Muk, pa ovacije.
"Kobi, Kobi...", odzvanjali su "Junajted centrom" povici preko 20.000 ljudi u čast tragično nastradale košarkaške ikone, jednog od najvećih igrača ikad.
Čikago dobro zna šta znači imati svoju legendu, svog čuvara, svog GOAT-a. Takvih igrača je malo bilo kroz istoriju, a još manje u eri posle Majkla Džordana.
Los Anđeles ponosno može da kaže da ima kralja, Kobi Brajant je to postao tokom 20 nezaboravnih godina na terenu, sa kog je otišao kao veliki šampion i još veći takmičar.
Takav je i danas, takav će biti i za 20 godina, što je moglo jasno da se čuje kada je tokom minute ćutanja emotivni naboj u "Junatjed centru" dostigao vrhunac i prešao u ovacije nepoovljivom "Mambi".
Šou je potom, kao u kultnoj pesmi grupe "The Queen", morao biti nastavljen do kasno u noć, koju će Kavaj Lenard pamtiti po osvajanju prvog trofeja nazvanom po Kobiju Brajantu.
Najtužnija NBA noć svih zvezda završena je košem Entonija Dejvisa za pobedu "Tima Lebron".