Posle tuge zbog propuštanja ceremonije otvaranja Igara, u subotu smo bile mnogo bolje raspoložene. Pobedile smo Kazahstan, a ja sam upoznala Andreja Kirilenka.
Ćao svima!
Evo mene opet danas, ali u mnogo boljem raspoloženju nego u petak.
Dugo smo čekale utakmicu sa Kazahstanom i da Igre počnu, a sada se, posle prve pobede (3:1), mnogo lepše osećamo.
Vi koji ste ustajali da nas gledate mogli ste komotno da prespavate prvi set. Malo smo se mučile, ne zbog Kazahstana, već zbog nas samih, jer je prva utakmica uvek problematična. Nije nam bilo nimalo svejedno, jer ova utakmica nam, verovatno, donosi četvrtfinale, s tim što se nećemo zadovoljiti time.
Posle utakmice smo imale ceo dan slobodan, a i nedelja nam je slobodna.
Otišle smo pravo u menzu gde smo ručale sa gospodinom predsednikom Borisom Tadićem, koji je sa svojom ekspedicijom navijao tokom cele utakmice. Ostatak dana smo provele odmarajući, šetajući, uvek se nađe neko za priču...
Sinoć (petak) sam bila malo tužna, pa sam totalno zaboravila da vam ispričam sa kim sam se upoznala na doručku. Elem, još pre mesec dana kada smo imale pripreme sa Ruskinjama bile smo
smeštene u njihovom olimpijskom centru u kojem borave svi njihovi sportisti. Tada sam pitala trenera Ruskinja Irinu Kirilovu da li je sa njima i Andrej Kirilenko. Za njega sam čula odavno, ali do prošlog Evropskog prvenstva u Španiji nikad ga nisam videla kako igra.
I, tada sam se oduševila na koji je način Rusija osvojila titulu evropskog prvaka i to usred Madrida. Bili su sjajni, Rusija i on su bili impresivni. Pogledala sam razne sajtove koji su pisali o Kirilenku i samo
sam rekla "svaka mu čast". (Isto takvo mišljenje da su sportske veličine imam i o Federeru, Novickom i o hrvatskom rukometašu Ivanu Baliću).
E, sad dolazi ono pravo. Kad je nas par došlo na doručak srela sam Irinu (trenera Ruskinja) koja mi je
rekla da je videla Kirilenka u njihovom paviljonu i da može da me upozna sa njim, pa čak i slika. A, zamislite mene - ja sam potpuno zaboravila na to, niti mi je palo na pamet da su i košarkaši Rusije ovde!
Zahvalila sam se i rekla da nema potrebe, ali da mi je drago što se setila. I, odjednom, okrenula sam se i, ne znam ni sama kako, Kirilenko je bio ispred! Nisam ni uspela da stignem Irinu koja mu je već ispričala ko sam i šta sam i čovek je prišao, upoznali smo se i slikali :)))
Bio je nasmejan i prijatan, malo smo popričali i poželela mu sreću na OI. Iako ne volim one što jure da se slikaju sa svim živim sportistima, bila sam srećna što sam imala priliku da se slikam sa Kirilenkom.
Eto tako, dosta od mene za danas. Puno pozdrava svima, posebno onima kojima nije teško da ustaju zbog nas.
Jelena
Evo mene opet danas, ali u mnogo boljem raspoloženju nego u petak.
Dugo smo čekale utakmicu sa Kazahstanom i da Igre počnu, a sada se, posle prve pobede (3:1), mnogo lepše osećamo.
Vi koji ste ustajali da nas gledate mogli ste komotno da prespavate prvi set. Malo smo se mučile, ne zbog Kazahstana, već zbog nas samih, jer je prva utakmica uvek problematična. Nije nam bilo nimalo svejedno, jer ova utakmica nam, verovatno, donosi četvrtfinale, s tim što se nećemo zadovoljiti time.
Posle utakmice smo imale ceo dan slobodan, a i nedelja nam je slobodna.
Otišle smo pravo u menzu gde smo ručale sa gospodinom predsednikom Borisom Tadićem, koji je sa svojom ekspedicijom navijao tokom cele utakmice. Ostatak dana smo provele odmarajući, šetajući, uvek se nađe neko za priču...
Sinoć (petak) sam bila malo tužna, pa sam totalno zaboravila da vam ispričam sa kim sam se upoznala na doručku. Elem, još pre mesec dana kada smo imale pripreme sa Ruskinjama bile smo
smeštene u njihovom olimpijskom centru u kojem borave svi njihovi sportisti. Tada sam pitala trenera Ruskinja Irinu Kirilovu da li je sa njima i Andrej Kirilenko. Za njega sam čula odavno, ali do prošlog Evropskog prvenstva u Španiji nikad ga nisam videla kako igra.
I, tada sam se oduševila na koji je način Rusija osvojila titulu evropskog prvaka i to usred Madrida. Bili su sjajni, Rusija i on su bili impresivni. Pogledala sam razne sajtove koji su pisali o Kirilenku i samo
sam rekla "svaka mu čast". (Isto takvo mišljenje da su sportske veličine imam i o Federeru, Novickom i o hrvatskom rukometašu Ivanu Baliću).
E, sad dolazi ono pravo. Kad je nas par došlo na doručak srela sam Irinu (trenera Ruskinja) koja mi je
rekla da je videla Kirilenka u njihovom paviljonu i da može da me upozna sa njim, pa čak i slika. A, zamislite mene - ja sam potpuno zaboravila na to, niti mi je palo na pamet da su i košarkaši Rusije ovde!
Zahvalila sam se i rekla da nema potrebe, ali da mi je drago što se setila. I, odjednom, okrenula sam se i, ne znam ni sama kako, Kirilenko je bio ispred! Nisam ni uspela da stignem Irinu koja mu je već ispričala ko sam i šta sam i čovek je prišao, upoznali smo se i slikali :)))
Bio je nasmejan i prijatan, malo smo popričali i poželela mu sreću na OI. Iako ne volim one što jure da se slikaju sa svim živim sportistima, bila sam srećna što sam imala priliku da se slikam sa Kirilenkom.
Eto tako, dosta od mene za danas. Puno pozdrava svima, posebno onima kojima nije teško da ustaju zbog nas.
Jelena