Zvanično predstavljanje Dušana Ivkovića kao trenera A košarkaške reprezentacije Srbije ujedno je i predstavljanje autoriteta, koji će urediti javašluk u i oko državnog tima
"Ovo nije samo promocija Dušana Ivkovića kao novog trenera A selekcije, ovo je ujedno promocija novog koncepta rada, novog pristupa obavezama, novog odnosa prema dresu, novog autoriteta kompletne košarkaške organizacije", uveo je predsednik KSS Dragan Kapičić priču u suštinu Dudinog povratka na najcenjenije (bar bi tako trebalo da bude) mesto za košarkaškog trenera.
"Da li sam radostan? Mnogi su me to pitali", rekao je Ivković, šef svih i trener A reprezentacije Srbije najmanje do 2012. godine i OI u Londonu.
"Velika je čast biti selektor Srbije. Ponos je to za svakoga. Mogu da obećam da ću učiniti sve što mogu da se naša košarka vrati gde joj je mesto u naredne četiri godine. Imam i energije i emocija za to. Znam da će biti stvari koje vam se neće dopasti, dok ne dodju rezultati jednog dana, ali spreman sam da prihvatim sve kritike i istrajem."
"Imamo trenera, ali nemamo reprezentaciju"
- Izjave, poput one Darka Miličića sa letošnjeg EP u Španiji (bolje da ga ne citiramo, zaboravićemo!);
- Slike tetovaža, uz podignuta tri prsta, pa sve sa severne tribine "Marakane", kao "reportaža" sa priprema za veliko takmičenje;
- Intervjui selektora petostrukog svetskog prvaka sa haube crvenog kabrioleta;
- Da iz godine u godinu budu pozivani igrači, za koje i na Marsu znaju da se ne podnose još od "mladjih kategorija" i koji iz godine u godinu odbijaju da sukob prevazidju jednom za sva vremena, ispod svetinje - grba državnog tima;
I, za kraj:
- Da se oprostimo od onih koji u vreme priprema i borbe za mesto u SRPSKOM timu, zakazuju venčanja, posećuju tazbinu, imaju neodložne obaveze da se pojave na Kampu za klince, treniraju "individualno" da se pripreme za narednu sezonu, poručuju da "će doći, ako im neko obeća minutažu", i slično...
Kakvu je reprezentaciju ostavio posle Atine 1995. godine, a kakvu će naslediti skoro 13 godina kasnije, sa kakvim normama ponašanja, svestan je i sam Ivković. On, tačnije, preuzima brod sa tovarom nagomilane gorčine, bledih uspomena, od kojih je poslednja Indijanapolis 2002, ali i brod bez posade.
"Mi, u ovom trenutku, imamo trenera, ali nemamo reprezentaciju."
"Već 18. januara putujem u SAD, kao član Komisije FIBA, gde ćemo sa predstavnicima NBA, WNBA i NCAA, raditi na usaglašavanju jedinstvenih pravila igre. Boravak u Njujorku iskoristiću da stupim u kontakt sa našim NBA igračima, što će biti prvi korak u radu na povratku kulta i ugleda reprezentacije, odnosno povratku vere igrača u državni tim."
"Nećemo više biti u situaciji da nam igrači masovno otkazuju dolazak na pripreme reprezentacije. Od sada, ja ću svakodnevno biti tu, razgovaraću sa svima. Imam neograničenu veru u igrače, u njihov talenat i kvalitet", poručio je javnosti novi trener "orlova" u danu kada je Upravni odbor KSS prihvatio predlog Radne grupe da Slavnićev naslednik bude Dušan Ivković.
"Stupam na dužnost najdražem timu"
Koliko smo nisko pali, dovoljno govori podatak da će na prvom takmičarskom meču Ivković kao selektor Srbije predvoditi tim u kvalifikacijama za EP u Poljskoj 2009. godine.
"Ovo je olimpijska godina, za nas u košarci, godina sa dosta sete i tuge, jer nas neće biti medju onima koji će igrati u Pekingu. Medjutim, vremena za tugu nema. U pomešanim emocijama potražićemo motiv da u sledećem olimpijskom ciklusu stignemo tamo gde nam je mesto."
"Talenat i kvalitet za to imamo. Ali, neće biti lako, jer moramo da prodjemo kvalifikacije za EP u Poljskoj, da tamo izborimo SP u Istanbulu 2010, da nastupimo na EP u Litvaniji 2011, gde ćemo obezbediti nastup na krajnjem cilju - OI u Londonu 2012. godine, a u isto vreme da oformimo tim, koji će svoj vrhunac dostiću upravo u Londonu!"
"Reprezentaciju pod mojim vodjstvom karakterisaće naglašen timski rad, a za to itekako imamo kvaliteta, kako igračkog, tako i trenerskog, organizacionog."
Ivković nikad u bogatoj karijeri nije dva puta vodio isti tim. Šta je bilo presudno da opet preuzme brigu o reprezentaciji, otkrio je bez ustezanja:
"Citiraću najboljeg medju nama, Borislava Stankovića. "Dudo, spremni smo da radimo, ali ne možemo da počnemo, dok ne kažeš DA". To je bio presudan trenutak", otkrio je Ivković.
"Nikada do sad nisam dva puta radio isti posao u životu. Sad sam to prihvatio i dok stupam na dužnost najdražem timu, uveren sam da ćemo uspeti."
"Spisak ću objaviti tek na kraju sezone"
Novinari su želeli da znaju da li su poznata imena Ivkovićevih prvih saradnika.
"Kada smo pričali o viziji kako bi trebalo da izgleda reprezentacija, složili smo se da kao i u svemu u životu, mora da postoji selektivan proces izbora. Trudićemo se da u reprezentaciji rade nabolji, kao i da najbolji igraju za nju. Imao sam sreću da iza mene, posle Atine 1995. godine, ostane Željko Obradović, danas najtrofejniji trener u Evropi."
"Tokom kvalifikacija nastojaćemo da oformimo i tim, ali i najkvalitetniji stručni štab, s tim što ću taj tim voditi ja i preuzeti najveću odgovornost. Imamo mnogo trenera koji su iz meni nepoznatih razloga ogorčeni na Savez, ali ćemo pokušati da angažujemo najboljeg. Bio bih najsrećniji da iza mene, posle Londona, ostane Željko Obradović, a još veći uspeh bio bi da to bude neko mladji."
Ljubitelji košarke u Srbiji će na prvi spisak kandidata za državni tim morati da sačekaju neko vreme.
"Spisak ću objaviti tek kada se završi takmičarska sezona u klubovima. Glavni kriterijum će biti u kakvoj su formi igrači odigrali sezonu i šta su u tom periodu pokazali. Ponavljam, u isto vreme, borićemo se da se kvalifikujemo na EP, ali i da pravimo bazu za London. Potrebni su nam igrači koji mogu da premoste nastalu "šupljinu", ali je prerano da pričamo o imenima."
"Pokušaću da sprovedem smenu generacija, koju niko nije smeo da u potpunosti ispuni. To je najteži posao u sportu."
Osvrnuo se Ivković i na nagomilane probleme u domaćoj košarci, "klubašenje", gašenje starih košarkaških centara, prerane odlaske mladih u inostranstvo... Od ranije je poznat njegov stav da je jak klub preduslov za jaku reprezentaciju, te da je neophodno ojačati SRPSKU ligu i da tome treba stremiti.
Takodje, Ivković je ponovio da je i u staroj Jugoslaviji postojao problem odlaska mladih u inostranstvo i da je njegov stručni štab uspeo da "spasi" celu generaciju, time što je tadašnje talente razgovorom naveo da ostanu u zemlji, umesto da odu na američke koledže. Ti klinci su kasnije, predvodjeni Ivkovićem, pokorili planetu.
"Razmišljali smo tada i da šaljemo dopise američkim koledžima protiv naših košarkaša, da im kažemo da njihovi roditelji nemaju primanja da finansiraju njihove studije."
Divac, Radja, Kukoč, Paspalj, Djordjević, Petrović i ostali nisu otišli tada, ali su otišli kasnije - za velike pare!
"Meni trebaju Garbahose!"
"Klinci moraju da shvate da je bitno da igraju do 40. godine, da potpišu pet, a ne samo jedan ugovor. To sam pričao i Grcima i shvatili su na vreme da je bolje da igraju u svojoj zemlji. Govorio sam im: "Niste igrači za jedan ugovor, jedan auto, jedan stan, jednu devojku i jednu buzuki noć." Pokušaću to da kažem i našim talentima."
Zanimljivo, Duda se prisetio i kako je bilo raditi sa tadašnjom reprezentacijom Jugoslavije.
"Rekao sam to u jednom intervjuu. Ne daj Bože da se nikad više okupi takva ekipa, niko ne zna kako je bilo raditi s njima."
Posle kratke pauze, Ivković je dodao:
"Meni trebaju Garbahose! Tom čoveku koji igra u NBA ligi, klub je zabranio da nastupi za reprezentaciju Španije, da bi se oporavio od povrede, ali je on na svoju odgovornost poptisao ugovor i igrao. Mi imamo takve igrače, uveren sam, samo su izgubili poverenje u dres reprezentacije i moraćemo to da ispravimo!"
Dudo, srećno!
(Nikola Janković/MONDO, foto: MN Press)