Bivši kapiten Partizana Rade Zagorac, čak četiri godine proveo je u crno-belom dresu, tri puta osvojio je Kup Radivoja Koraća. Tokom karijere u Parnom valjku za sve te sezone promenio je šest trenera, a uslovi u klubu i posećenost tribina nisu bili približni današnjim. Zbog toga je Zagorac u MONDO podkastu "Priča za medalju" objasnio kako je stigao u Partizan, kako se slagao sa navijačima, a potanko je objasnio i priču o gašenju društvenih mreža koje svi vezuju za jedan izgubljeni meč u Istanbulu.
Posle Sevilja stigao si u Partizan, kako je to izgledalo?
"Sve može da se svede pod emocije, za koje mislim da nisam dobro regulisao u tom periodu karijere. Mnogo stvari se desilo, nisam stigao da obradim sve te informacije. A, Partizan mi je bio najveća želja ikada, novac nije bio problem, ništa nije bilo sporno", započeo je Zagorac priču o Partizanu.
"Nije to bio kao ovaj Partizan sad, to je bio Partizan koji se tek oporavljao. Ostoja je tek tad stigao u klub, Nenad Čanak je bio trener, sve je super krenuo. Posle njega stigao je Andrea Trinkijeri i tad sam dobro igrao."
"Trinkijeri je faca"
Šta je uneo Trinkijeri?
"Faca je Trinkijeri, u svakom smislu. Taktički je neverovatan stručnjak. Ima tu "foru", šarm, sa svima može da se ispriča, svi bi se smejali, ima taj vic, a ima i znanje. Uneo je dobru energiju, idealan je trener za klubove koji nisu favoriti, ali imaju potencijal, mogu da rastu sa manjim budžetom. Za sve te četiri godine, mislim da je najdominantnije bilo moje pregorevanje na svim nivoima."
"Igrao sam kod svakog trenera, kod Trinkijerija sam bio igrač sa najviše minuta, isto tako i kod Filipovskog i kod Željka sam igrao dosta. Nije to sporan detalj, sporan sam ja", kroz osmeh je ispričao Rade, a onda nastavio: "Mnogo je trenera prošlo, imao sam šest trenera za četiri sezone, to nije lako - to je šest upravljača sistema."
Kako si se slagao sa navijačima Partizana?
"Nosim lepa iskustva iz Partizana, uprkos nekim stvarima za koje mislim da su mogle biti bolje. To sa navijačima to je mnogo prenaglašena priča, a za to su zaslužne društvene mreže, zbog toga ih nemam od 2020, mada mislim da je to trenutak koji je prenaglasio priču. Imam i konkretan primer."
"Igrali smo u Istanbulu protiv Darušafake. Iste te godine sa Trinkijem, to je bila bitnu utakmica. Uveče sam bio u sobi sa svojim današnjim kumom Nikolom Jankovićem i čačkao sam telefon. Shvatio sam da sam ušao na instagram - ušao, izašao, ušao, izašao i tako 11 puta zaredom, nesvesno. I 11. put kad sam zatvorio, deaktivirao sam profil i rekao Nikoli 'od danas pa do kraja života ja instagrama više nemam'", ispričao je Zagorac.
"Sa navijačima sam imao divan odnos"
"Sutradan smo igrali protiv Darušafake, koju sam pritom igrao dobro. Imali smo izgubljen meč i poslednjih dva minuta vežem šest poena, vratimo se u utakmicu i gubimo pola koša ili dva razlike, sedam sekundi do kraja. Skidam loptu, šutiram, "airball". Za pobedu, promašaj. Sad neki tu naučnik se nađe i kaže Zagorac ugasio društvene mreže zbog uvreda. Nema veze s mozgom."
"Narednih deset dana idem ulicom kao duševni bolesnik. Ljudi me teše... A, ja nisam čuo nijednu uvredu, niti pročitao. Potpuno jedan naduvana priča, sa navijačima sam sve četiri sezone imao divan odnos, nikada za sve to vreme nisam čuo zamerku, dobijao sam samo podršku i zahvalnost", rekao je Zagorac.
Bonus video: