Nervira nas to što nema dovoljno televizora, pa se tiskamo ispred jednog jedinog! Uspele smo da odgledamo samo jednu utakmicu.
Ćaos svima!
Nisam se javljala par dana, jer ništa specijalno nisam imala da vam ispričam. Bili su takvi pljuskovi da nismo izlazili iz zgrade. Ono što mi se ne sviđa i što je jedini propust ili namera, ne znam, jeste to što cela zgrada ima samo jedan televizor i sobicu gde može da stane 10-tak ljudi tako da je nemoguće pratiti sve sportove. Recimo, mi smo do sada uspele da odgledamo samo jednu utakmicu - odbojkaša -i to je to.
Da bismo gledale ostale sportove moramo da se najavimo dan ranije, hale su poprilično daleko, a i tu karte nisu sigurne. Neke devojke su želele da idu na vaterpolo i na odbojku, ali zbog termina našeg treninga oba meča su propustile.
Znači, sve vrhunske sportiste viđam svakodnevno, jedemo zajedno, ali njihove mečeve ne mogu da pratim!? Postoji mogućnost da nabavimo jedan televizor i to bi onda bilo sjajno, jer bismo mogle da gledamo ono što nas zanima.
Pre dolaska u Kinu slušala sam razne priče o rigoroznim pravilima ovde, ali uopšte nije tako. Takođe, bilo je priče kako Kinezi rasteruju oblake specijalnim raketama, kako ne idu SMS poruke u Srbiju, kako nema slanja slika itd...Ali, naprotiv! Sve normalno funkcioniše i ono što mi se dopada jeste to što svi Kinezi znaju engleski, makar barataju osnovnim rečima. Eto, na primer u menzi - osmeh i "šta želite" i na kraju obavezno: "enjoy your meal". Verujem da više od toga ne znaju, ali cenim i taj njihov trud za osnovne potrebe.
Što se tiče utakmica, sve ide po planu. Napokon su završene prepodnevne utakmice i sad kreće ono glavno!
Toliko od mene za ovaj put, nadam se da ću u sledećem javljanju imati nešto zanimljivije da vam ispričam.
Jelena
Nisam se javljala par dana, jer ništa specijalno nisam imala da vam ispričam. Bili su takvi pljuskovi da nismo izlazili iz zgrade. Ono što mi se ne sviđa i što je jedini propust ili namera, ne znam, jeste to što cela zgrada ima samo jedan televizor i sobicu gde može da stane 10-tak ljudi tako da je nemoguće pratiti sve sportove. Recimo, mi smo do sada uspele da odgledamo samo jednu utakmicu - odbojkaša -i to je to.
Da bismo gledale ostale sportove moramo da se najavimo dan ranije, hale su poprilično daleko, a i tu karte nisu sigurne. Neke devojke su želele da idu na vaterpolo i na odbojku, ali zbog termina našeg treninga oba meča su propustile.
Znači, sve vrhunske sportiste viđam svakodnevno, jedemo zajedno, ali njihove mečeve ne mogu da pratim!? Postoji mogućnost da nabavimo jedan televizor i to bi onda bilo sjajno, jer bismo mogle da gledamo ono što nas zanima.
Pre dolaska u Kinu slušala sam razne priče o rigoroznim pravilima ovde, ali uopšte nije tako. Takođe, bilo je priče kako Kinezi rasteruju oblake specijalnim raketama, kako ne idu SMS poruke u Srbiju, kako nema slanja slika itd...Ali, naprotiv! Sve normalno funkcioniše i ono što mi se dopada jeste to što svi Kinezi znaju engleski, makar barataju osnovnim rečima. Eto, na primer u menzi - osmeh i "šta želite" i na kraju obavezno: "enjoy your meal". Verujem da više od toga ne znaju, ali cenim i taj njihov trud za osnovne potrebe.
Što se tiče utakmica, sve ide po planu. Napokon su završene prepodnevne utakmice i sad kreće ono glavno!
Toliko od mene za ovaj put, nadam se da ću u sledećem javljanju imati nešto zanimljivije da vam ispričam.
Jelena