- Nikola Jokić je proveo odmor u Srbiji, u štali, uz konje i bliske ljude
- Okretao je prase u Molu i provodio vreme sa kumom šumarom
Nikola Jokić proveo je četiri meseca u Srbiji i napunio je baterije za početak priprema Denver Nagetsa sledeće nedelje. Uživao je radeći stvari koje voli - svakodnevno je odlazio u štalu, pomagao i predvodio svoj tim na kasačkim trkama, bio je na raftingu na Tari i provodio vreme sa bliskim ljudima.
"Ove godine sam stvarno organizovao da sam svaki dan uspeo da odem u štalu, budem sa konjem, da se vozam... Znači mi to, uživaš u tim momentima. Imam jako puno konja, čak sam i potreban kao vrsta pomoći. Uživam u komunikaciji i vremenu provedenom sa njima. Gledaš kako mladi konj napreduje iz dana u dan, pa pomogneš povređenom konju, vidiš kako se oporavlja. Oni su vrsta sportista, samo sam ja neka vrsta trenera tu, pomagača. Volim i tu da ostanem na kraju kako ih nahranim, pa ih čuješ samo kako klopaju", rekao je Jokić u podkastu "Jao Mile" kod Mileta Ilića.
Nastupao je u dva FIBA "prozora" tokom leta za Srbiju, a u ostalim danima je individualno trenirao i bio okružen onima koje voli. "Obična" svakodnevnica mu je jako važna čitavog života i insistira na njoj.
"Imam kuma koji radi kao šumar od 5 do 3 i mislim da su mi oni pomogli... Da sam otišao negde drugde i imao drugačiju vrstu ljudi oko sebe, to bi mi bila normalnost. Sad mi je normalno da imam vikendicu, da teramo konje, popijemo pivo... Bio sam juče u Molu, ljudi ne znaju gde je to. Došao taj momak koji je pobedio veliku trku za nas, slavili smo, prase smo okrenuli, to mi je super", kazao je Jokić.
Mol je selo u središnjem delu Potisja, podignuto uz desnu obalu reke Tise, u istočnom delu Bačke, četiri kilometara južno od susednog naselja Ade, na magistralnom putu Novi Sad – Horgoš – Segedin,
Jokić oduvek bežao kući, u Sombor
Priznao je najbolji košarkaš sveta u istom razgovoru da mu zahtevi za fotografisanje kvare slobodno vreme i naglasio koliko voli da bude kod kuće - odmalena.
"Treće sam dete, volim kod kuće da budem, volim Sombor. Kad smo igrali u Sremskoj Mitrovici sa Megom, pitao sam Dekija (Milojevića) da li mogu kući, otac dođe po mene i idemo. U Smederevu, Novom Sadu, u Solnoku, tata me čeka i dovozi me... Bežao sam kući što sam više mogao. Bilo je sigurno momenata kad sam plakao i bilo mi je teško, ali sve je to deo odrastanja"
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Bonus video: