Kakav je plan Partizana za naredni period? Zašto ne igraju Džabari Parker i Mika Murinen? Da li je bilo kontakata novog trenera Đoana Penjarje sa Željkom Obradovićem? Mogu li da crno-beli da razbude žar i vrate ljubav navijača ponovo? Sva ta pitanja postavili smo direktno novom treneru crno-belih i nije bežao od odgovoa.
U ekskluzivnom intervjuu za MONDO, prvom velikom od kada je došao u Beograd, pričao je direktno i otvoreno, bez ikakvog uvijanja. Da svi znaju i direktno od njega čuju šta se tačno dešava u samom klubu.
Nakon što nas je primio u svojoj kancelariji u Areni, priznao je da je umalo otkazao intervju, uprkos ranijem dogovoru. Naglasio je da ne želi da se stvara slika da sam sebe promoviše kada je Partizan "vezao" pobede u duploj evroligaškoj nedelji.
"To je istina, zaista. Posle pobede sam mislio da otkažem intervju, da ljudi ne pomisle da pričam samo zato što smo pobedili u te dve bitne utakmice, a u četiri uzastopne. Ništa se ne menja. U procesu smo izgradnje tima. Posao je samo lakši kada se pobedi", rekao je Penjaroja na početku ekskluzivnog intervjua za MONDO, na španskom jeziku.
Uspeh u Minhenu crno-beli platili su skupo, pošto se povredio kapiten Vanja Marinković koji je na dan intervjua operisan u Finskoj.
"Potrebne su nam bile pobede, posebno zbog problema koje imamo sa povredama. Dobili smo lošu vest o teškoj povredi kapitena. Sezona je za njega završena, mora da bude smiren, oporavak je dug i trajaće oko osam-devet meseci, ali sam uveren da će da se vrati na svoj nivo. Veoma je važan za nas, domaći igrač, kapiten. Razumem da ga ponekad vole, ponekad ne toliko, ali je jedan od najboljih srpskih igrača poslednjih godina. Znam ga iz Baskonije, pomogao mi je mnogo kada sam došao, da bolje razumem kako stvari funkcionišu ovde. Mnogo mi ga je žao, baš je dobar momak."
"Moraš da budeš i malo lud da bi prihvatio"
Vratili smo Penjaroju na sam početak pregovora sa Partizanom, kako je uopšte došlo do toga?
"Bilo je malo iznenađujuće. Znao sam da postoje problemi u Partizanu, počele su da se pojavljuju vesti da bi veliki Željko Obradović mogao da napusti ekipu. Prvi poziv je bio posle odluke Željka da napusti tim. Ja sam u tom momentu bio oko mesec dana bez kluba, od rastanka sa Barselonom. Nije to bio lak mesec za mene kao trenera posle svega što je bilo u Barseloni. Nisam imao nameru da se tako brzo vratim na klupu, ali kada vas pozove veliki i istorijski klub kao što je Partizan...", zastao je nakratko.
"Moj naredni korak je bio da probam da izađem iz svoje zone komfora. Da izađem iz Španije i da probam da vodim neku veliku ekipu u inostranstvu. Partizan je veliki klub, pun istorije, esencija košarke. Takođe, figura Željka Obradovića ovde je veoma važna, bili su tu problemi sa timom. Bio sam smiren kada su me zvali, srećan što su se setili mene. Bilo je potrebno malo vremena, pričali smo, nije bila situacija u kojoj sam odmah prihvatio. Razgovarali smo desetak dana. Prošlo je tri nedelje od prvog poziva do mog dolaska ovde."
Ako se uzme u obzir momenat u kom je dobio poziv i ogromne turbulencije crno-belih, delovalo je da je dolazak u tom trenutku bliži ludosti nego trezvenoj proceni. Da li je i Penjaroja tako posmatrao stvari?
"Bilo je tu pomalo od svega. Rekao sam još i tada da nema teže ekipe za preuzimanje od Partizana, kada se uzme u obzir sve što se tada dešavalo. Dolaziš u tim iz kog odlazi najbolji evropski trener u poslednjih 25 godina i koji je za ovaj klub više od trenera. To je ogromna odgovornost i delovalo je da može samo loše da se završi. Treba biti malo lud, ali i verovati. Predsednik Ostoja Mijailović je bio iskren, objasnio mi je šta se dešava, da žele da naprave promene i da se stvari ne razvijaju kako su želeli. Da je to momenat u kom žele da izgrade nešto i za budućnost, kao i da žele se takmiče u sadašnjosti. Znao sam da je veoma teško i stvari su počele samo da se komplikuju konstantno. Pričam tu o povredama. Smatram da postoji šansa da se izgradi nešto lepo. Svestan sam i da situacija oko ekipe i svega nije najbolja. Verujem u ovaj projekat. Veliki je izazov za svakog trenera da dođe u Partizan. Mnogi pričaju da ne bi sada došli u Partizan, ali kako možeš to da kažeš? Kako ne bi došao u Partizan, istorijski klub. Igraš u Evroligi, nalaziš se u kolevci košarke. Za mene je velika čast što sam tu, znam da je odgovornost ogromna".
"Nisam zvao Vanju, idem na večeru sa Željkom uskoro"
Zna Penjaroja dobro Vanju Marinkovića, sarađivali su u Baskoniji, da li je od njega tražio informacije pre nego što je prihvatio?
"Ne, nisam želeo da pričam ni sa jednim članom tima, igračem ili članom stručnog štaba. Predsednik Mijailović je bio iskren prema meni, rekao mi je direktno šta se dešava. Imam dovoljno iskustva, ne treba da mi se objašnjava previše o tome. Verujem da su ti razgovori bili jasni i istina je da je da je to bilo realno stanje koje sam zatekao kada sam došao u klub", priča Đoan.
Takođe mnoge zanima i da li je tada ili u nekom drugom momentu zvao Željka Obradovića?
"Nisam pričao sa Željkom. Više puta sam bio blizu da ga pozovem. Sigurno ću uskoro da idem na večeru sa njim. Mislim da nije bila tada najbolja opcija, bila je teška za njega, znamo koliko voli Partizan. Uskoro ćemo da pričamo. On je za mene referenca svega. Nismo pričali, ni sa njim ni sa pomoćnikom Iskijerdom kog poznajem dosta dobro. Nisam osetio potrebu da pričamo tada, bio bi to poziv iz kurtoazije i poštovanja u tom momentu i iz tog ugla je možda trebalo da obavim taj poziv. Ali, imam dobar odnos sa Željkom i nemam sumnju da on želi najbolje za Partizan."
Od momenta kada je održao prvu konferenciju za medije 25. decembra, pa do momenta intervjua prošlo je oko mesec dana. Sada, kada ima sve informacije, da li bi doneo istu odluku i preuzeo klub?
"Kada se stvari već dese, pričati da sada da li biste to uradili ili ne, nema poente. Kada je došao momenat da se donese odluka, dugo sam razmišljao i doneo sam je. U tom momentu sam odluku prihvatio sa svim dobrim i lošim stvarima koje idu sa tim. Ovo je moja šesta nedelja u klubu, znao sam da ima mnogo poteškoća i desile su nam se mnoge stvari koje su nam otežavale. Radimo naporno, malo po malo i verujem da ljudi počinju da shvataju moj način rada. Srećan sam stvarima koje radimo, uprkos svim tim poteškoćama."
"Moramo da branimo ovaj grb"
Čime je zadovoljan i čime sve nije?
"Ima mnogo stvari koje mogu da se poprave. Kada sam došao, zatekao sam ekipu koja ima nizak nivo samopouzdanja i energije, sa svakodnevnim navikama koje nisu bile toliko dobre. Potrebno je bilo da se ujedinimo više. Najzadovoljniji sam time što je atmosfera unutar ekipe drugačija. Da bi se ujedinili, mora da postoji zajedništvo, da ne bude jedan igrač ovde, drugi onde, svako za sebe. Naš način treninga i rada se popravio. Zato smo morali da donesemo određene odluke. U tom procesu unapređivanja tima, bilo je potrebno razumeti kako želimo da igramo, kako da branimo ovaj dres, kako možemo da pobedimo, kako je kada se izgubi. Da moramo da branimo ovaj grb, da pokažemo poštovanje prema klubu koji nas plaća, prema navijačima, da moramo da se borimo, da budu igrači fokusirani na košarku kada su na terenu. Igrači to razumeju i iz dana u dan smo sve bolji. Bilo je dosta dana kada nismo mogli ni da treniramo zbog zgusnutog rasporeda, što usporava stvari. Kada sam došao Vašington je imao virus nedelju dana i temperaturu, pa je ista situacija bila sa Braunom, onda se povredio Milton koji je već bio dve nedelje van terena kada sam stigao. Polomio je šaku, pa je Dvejn povredio leđa, sad se povredio Marinković. Imamo dosta problema i stvari koje nisu direktno vezane za teren. Oslabljeni smo, ali čak i kada nas ima u manjem broju želim da svi budemo na istom putu, da ne bude svako za sebe."
"Naši loši momenti su baš, baš loši"
Navijači su bili ljuti zbog načina na koji se ekipa pre svega borila u dugoj seriji poraza, a potom i ponosni na borbu koja je prikazana u pobedi protiv Hapoela (104:101). Kada vide znojem natopljeni dres, Grobari će podržati i kada boli.
"U pravu ste, to je cilj i nešto što uvek mora da postoji. Želja, borbenost, to ne sme da izostaje nikada. Kada nisi u dobroj situaciji, kada postoji sva ta buka oko ekipe koja nije pozitivna, kada uđeš u seriju poraza, nedostaje ti veliki broj igrača, samopouzdanje je nisko... Problem na terenu je i taj što su naši loši momenti na terenu baš, baš loši. I na tome radimo, popravljamo se. Imali smo u ovih mesec dana veoma teške mečeve, Barselona, Monako, Valensija, Hapoel, Olimpijakos, šest-sedam ekipa koje će biti u plej-ofu. Sve veoma teške utakmice, ali smo u svakom meču napravili korak napred. Bilo je nekih ružnih i teških poraza, ali smo i iz toga pokušavali da naučimo nešto i da budemo bolji. To je nešto što navijači zahtevaju od nas, trud i borbenost."
"Nisam znao za pravilo, o Kupu se letos nije mislilo"
Uskoro će biti odigran Kup Radivoja Koraća u Nišu (od 18. do 21. februara) i pred to takmičenje Partizan ima veliki problem - premali broj srpskih igrača, a pravila propisuju da mogu da igraju samo četiri stranca. U međuvremenu, od našeg razgovora sa Penjarojom Partizan je počeo da rešava taj problem i u tom procesu je došao Aleksa Radanov.
"Veliki problem definitivno. Kada sam došao u klub nisam znao za to pravilo o četiri stranca. Nemamo dovoljno srpskih igrača i to je problem. Moje pitanje je bilo kako ćemo da igramo u tom takmičenju bez srpskih igrača? Tako je kako je, moram da se adaptiram, da nađemo rešenje. To što nemamo Vanju čini problem još veći. Ne samo zato što je domaći igrač, ne umanjujem važnost drugih srpskih igrača, ali je najsmireniji i najvažniji naš domaći igrač. To je baš veliki problem. Kada se pravio tim, nije se razmišljalo o Kupu verovatno, to mi je jasno. Kada dođe Kup, želimo da se takmičimo i da probamo da osvojimo trofej. Znam da mogu četiri stranca da igraju, danas, dok pričamo, imam tri srpska igrača na raspolaganju. Videćemo."
Dobiće priliku mlađi igrači poput Uroša Mijailovića koji već ima značajnu minutažu u ABA ligi i Uroša Danilovića. U Barseloni je Đoan sarađivao sa još jednim srpskim talentovanim igračem - Nikolom Kusturicom. Ipak, nije hteo da ih poredi.
"Ne, nije za poređenje, drugačije je. Mijailović je igrao dosta minuta od kada sam ja došao. Ima 18 godina, postoje velika očekivanja, pred njim je dug put. Zadovoljan sam načinom na koji radi, ali ako je naš cilj da pobeđujemo i da osvojimo Kup, ne možemo da svalimo svu odgovornost na mladog momka kao što je on. Uroš naporno radi, zadovoljan sam, napredovaće, koristi dobro svoje minute u ABA ligi. Jasno je da nam je potrebno nešto više. Igrači iz juniorskog pogona? Videćemo i za to".
"Karlik? Greška je ako tako misle"
Karlik Džouns je bio ključni igrač ekipe kada je Željko Obradović bio na klupi. Navijači jedva čekaju da ga vide na terenu i deluje da je sada na njemu dodatni pritisak, jer neki veruju da će njegovim povratkom istog trenutka problemi nestati.
"Bila bi greška tako razmišljati. Ekipa već duže vreme igra bez Karlika. Biće još neko vreme tako i mora da napreduje i bez njega. Nadamo se da će se uskoro vratiti i naravno da će da bude veliko pojačanje za nas. U ovakvom sastavu nam je svaki igrač neophodan. Svi čekamo da se vrati, biće nam važan i moramo da nađemo balans da pomogne ekipi da bude bolja. Ne da on igra dobro, nego da ceo tim igra bolje. Ubeđeni smo da će njegovim povratkom ekipa da igra bolje."
Kup se bliži, ali Penjaroja ne daje lažnu nadu i priznaje - male su šanse da će plejmejker biti u sastavu za turnir u Nišu.
"Videćemo. Moramo da budemo strpljivi, nalazi se u procesu oporavka. Sve ide kako treba. Teško da će igrati u Kupu, uz to mogu da izaberem samo četiri stranca", ističe Penjaroja za MONDO.
"Džabari Parker je edukovan, ne krši pravila"
Penjaroji su verovatno dosadila pitanja o Džabariju Parkeru, ali su neizbežna sve dok je najplaćeniji igrač Partizana zapravo "slučaj" crno-belih, a ne igrač koji može da pomgne. Direktno i otvoreno je Penjaroja objasnio zašto nije u timu.
"Nije to pitanje za mene, već za njega. Na kraju krajeva, reči su manje važne, mnogo je bitnije da se pokažeš na treningu, da pokažeš da hoćeš da braniš ovaj dres, da igraš za tim. Pitanje je više za njega. Džabari je kvalitetan igrač, posebno u napadu. Iz nekog razloga, od dolaska u Beograd nije uspeo da pokaže taj ofanzivni talenat. Kada sam došao, video sam da situacija sa njim nije dobra. Razgovarali smo. Tokom moje prve dve nedelje nije mnogo igrao, pričao sam sa njim, verujem da nije u formi. Rekao sam mu da će igrati ako može da nam pomogne. Igrao je na par mečeva, onda sam doneo odluku (o Parkerovom neigranju), nisam zadovoljan njegovim radom. Sada radi individualno, nalazimo se u momentu u kom su nam potrebni svi igrači, svačiji talenat, ali nam je najvažnije da ekipa bude na prvom mestu, da je najvažniji Partizan, ne individualni igrač. Želim sve svoje igrače, potrebni su mi svi oni, ali mi je ekipa na prvom mestu. Da bi ekipa funkcionisala, potrebni su mi moji igrači. Znam da svaki među njima ima ego, da nisu svi isti, da nemaju svi istu ulogu, ali svaki od njih mora da stavi ekipu na prvo mesto i da poštuje pravila tima. Dobar je momak, ali mora da se pokaže na terenu, ne mislim tu na utakmice, već na treninge, na svakodnevni rad."
S obzirom na to da su sarađivali u Barseloni i da ima i to iskustvo, da li može da ga "probudi" iz letargije do kraja sezone?
"Parker je poseban igrač. Veruje mnogo u svoje stvari. Veoma je edukovan, ne pravi probleme što se tiče discipline. Ima neku svoju ideju kako treba da igra košarku. Ponekad ta ideja nije ista sa onom koju ima trener i koja je potrebna ekipi. Ponekad je teško promeniti to, ali je u njegovim rukama."
Šta je problem sa Mikom Murinenom?
Daleko od terena je I Mika Murinen. S obzirom na to da nije dobijao minutažu ni kod Željka Obradovića ni Mirka Ocokoljića, ni sada, teško da može da se kaže da je problem u trenerima. Zašto ne igra?
"Prvo želim da kažem da Mika ima potencijal da bude vrhunski igrač, ali to nije dovoljno. Nećeš postati igrač samo na osnovu 'hajlajtsa'. Mlad je igrač, individualno i fizički ima sjajne sposobnosti, može mnogo. Dolazi sa koledža, nije igrao profesionalnu košarku. Ne poznaje taj taktički nivo igre, što je normalno, jer je mlad i dolazi iz drugačije vrste košarke. Teško je igrati u Evroligi, imate igrače sa NBA iskustvom koji se nisu adaptirali. Potrebno je imati drugačiji mentalitet, da učite, da slušate, da pratite. Mislim da je to momak koji razmišlja samo o povratku u Ameriku i ja nisam ovde da bih očekivao nešto od momka koji razmišlja o Americi. Moja želja je da Partizan igra dobro. To je njegova situacija, nešto iz dana u dan. Nije trenutno adekvatan da igra u ekipi kao što je naša. Tu su i očekivanja i ja sam prvi koji kaže da ima sve uslove da postane veliki igrač. Međutim, postoji deo košarke koji u ovom momentu on ne razume."
Na meču protiv Splita videli smo momenat kada ulazi u igru, pravi seriju grešaka i izlazi iz igre. Penjaroja je savetima pored klupe pokušao da mu ukaže na te greške, pa ga je vratio na teren.
"Nije tu stvar grešaka, mlad igrač mora da greši, prihvatam to kod mladog igrača. Da bi naučio i napredovao mora da greši. I njegovi saigrači prihvataju da je mlad, ali to se prihvata kada treniraš na 100 odsto i kada imaš mentalitet u kom želiš da učiš."
Dakle, njegov osnovni problem je pristup?.
"Da nije tako...", zaustavio se Penjaroja i tako tišinom praktično rekao dovoljno.
Da li može da usmeri Vašingtona na drugačiji stil igre?
Partizan je dve evroligaške pobede ostvario bez Dvejna Vašingtona, jednog od najboljih poentera u timu, koji ponekad donosi neke nerezonske odluke, mahom radeći za sebe, a ne za tim.
"Pričamo ovde o pojedincima i stavljamo fokus na njih. Moja želja je da pričam o celom timu. Kada već govorimo o Vašingtonu, za njega je jasno da je ofanzivno sjajan i ponekad takvi igrači koji su dobri u napadu greše sa tim individualizmom. Nije to samo Dvejn, imao sam igrače koji imaju takve poteze. Imao sam Markusa Haurda, Kevina Pantera koji je igrao ovde. Potrebno je naći pravi balans. Ne želim da pričam o Vašingtonu, Braunu, Bongi, Kalatesu, svi imaju svoje kvalitete, dobri su igrači, zato su u Partizanu. Meni je bitno da ekipa funkcioniše dobro. Dobro ste rekli to za Vašingtona, morate to da prihvatite, kada imate skorera kao što je on"
Penjarja stavlja taj detalj u prvi plan, uz objašnjenje šta će sve tražiti od Amerikanca.
"Defanziva nije Vašingtonova glavna osobina, on je skorer. To mu ide dobro i gledamo kako može da pomogne ekipi na taj način. Tražićemo od njega da radi i neke druge stvari, da pokaže veći trud da bi ekipa bila bolja, isto je i sa Dvejnom i sa svim ostalim igračima."
"Više je problema nego što sam mislio"
Uvek je postojao znak jednakosti između navijača i Partizana, dvorana u poslednje vreme nije ni izbliza tako puna, pa je Penjaroja pokušao da objasni kako to planira da popravi.
"Moj veliki izazov kao trenera nije da pobeđujem, naravno da želim pobede, želim da se takmičim, svestan sam da sam u Partizanu. Hoću da kažem da je moj veliki izazov da jednog dana, kao što je bilo prethodnih godina, Arena bude povezana sa ekipom. Prvi moramo da pokažemo navijačima da zaslužujemo tu bezuslovnu podršku od najboljih navijača u Evropi i svetu. Moramo da zaslužimo tu bezuslovnu podršku i to je moj veliki izazov. Igramo za te navijače, želimo da oni budu ponosni i zadovoljni zbog ekipe. Zbog vrednosti koje pokazujemo. Da postoje ponos i čast kada predstavljamo ovaj dres. Čim to uspemo, čim se vrati ta povezanost, bićemo još jača ekipa i da vremenom možemo da se borimo za velike stvari."
Nije želeo da daje navijačima nikakva obećanja, već da zna šta je potrebno da bi se stvari vratile na staro.
"Nisam čovek koji voli da obećava. Volim da radim, da svaki dan pokušavam da budem bolji. Cela ekipa, moj stručni štab, da svi zajedno budemo bolji. To je moj cilj. Da se ekipa približi onome što naši navijači žele da vide. Verujem u ovaj projekat, znam da je teško i da mnogi ljudi smatraju da je besmisleno verovati u projekat sa svim ovim problemima koje imamo. Činjenica je da postoji mnogo više problema nego što sam mislio. Ali, moja ideja se ne menja, hoću da nastavimo da se borimo, da se poboljšavamo, da radimo kako bi Partizan bio bolji iz dana u dan."
Sezona u Evroligi je praktično gotova.
"Razmišljati sada o konačnom cilju je greška. Nismo u situaciji da pričamo o tome, neću ja da kažem nešto da bih zadovoljio nekog našeg navijača i da kažem da idemo u plej-of. Teško je i komplikovano, moramo da dobijemo praktično sve mečeve do kraja što nije realno. Imamo jasan cilj, a to je da napredujemo, da se takmičimo, da upišemo što više pobeda"
"Premalo znam o Beogradu"
Počeo je Penajroja odmah da se smeje kada su došla na red lakša pitanja, o privatnom životu i privikavanju na Beograd.
"Premalo znam o Beogradu, jer smo većinu mečeva igrali u gostima od kada sam došao, nisam proveo 10 dana u nizu u stanu. Van košarke volim mir, dobre restorane, imao sam premalo vremena da uživam u gradu. Što se hrane tiče, ja sam sa Mediterana, dolazim iz drugačije kulinarske kulture. Adaptiram se još uvek. Neću da lažem, više mi se sviđa španska nego srpska kuhinja, ali mi se dopadaju neke stvari. Volim da jedem i da otkrivam nešto novo svaki dan, ima tu još dosta stvari."
Možda neka rakija?
"Nije to pitanje o hrani. Šalim se naravno, to piće je za profesionalce. Rakija je za proslave i za neke važne stvari. Nije za svakodnevnu upotrebu"
"Užasan sam sa jezicima, a tek sa srpskim..."
Penjaroja je i igračku i trenersku karijeru proveo u Španiji. Ceo život je tamo i ovo je prvi put da je van domovine.
"Važno mi je da upoznam kulturu, klub, zemlju. To je veoma važno. Nažalost, za mene će biti teško da pričam na srpskim, prvo jer sam užasan sa jezicima, a drugo jer je ovo veoma težak jezik za nekog latina. Nadam se da ću naučiti nešto na srpskom, sreća je što dosta ljudi u Srbiji priča engleski. Želim da upoznam mesto u kom sam, da iz dana u dan probam neke stvari, neke svoje ideje, možda napravim greške, ali hoću da ekipa napreduje. I nije to nešto što može odjednom da se desi, želja mi je da ekipa funkcioniše, a da ne izgubi esenciju velikog kluba u Srbiji, sa idejom da mogu da implementiram neke stvari."
Vrlo brzo bi u Beograd trebalo da dođu i njegovi najbliži, supruga i dvoje dece.
"Nismo se videli mesec dana. Imam suprugu, dvoje dece, moja ćerka je hirurg, sin je se bavi košarkom, ali je slomio koleno pre tri meseca. Imamo sreće da postoji direktan let do Barselone i kada budemo imali malo više vremena u Beogradu, doći će oni. Važno mi je da budem sa svojima, čim bude bilo više mira i više vremena u Beogradu, porodica će biti tu i dugo će ostati."
"Intervju na srpskom? Teško"
Priznaje španski trener da mu jezici nisu jača strana i da na tome mora baš dosta da radi.
"Istina je da ne znam engleski dobro. Od svoje 18. godine se bavim košarkom, prvo kao igrač, pa kao trener u poslednjih 20 godina. Uvek sam radio sa stranim igračima, bar osam-devet igrača je u timu pričalo samo engleski i nikada nisam imao problem sa tim. Istina je da sam mogao bolje da naučim engleski, ali mi to nikada nije pravilo problem u poslu i radu sa igračima. Da bih pričao sa novinarima i radio ovakav intervju na engleskom, možda će mi biti potrebno tri-četiri meseca. Pričam na engleskom sa igračima, ljudima iz kluba i nikad nisam imao problem sa tim. Ali, za bolji odnos sa novinarima i ljudima generalno moram da popravim to i u procesu sam učenja. Najvažnije mi je da mi ne pravi problem sa poslom koji radim."
Na kraju intervjua smo se našalili da naredni intervju možemo da radimo na srpskom.
"To će da bude nemoguće. Na engleskom, možda, ali na srpskom, nadam se, ali će biti nemoguće", smeje se Penjaroja na kraju razgovora za MONDO.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: