Znam da nije lepo prisluškivati, ali eto nisam odoleo.

Red iza mene na odbojci sela je Amerikanka, a sa malim zakašnjenjem na slobodno sedište do nje uglavila se i njena drugarica.

"Who's playing, Brazil against Siberia or Serbia (Ko igra, Brazil protiv Sibira ili protiv Srbije)?", pita ova druga prvu.

Nisam mogao da se suzdržim, toliko neznanje ume da boli. Izbrojao sam brzo u sebi do tri da ne eksplodiram, pa se okrenuo i ljubazno, najljubaznije što sam mogao u tom trenutku, uleteo kontrapitanjem: "Nije valjda da ne znaš gde je Srbija?"

Zagledala se u drugaricu, da bi nakon par sekundi premišljanja odgovorile gotovo u glas: "U Južnoj Americi!".
Momentalno sam se smrzao na sibirskih minus 50. Biiiip, pogrešan odgovor!

"Nije tamo gde je i Brazil ?! Onda je možda u Evropi", promućurno je konstatovala ova prva, kada je sagledala bledoliku postavu "plavih" na tarafleksu dvorane u Pekingu.

Slabo stoje sa geografijom, kažu, u školi se uči samo zemljopis Sjedinjenih Američkih Država.

Ok, da se vratimo u peti razred. Sibir je oblast u Rusiji, to razumeju, ali da je Srbija zemlja na Balkanu, to im baš nije najjasnije.

Pitam ih da li znaju gde je Grčka, tvrde da znaju i da su čule da je tamo super.

"E, pa staviš na geografskoj karti prst na Grčku i onda ga pomeriš malo gore. Uostalom možete da potražite i na Google-u", savetujem ih.

"Da, da, Google, pogledaćemo obavezno", obećavaju, a zatim me šokiraju novim pitanjem: "Izvini, do koliko se igra odbojka?!"

Sve sam očekivao, ali da to ne znaju, definitivno ne. Kontam u sebi, donekle je shvatljivo da dve devojke iz Nju Džersija nemaju pojma šta je i gde je Srbija, ali nikako nije razumljivo, pogotovo ako su na olimpijskom odbojkaškom turniru, da blage veze nemaju sa odbojkom.

Ulaznice su, verovali ili ne, dobile na lutriji, pa su potegle u Peking i da karte ne propadnu, a i da one vide Kinu.

Zvoni za početak drugog časa...


Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević