Šta se vozi u Pekingu? Uglavnom solidni automobili novijeg datuma proizvodnje. Država blagostanja, reklo bi se. Deluje tako na prvi pogled.
Šta se vozi u Pekingu? Uglavnom solidni automobili novijeg datuma proizvodnje. Država blagostanja, reklo bi se. Deluje tako na prvi pogled.
Ipak, to je samo "crème de la crème" kineskih četvorotočkaša.
Ostale manje reprezentativne primerke strogi ekološki standardi o emisiji štetnih gasova eliminisali su iz olimpijske trke. Nepodobne krntije jednim papirom do septembra uklonjene su sa ulica.
U krugu šest pekinških prstenova nećete videti ni "prdavce" (skutere), ali ni "zujalice" (trkačke motore). Ne uklapaju se u olimpijski mozaik Centralnog komiteta.
Međutim, dvotočkaša naravno da ima. Bicikli razni, crveni, crni, žuti, sivi, mali, veliki, sa brzinama, bez njih, na rasklapanje, u komadu, na pedale ili struju i dalje se masovno rabe.
Vrlo su popularni, ali i povlašteni u Pekingu. Za njih saobraćajna pravila igre ne važe. Bitno je samo ne pasti, a kako, kuda i gde vrtiš pedale ili te voza elektromotor nije toliko važno.
Većina "točak vrti" jasno definisanim i ograđenim biciklističkim stazama sa obe strane kolovoza.
Međutim, ima i onih, i to ne malo, koji bi na pitanje - pod uslovom da ga razumeju- šta je PSP (poznavanje saobraćajnih propisa), kao iz topa odgovorili da je to vrsta droge.
Ti i takvi su prava opasnost i za sebe i za druge. Njihova je teritorija sve što nije trotoar.
Oni voze bajs i po autoputu sa šest traka (po tri u oba smera), čemu najviše liče pekinški prstenovi. I to bi možda još i progutao, ali vožnju u kontra smeru srdinom džade, ne mogu.
Drugi su mi pričali, ali nisam verovao, dok se svojim očima nisam uverio.
Automobili "piče" u jednom smeru i to prilično brzo, a čovek na biciklu laganica vrti pedale njima u susret. Uredno drži isprekidanu liniju, jezdi kao po koncu, bez straha da mu se bilo šta može dogoditi. A i zašto bi, sigurno mu nije prvi put.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević
Ipak, to je samo "crème de la crème" kineskih četvorotočkaša.
Ostale manje reprezentativne primerke strogi ekološki standardi o emisiji štetnih gasova eliminisali su iz olimpijske trke. Nepodobne krntije jednim papirom do septembra uklonjene su sa ulica.
U krugu šest pekinških prstenova nećete videti ni "prdavce" (skutere), ali ni "zujalice" (trkačke motore). Ne uklapaju se u olimpijski mozaik Centralnog komiteta.
Međutim, dvotočkaša naravno da ima. Bicikli razni, crveni, crni, žuti, sivi, mali, veliki, sa brzinama, bez njih, na rasklapanje, u komadu, na pedale ili struju i dalje se masovno rabe.
Vrlo su popularni, ali i povlašteni u Pekingu. Za njih saobraćajna pravila igre ne važe. Bitno je samo ne pasti, a kako, kuda i gde vrtiš pedale ili te voza elektromotor nije toliko važno.
Većina "točak vrti" jasno definisanim i ograđenim biciklističkim stazama sa obe strane kolovoza.
Međutim, ima i onih, i to ne malo, koji bi na pitanje - pod uslovom da ga razumeju- šta je PSP (poznavanje saobraćajnih propisa), kao iz topa odgovorili da je to vrsta droge.
Ti i takvi su prava opasnost i za sebe i za druge. Njihova je teritorija sve što nije trotoar.
Oni voze bajs i po autoputu sa šest traka (po tri u oba smera), čemu najviše liče pekinški prstenovi. I to bi možda još i progutao, ali vožnju u kontra smeru srdinom džade, ne mogu.
Drugi su mi pričali, ali nisam verovao, dok se svojim očima nisam uverio.
Automobili "piče" u jednom smeru i to prilično brzo, a čovek na biciklu laganica vrti pedale njima u susret. Uredno drži isprekidanu liniju, jezdi kao po koncu, bez straha da mu se bilo šta može dogoditi. A i zašto bi, sigurno mu nije prvi put.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević