Ćaos svima!

Nisam se javljala par dana, jer ništa specijalno nisam imala da vam ispričam. Bili su takvi pljuskovi da nismo izlazili iz zgrade. Ono što mi se ne sviđa i što je jedini propust ili namera, ne znam, jeste to što cela zgrada ima samo jedan televizor i sobicu gde može da stane 10-tak ljudi tako da je nemoguće pratiti sve sportove. Recimo, mi smo do sada uspele da odgledamo samo jednu utakmicu - odbojkaša -i to je to.

Da bismo gledale ostale sportove moramo da se najavimo dan ranije, hale su poprilično daleko, a i tu karte nisu sigurne. Neke devojke su želele da idu na vaterpolo i na odbojku, ali zbog termina našeg treninga oba meča su propustile.

Znači, sve vrhunske sportiste viđam svakodnevno, jedemo zajedno, ali njihove mečeve ne mogu da pratim!? Postoji mogućnost da nabavimo jedan televizor i to bi onda bilo sjajno, jer bismo mogle da gledamo ono što nas zanima.

Pre dolaska u Kinu slušala sam razne priče o rigoroznim pravilima ovde, ali uopšte nije tako. Takođe, bilo je priče kako Kinezi rasteruju oblake specijalnim raketama, kako ne idu SMS poruke u Srbiju, kako nema slanja slika itd...Ali, naprotiv! Sve normalno funkcioniše i ono što mi se dopada jeste to što svi Kinezi znaju engleski, makar barataju osnovnim rečima. Eto, na primer u menzi - osmeh i "šta želite" i na kraju obavezno: "enjoy your meal". Verujem da više od toga ne znaju, ali cenim i taj njihov trud za osnovne potrebe.

Što se tiče utakmica, sve ide po planu. Napokon su završene prepodnevne utakmice i sad kreće ono glavno!

Toliko od mene za ovaj put, nadam se da ću u sledećem javljanju imati nešto zanimljivije da vam ispričam.

Jelena