Miroslav Muta Nikolić se nakon evropskog zlata za juniore osvojenog prošle godine u Turskoj, pre neki dan popeo i na vrh sveta sa "svojim" momcima.
Miroslav Muta Nikolić se nakon evropskog zlata za juniore osvojenog prošle godine u Turskoj, pre neki dan popeo i na vrh sveta sa "svojim" momcima.Uprkos činjenici da je svima pokazao koliko vredi i činjenici da je dilimično vratio veru u srpsku košarku, Nikolić je odlučio da napusti selektorsku poziciju. Kao glavni razlog svog nezadovoljstva Nikolić navodi to što ima previše onih koji su "profesionalni tapšači po ramenu".
"Dokle više da se omalovažava rad trenera u Srbiji. Pa sve medalje mladjih reprezentativnih kategorija kojih je i te kako bilo poslednjih godina, osvojile su moje mlade kolege. Gledajte šta je uradio Vlada Vukoičić, pa i Dejan Mijatović će sa juniorima ako Bog da. Nisam gnevan, ali ne mogu da slušam sve te koji se prave važni. Samo oni nešto vrede i bez prekida drže lekcije (Maljković). Nisu oni sveci zato što prave karijere u inostranstvu. Ja sam zadovoljan i ovim u Srbiji. Nisam ljut, osvojio sam zlato u Evropi, pa sada na SP, za mene sasvim dovoljno", istakao je Nikolić u razgovoru za "Sport".
Iako je istakao da se verovatno neće vraćati u "reprezentativne" vode, Nikolić je ostavio mogućnost da "priskoči u pomoć", ako to nekada bude potrebno.
"Ima mladjih, talentovanih, samo da im se pruži šansa. Od mene je bilo dosta, ne zaboravite da imam 51 godinu, mada izgledam mladje. Što se tiče A tima, koliko je meni poznato, imamo živog i zdravog selektora Zorana Slavnića. Ako nekome nekad zatrebam, znaju gde mogu da me nadju", poručio je Nikolić.
Uprkos svim problemima sa kojima se susretao vodeći juniore do zlata, sada već bivši selektor naveo je da je uspeh juniora ogroman, tim pre što mnogi nisu verovali u pobednički mentalitet ove generacije.
"Puno mi je srce što su ta deca uspela da budu najbolja. Pogotovo što su ih unapred proglasili problematičnom, a neki i gubitničkom generacijom. To su strašni klinci, koji su izdržali jednog teškog čoveka poput mene, koji je znao ne tako retko i na glavu da im se popne. Kamo lepe sreće da uvek imamo tako dobru decu. Nisam imao potrebe da ih kontrolišem i maltretiram kao da su u vojsci. Ili da odredjujem kada će na spavanje. Imao sam poverenje u njih, a njima nije palo na pamet da me izdaju. Onda je to zlato moralo da dođe, pa makar i sa 11 igrača, pošto je Kešelj povredio ruku, a da se ne vraćam na one pehove koji su nas pratili uoči, ali i tokom celog SP", objasnio je Nikolić.
(MONDO, foto: MN Press)