KRALJ NJUJORKA

NBA PRIČE: Karmelo Entoni je najbolji serijski strelac u istoriji NBA lige!

Autor Vladimir Ćuk

"On je najdarovitiji strelac koga sam video", rekao je svojevremeno Lebron Džejms, veliki prijatelj Karmela. Sledeći redovi će nam reći ko je zapravo Karmelo i da li je narativ izmešten iz konteksta onoga što Karmelo stvarno jeste.

Izvor: Profimedia

Dete Njujorka. Otišao je iz njega kao osmogodišnjak, ali mu se vratio. Svi se vrate u Njujork. Kao kraljevi ili prinčevi, ali se vrate. Bio je nekad jedan “Kralj Njujorka”, ali je legitimno reći da ga je ovaj iz današnje priče adekvatno zamenio. Naravno — to je Karmelo Entoni, poznatiji kao Melo. Jednostavan nadimak, isto kao što je jednostavno zatrpavao koš protivnika.

Njujork je košnica. Napustio ga je preselivši se u Baltimor, tamo gde je snimljena jedna od najboljih krimi serija — “Doušnici” (The Wire). Ako je niste gledali, obavezno je pogledate. Baltimor je mogao lako da te odvuče na pogrešnu stranu, ali je narandžasta lopta imala jači odjek u Melovoj glavi. Udarci lopte su amortizovali pozive klinaca koji su uveliko ćoškarili i razmenjivali kesice. Melo je želeo da postane “Kralj Njujorka”, ali ne putem kojim je išao Frenk Vajt, već put kojim je hodao Bernard King.

Voleo je Karmelo miris sale, miris kožne lopte. Privukao ga je zvuk mrežice kada je lopta “pocepa”. Privukao ga je zvuk škripe parketa. A najviše od svega voleo je teren, taj magični pravougaonik koji je zaključao mnoge, samovoljno.

“Volim taj pravougaonik”, počinje priču Entoni. “Voleo sam sve što je deo sale. Svaki miris, svaki pokret. Jednostavno sam uživao u svemu”.

Sala je bila samo dva bloka udaljena od njegovog novog doma u državi Merilend. To je bilo bezbedno mesto, rajsko mesto, izopšteno od haosa na ulicama Baltimora. Ulazak u salu bi bio kao prelaz u novi svet. Kao ulaz u san iz koga ne želite da se probudite. Nekad bi odlazio tamo samo da gleda starije momke kako igraju. Nekad bi on igrao. Ali bi sve uradio da stigne do sale. Do svog bezbednog mesta. Od lopte se nije odvajao, čak i kad nije igrao. Sedeo bi, upijao pokrete i istovremeno tapkao loptu ispod sebe.

Izvor: Profimedia

28 godina kasnije i bum! Karmelo se nalazi na desetoj poziciji najboljih strelaca lige. Svih vremena. "Ljubavna veza" koju ima sa košarkom dovela ga je ovde. Ta ljubav bila je posebna i mnogo jaka. Što je najbolje, traje i sada. Trajala je i dok ga niko nije želeo. Dok je išla priča kako je Entoni štetan za timove u kojima se nalazi. U tome je bilo svega, osim istine. Nje je bilo najmanje. Svako ko kaže da je Karmelo štetan za ekipu, ili ne zna ništa o košarci ili voli da živi u mitovima postova sa društvenim mreža.

Preskočio je Elvina Hejsa, trojkom uz faul. Kada je stao na liniju slobodnih bacanja i pogodio imao je u rukama 27,316 poena. Sada juri Mozesa Melouna koji ima 27,408 poena, a nije teško zaključiti da nas ove sezone čeka prelazak na mesto devet. Ako je neko zaslužio da uđe u top 10 to jeste Karmelo. Iz čuvene klase ‘03, on je najdarovitiji strelac. Čak mogu ići korak dalje, pa reći da je najbolji serijski šuter. Kada Karmelo uđe u seriju, teško bi mu bilo ko izašao na crtu, makar on nosio ime Kobi Brajant, Kevin Durent ili Stef Kari. I pored toga ćete ga teško videti na listama kada su šuteri u pitanju. Sve zbog mita o njegovoj štetnosti po tim.

Samo dva dana pre rekorda, Karmelo se spremao za ulazak u deset besmrtnih, tako što je zamišljao kakvim šutem bi mogao da “smeni” Elvina Hejsa. Naravno da je izbor pao na njegov upečatljivi fade away šut koji niko ne može da brani. Zamišljao je kako svojim trademark potezom ubacuje poene za pobedu Blejzersa i tako ulazi u deset najboljih strelaca svih vremena. Taj šut reprezentuje sve ono što Karmelo jeste. Posvećenost igri i detaljima. Sitnicama koje razlikuju dobre od najboljih. Taj šut je neodbranjiv, takav je zato što je ponovljen bezbroj puta, uz obraćanje pažnje na svaki detalj. Verovatno ne bi rekli da je Karmelo takav perfekcionista, ali eto jeste.

Izvor: Profimedia

Među Blejzersima je ponovo pronašao sebe i svoje mesto u timu. Iz uloge startera, ušao je u aktuelnu sezonu kao šesti igrač, a Teri Stots je često crtao akcije za Karmela kada se lomio rezultat, jer su poslednji šutevi bili rezervisani za "Dame Time". Sada je tu i "Carmelo Time" kada zagusti. U Denveru je bio prva zvezda, u Njujorku je postao razlog punog Medisona, pa je posle niza čudnih događaja koji nisu bili čudni jedino za vlasničku ekipu Niksa, odleteo je za Oklahomu, pa za Hjuston u sezoni za zaborav, da bi mu posle meseci lutanja Portland ponudio ruku spasa, koju je Karmelo prihvatio i jako stegao obećavši da će biti onaj pravi Karmelo.

Godinama unazad u narandžastom dresu Sirakjuza, žario je i palio koledž parketima, izvodivši svoj fadeaway i “ubijajući” čuvare svojim silovitim ulascima u reket. Poentiranje je onda bila samo puka formalnost. Dominantni Melo, univerzalac Meknamara (koji će kasnije tezgariti po Grčkoj) i Hakim “Helikopter” Vorik doneli su jedinu titulu Sirakjuzu u istoriji NCAA košarke. Ta sezona jeste najavljena kao jedna od najuzbudljivijih, najavljujući draft klasu kao jednu od najboljih otkada se igra košarka u Americi. I nisu slagali. Kada pogledate nisu bili daleko od istine, a istina je donela čak četiri srpska igrača na tom draftu.

Izvor: ScreenShot / YouTube

Onda je usledio Denver, sa kojim nije propustio plejof, pa su čak uspeli doći do finala konferencije. Ali su ti bili prisutni problemi na relaciji trener - prva zvezda tima. Nije toliko bilo do Karmela, koliko je bilo do Karla. Razlog je taj što su Kenjon Martin i Džer Ar Smit doživeli slični sudbinu da se bez glasova sporazumevaju sa trenerom. “Najbolji ofanzivni igrač koga sam trenirao”, rekao je svojevremeno Karl, ali nije mogao da trpi Mela. Što bi rekli, sve je otišlo u pravcu “straight personal, no business”, iako je biznis tj košarka bila najbitnije deo te nerešene jednačine. Karl je ušao u emotivni posed Entonija (i Martina), stavljajući ih u stereotip dece bez oca koja nisu emotivno razvijena. Time je zgazio u zabranjenu teritoriju iz koje nije bilo povlačenja, ali je i pored toga Denver te sezone 2008/09 stigao do finala konferencije gde je Kobi bio jači od svih.

Taj Denver je bio izuzetna pojava, sa Karmelom, Bilapsom, Martinom, Nene Hilariom i Džej Ar Smitom, dok je još uvek kontrolisao svoje emocije i ponašanje. Svake sezone, Karmelo je sa Denverom stizao do plejofa i oni stariji navijači su automatski evocirali uspomene iz 80tih, kada je Aleks Ingliš terorisao ligu sa pozicije krila, pa su počela poređenja vanserijskog strelca i Karmela. Melo je uvek bio posebna vrsta, ali svakako da je prijalo poređenje sa igračem koga je upravo Karmelo prestigao na listi najboljih strelaca tima iz Kolorada svih vremena. Svi se pitaju šta bi bilo sa Denverom da nije bilo tih loših strelica na relaciji zvezda tima i trenera Karla. Svi su se nadali finalu NBA lige, posebno kada su naspram sebe imali Lejkerse kojima su igrački mogli da pariraiju. Kako obično biva, kada dostignete maksimum, treba vam poklapanja svih kockica da bi se sledeće sezone vratili još jači i bolji, ali se to nije desilo sa Denverom.

"Ko bi odbio da se vrati kući i igra za svoj tim. Posebno ako je taj tim smešten u Medisonu i zove se Njujork Niksi" - Karmelo Entoni

Kraj sage u Koloradu, započeo je novu sagu na epskom mestu pod imenom Medison Skver Garden. Melo se vratio kući. Ušao je u slavnu halu. Bilaps je krenuo sa njim, a Majku Dantoniju su doveli i Amare Stodemajera. Od svega što se očekivalo najviše je bilo povreda ključnih igrača, ali je Karmelo rešetao kad što nikad nije. Medison je svako drugo ili treće veče čekao njegove serije kojima bi vadio Nikse iz ambisa. Sa potezima Fila Džeksona, sa pozicije koja nije bila ona na koju je Zen Master navikao, otvoreno se nije slagao, a ispalo je da je imao razlog zbog koga se nije slagao, jer su Niksi počeli da tonu brzinom japanskog voza, koji je tek ove sezone pristao u stanici.

Ostaće upamćena partija upravo protiv Denvera, kada im je u dresu Niksa ubacio 50 poena. Njegov rekord karijere je ostao na 62 poena protiv Bobketsa. Kuriozitet je bio da među 62 poena i 13 skokova nije bilo ostalih statističkih kategorija. Ništa asistencije, ništa blokade, ništa ukradene lopte. Ali nije imao niti jednu izgubljenu loptu. Eto to je Karmelo.

“Nema borbe, nema napretka”, stoji tetovirano na zglobu njegove ruke. Baš tako je izgledala Karmela karijera, za razliku od zvezda njegove klase, koji su se okitile titulama. Karmelo je nekako ostao po strani, iako je najdarovitiji strelac koji je tih godina stigao u NBA ligu. Igrač koji je mogao sam da okrene tok utakmice i izgubljenu utakmicu pretvori u dobijenu. Došao je do toga da je Bulsi otpuste i da ga 10 meseci niko ne poželi u timu dok nije stigla ruka spasa iz Portlanda, gde je bez pogovora prihvatio ulogu spasioca sa klupe. Vratio se mislima u period kada je bio dete i kada je igranje sa igračkama provociralo samo smeh i razonodu, pa je tako počeo da shvata igru. Melo sada možda uživa više nego ikada, igrajući se košarke.

Izvor: Profimedia

Danas igra u timu sa Normanom Pauelom, koji je stigao u trejdu iz Toronta, koji je kao klinac upijao svaki Melov potez, tražeći od majke da mu kupi patike koje nosi Karmelo i dres koji je nosio u Niksima. Onda je mladi Zek Kolins, izjavio da se najviše ugledao na Karmela, a upravo je Melo upao u Portland kada se Kolins povredio, koji će tek od sledeće sezone biti u mogućnosti da se priključi timu. Idući tako od jednog do drugog, naći ćete gomili igrača kojima je upravo Karmelo uzor, a danas dele svlačionicu sa njim. Uticaj i odraz na gomile karijera košarkaša ostaće njegovo trajno nasleđe.

Fluidnost njegove igre ostaće u mislima novih naraštaja i kada zapečati svoje mesto na listi najboljih strelaca lige svih vremena. Uvežbavajući njegove poteze vidite koliko su zapravo oni teški, a koliko ih on čini lakim. Od osme godine Karmelo “vozi” loptu. To su desetine hiljada sati uložene u to da bude ono što je danas. Sigurno jedan od najboljih šutera u istoriji i najbolji serijski šuter u istoriji ove igre. Osmeh posle svakog koša, zamenio je ledeni izraz lica i fokus tokom prajma njegove karijere, ali ponovo se smeje. Ponovo se vratio u vreme kada ga je košarka najviše zabavljala i kada je obožavao svaki deo trening sale.

Plejof čekam zbog Jokića najviše. Prvi iza njega je Derik Rouz, a Karmelo ipak zauzima posebno mesto. Očekujte nove osmehe posle šuta iz okreta. Kada ga vidite takvog, znajte da je opet u Baltimoru, u onoj sali odakle je krenuo, koja je bila njegov beg od stvarnosti. Sada je Portland njegov novi raj, a u raju se dešavaju lepe stvari.