Uzeo je zlato na Univerzijadi za Srbiju 2011. godine, godinu dana ranije osvoji je tripli krunu sa Partizanom. Igrao je za Partizan i Crvenu zvezdu, godinama nastupao u Inostranstvu, a potekao je iz - Knina. Sava Lešić je baš zbog iskustva izbeglištva i preživljene "Oluje" bio bez ikakvih sumnji kada je počinjao da igra košarku.
Počeo je u Vizuri i Superfundu, pa je odjednom iz Prve B lige igrao Evroligu za Partizan i kasnije ABA ligu za Crvenu zvezdu. Kada prođete šta je on prošao, teško da je košarkaška utakmica veliki pritisak.
"Kako ja gledam na to, jeste. To je živa istina, u tom trenutku kada sam zašao u profesionalne košarkaške vode nisam mislio da je pritisak na meni i pitao se 'jao šta ću sad?'. Meni je samo bilo u glavi da ja jednostavno moram da uspem. Ne zanima me ni pritisak, ni da li me neko vređao, ni da li mi je onaj nešto rekao. Ja imam svoj cilj, želim da pomognem svojoj porodici, želim da pomognem i sebi. Nažalost, takva životna situacija koja je obeležila jedan deo mog života sigurno da pomogne da ti kao osoba i sportista moraš da se boriš, navikao si da se boriš", rekao je za MONDO u jednom ranijem intervjuu Sava Lešić.
"U trenutku si ostao bez svega"
"U suštini generalno se sećam, kroz maglu se sećam tih nekih stvari. Mi kao porodica smo hvala Bogu svi živi i zdravi. Ali smo pretrpeli deo života u kome smo osetili ogromne posledice, pre svega tu mislim na moje roditelje. U trenutku si preko noći ostao bez svega što si stvarao ceo život", prisetio se se Sava Lešić za MONDO odlaska iz Knina.
On je na kraju završio u Požarevcu, gde je praktično odrastao i gde je počeo da igra košarku. Imali su Lešići sreće što su imali rodbinu u Braničevskom okrugu, pa su, za razliku od mnogih prognanih u "Oluji", imali gde i kod koga.
"Završili smo u Požarevcu jer je očeva sestra, moja tetka, živela tu i ona nam je dosta pomogla. Mi smo imali tu sreću da smo tada imali nekoga ko nam je dao neku bezrezervnu pomoć. Ali je bilo dosta više primera gde su ljudi živeli u dosta lošim uslovima. Generalno, i dan danas neki ljudi koji su izbegli iz Krajine žive na rubu egzistencije. Reći 'hvala' je malo, ali ne postoji nijedan drugi način da se zahvalimo na tome što nam se neko našao", rekao je tada Sava Lešić.
Nije bilo kraja sreća kada sam dobio patike
U Požarevcu se zaljubio u košarku i, iako mnogo ti ne znaju, prvo je bio spoljni igrač dok nije naglo izrastao. Kasnije je imao dugu i uspešnu karijeru, dogurao je i do dresa seniorskog tima Srbije
"Kao detetu to je bio veliki udarac za mene. Znam koliko je meni bilo teško da se naviknem na tu situaciju. Došli smo bukvalno u drugu državu, gde ti je sve novo, gde tu isto nije bio neki doček ko zna kakav. Stvarno je bilo teško, velika je to borba bila posle tog dolaska. To je period života koji je ostavio silne posledice na mene, jer znam šta smo mi proživljavali kao porodica", rekao je Lešić.
Sava Lešić je u karijeri osim Crvene zvezde i Partizana nastupao za Radnički iz Kragujevca, Megu, Igokeu, FMP, Borac iz Čačka i Union Olimpiju, kao i u Rusiji, Italiji, Nemačkoj i Iranu. Ipak ni danas ne zaboravlja - svoje prve patike.
"Jeste, to je živa istina. Sreći nije bilo kraja kada sam dobio prve original košarkaške patike. Ujutru sam se probudio i jedva sam čekao da vidim te patike, izašao sam napolje i video da su ukradene. Bukvalno se u tom trenutku srušio neki moj svet.
Iako sam bio klinac, znam kako smo živeli i znam koliko je bilo teško roditeljima da izdvoje za te patike i koliko je to meni značilo i šta mi je predstavljalo. U jednom trenutku ostaneš bez tako jedne stvari koja je kao klincu meni značila, a sa druge strane opet znam da nije moguće da se te patike kupe nove sutradan, već mora da se čeka neki određeni period da se ponovo skupi novac", istakao je on.
(MONDO, N.L.)
BONUS VIDEO: