović od subote je novi trener košarkaša Zadra. On će na klupi tog kluba naslediti Petra Popovića, koji je podneo ostavku posle poraza od Borika u šampionatu Hrvatske.Iako se poslednjih dana špekulisalo da će Petrović preuzeti trenersku ili direktorsku poziciju u svom matičnom klubu, Ciboni, on se ipak obreo na Jazinama.
"Pa da, poslednjih dana se sve odvijalo vrtoglavom brzinom, pa sam završio u Zadru. Ekipa je u maloj krizi, ali verujem da ćemo uspeti. Za mene će to biti pozitivno iskustvo. Pre par dana nisam ni sanjao o ovakvoj mogućnosti, ali taj trenerski nerv uvek živi. Nikada ne znate šta vas čeka", rekao je novi trener Zadra na početku razgovora za MONDO.
Očekuje vas borba sa ekipama Budućnosti i Zvezde za plasman u ULEB Kup (u medjuvremenu su Podgoričani deklasirani u Jazinama rezultatom 80:47).
"Porazom od Slovana u prethodnom kolu Zadar je sebi praktično zatvorio vrata ULEB kupa. Dok ima šanse mi ćemo se boriti. Ipak, sledeće kolo idemo u goste Partizanu i u ovom trenutku je teško očekivati trijumf na njegovom terenu".
U prvenstvu Hrvatske biće teško do titule u konkurenciji Cibone?
"Pa vidite, nije samo u pitanju Cibona. U hrvatskoj ligi u ovom trenutku imate pet timova sa jakim sastavima. Tu je Borik, Cedevita i ove godine bi prvenstvo moglo da bude veoma zanimljivo".
Da li ste ikada u karijeri, makar na pet minuta, navijali za Crvenu zvezdu? Mislim na onaj meč kada je Zvezda trebalo da dobije Alikante, pa da u slučaju poraza španske ekipe postanete njen trener.
"Jeste, to je tačno. Ja sam razgovarao na tu temu sa Zmagom Sagadinom, koji je tada vodio crveno-bele, medjutim, nisam tada imao sreće. Alikante je pobedio".
Nadimak, Aleksandra Petrovića je "Aca Trica", što dovoljno govori o načinu na koji je u svoje vreme igrao košarku.
Poznat je i kao jedan od najprgavijih igrača na prostorima bivše Jugoslavije. Naročito poznati bili su njegovi dueli sa pokojnim bratom, Draženom Petrovićem, dok je ovaj igrao za Šibenku, kao i sa Zvezdinim Zoranom Radovićem. Posle tih duela, on i Radović znali su da do kasno u noć sede u beogradskim i zagrebačkim kafanama.
"Nisam na terenu nikoga poznavao, pa ni Dražena. Moram priznati i da su ti dueli sa Zoranom Radovićem bili legendarni. To je jedan od retkih ljudi iz igračkih dana sa kojima sam ostao dobar prijatelj".
Dolazak Dražena poklopio se sa najvećim uspesima Cibone u istoriji. Aleksandar je u Cibonu stigao iz Šibenke 1979. godine. U Ciboni je proveo punu deceniju, potom odigrao jednu sezonu u Skavoliniju i kraj karijere dočekao u timu Novog Zagreba.
Sa Cibonom je osvojio dva Kupa evropskih šampiona, dva Kupa pobednika kupova, tri prvenstva Jugoslavije i šest nacionalnih Kupova.
"Bila je to sjajna generacija. Tada je bilo teže postati prvak Jugoslavije u konkurenciji Jugoplastike, Zadra, Partizana, Zvezde i Bosne, nego sada prvak Evrope. Imali smo sjajnu ekipu, sjajnog trenera Mirka Novosela i izvanrednog Dražena".
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 117 utakmica i postigao 872 koša. Ima osvojene tri bronzane medalje - sa Olimpijade u Los Andjelesu 1984, sa Svetskog prvenstva u Španiji 1986. i sa Evropskog prvenstva 1987. godine u Grčkoj.
"Sve te medalje su mi naravno veoma drage. Ipak, u reprezentaciji nisam imao neku važnu ulogu. Više sam igrao odbranu".
Kao trener, bio je pomoćnik hrvatskom selektoru Željku Pavličeviću na Olimpijadi u Barseloni 1992. godine. Cibonu je vodio u tri navrata, a reprezentaciju dva puta. Ima osvojenu bronzu sa EP 1995. godine i to je poslednja medalja Hrvatske na velikim takmičenjima.
"Hrvatska reprezentacija ima kvalitet. Medjutim, kada dugi niz godina ne osvojite ništa, onda je logično da vas jedno zrno nesreće, prisutno na poslednja tri EP u Istanbulu, Švedskoj i u Beogradu, dodatno utuče. Ipak, mislim da imamo kvalitetnog trenera Jasmina Repešu i vrlo kvalitetnu reprezentaciju. Pokušaćemo ponovo na EP u Španiji".
Porodica Petrović je jedna od najboljih košarkaških na prostorima Evrope. Tradicija se nastavlja - Aleksandrov sin, Marko, koji ima 15 i po godina, veliki je talenat i kažu da puno podseća na pokojnog Dražena. Na njemu je veliki pritisak zbog prezimena koje nosi.
"Ja sam za sada zadovoljan njegovim razvojem, on je dečko čiste glave i mislim da nekih prevelikih problema nema. Medjutim, treba se potruditi da mu kroz kraći vremenski period prezime ne postane veliko opterećenje. Fizički i po frizuri više podseća na Dražena. Bolje da igrom liči na njega nego na mene".
Porodica Petrović je u rodbinskim vezama sa porodicom Dejana Bodiroge?
"Moram priznati da je veoma teško doći do prave istine vezane za tu priču. Do ovog trenutka nisam načisto koje je pravo stanje stvari. U nekakvom daljem kolenu bi trebali biti rodjaci".
(Nemanja Babić, MONDO, foto: MN Press)