Da je za spas srpskog sporta, a pogotovo vaterpola odavno kucnuo poslednji čas, to je već poznata činjenica, ali da li postoji nada i neko rešenje da će doći lepša vremena, pogotovo u uslovima finansijske krize?

U Beogradu je u funkciji samo jedan olimpijski bazen, u celoj Srbiji možda desetak. Dva kluba su iznad proseka (Partizan i Vojvodina), ostali tavore i preživljavaju, a neki klubovi postoje a nemaju čak ni bazen!!! U međunarodnim forumima i organizacijama, glas srpskog vaterpola se ne čuje...Uprkos svemu tome, reprezentacija beleži vanserijske rezultate.

Posle dve godine pauze u Beogradu je u utorak održana Skupština Vaterpolo saveza Srbije (VSS) na kojoj su neka pitanja koja bi mogla da budu putokaz za izlazak iz sadašnje izuzetno teške situacije.

Za novog predsednika Skupštine VSS izabran je Uroš Marović, na predlog Partizana, koji na toj funkciji nasleđuje legendarnog Mirka Sandića, koji je preminuo samo mesec i po dana posle izbora za predsednika Skupštine VSS (izabran 1. novembra 2006. godine, a preminuo 24. decembra iste godine).

Od tada, Skupština nije zasedala, a svu brigu o vaterpolo organizaciji u zemlji preuzeo je Upravni odbor sa Veliborom Sovrovićem na čelu. Na Sovrovićev lični zahtev Skupština je glasala i jednoglasno mu izglasala poverenje i on će i naredne dve godine, odnosno do kraja mandata biti predsednik UO VSS.

Posle konferencije za novinare Aleksandra Šapića i Aleksandra Ćirića na kojoj su izrekli niz kritika na račun funkcionisanja saveza (ne Sovrovića lično), ali i rad selektora Dejana Udovičića, Sovrović je medijima rekao da razmišlja o povlačenju sa funkcije. U međuvremenu, Sovrović je korigovao stav, pre svega zato što je uvideo da niko baš nije raspoložen da se upliće u sport u kojem ne vidi finansijsku korist.

To je rekao i na Skupštini VSS. "Nije bilo baš intersovanja u proteklom periodu za ovu funkciju, zato tražim od vas poverenje da nastavim da radim do kraja mandata (do novembra 2010. godine)", rekao je Sovrović, koji je dobio podršku.

Odmah po izboru za predsednika Skupštine VSS Uroš Marović je istakao da je situacija u srpskom vaterpolu "najblaže rečeno složena" i da živi "na rezervi".

On je otvorio neka pitanja (kako je sam istakao "nije izmislio nikakvu mudrost") koja ubadaju suštinu problema vaterpolo sporta u Srbiji, pre svega klupskog, koji se godinama "šlepa" na uspesima reprezentacija (u raznim kategorijama) i Partizana.

"Ozbiljno sam zabrinut za vaterpolo i to mi je jedini motiv da sedim ovde, inače bismo se sad negde drugde družili, u nekoj kafani...", rekao je Marović.

Vaterpolo savez Srbije je doživeo sudbinu ostatka zemlje. Pre dve godine razdvojili su se Srbija i Crna Gora, a samim tim i sve zajedničke institucije i organizacije. Vaterpolo savez je "plivao" kako je umeo. Sada je vreme da se iz stihije napravi neki čvršći temelj, kako bi najtrofejniji sport u Srbiji, i dalje donosio zapažene rezultate.

Marović je predložio da se najpre uradi analiza stanja u klupskom vaterpolu, da se sačini plan finansiranja saveza i klubova, da se poboljša položaj struke, odnosno trenera, da se održe odnosi sa državnim organima, ali pre svega sa lokalnim saomupravama, čije predstavnike treba ubediti da im je bolje da imaju 300-400 dece u bazenu, nego da ta ista deca budu na ulici, prave razne gluposti, drogiraju se, tuku u školskim dvorištima...

Imao je još jednu ideju, za koju je i sam svestan da je pomalo utopijska.

"Mislim da uz ulaganja od dva, tri miliona evra od lokalnih samouprava možemo doći do toga da vratimo sve naše igrače iz inostranstva i onda da klubovi, osim Partizana koji ima dobru bazu, imaju pravo draftovanja...Tako bismo imali pet, šest klubova i siguran sam najjaču ligu u Evropi. Možda je ovo što ja pričam idealistički, ali ako svi malo ne poblesavimo, onda džaba sve, treba da se borimo i izborimo", poručio je novi predsednik Skupštine VSS.

Najviše vremena na sednici Skupštine VSS (to telo čine predstavnici klubova), a trajala je gotovo tri sata, potrošeno je na finansijski izveštaj u prethodne dve godine, ali i nedovoljno dobro urađenom planu i programu za naredni period.

Članovi Skupštine, odnosno predstavnici klubova, zatražili su ubuduće veću transparentnost u finansijskom poslovanju Saveza, odnosno veći uvid u trošenje sredstava.

Vaterpolo savez Srbije još nema sportskog direktora, a samim tim ni Stručni savet, koji treba da daje mišljenje o radu i programima rada selektora svih reprezentacija. Prema Statutu, oba ta organa postoje, ali...Dogovoreno je da se za sledeću Skupštinu, koja je zakazana za 31. mart naredne godine i to pitanje reši.

Jedan od poznatijih vaterpolo trenera Ljuba Mečkić izrazio je nezadovoljstvo time što su selektori predložili plan rada za narednu godinu, bez mišljenja Stručnog saveta, ukazujući da to do sada nije bila praksa.

O tome kakvo je stanje u srpskom vaterpolu možda najslikovitije prikazuju sledeće, gotovo neverovatne, reči predsednika UO VSS Velibora Sovrovića. "Neki bazeni ucenjuju savez odeđivanjem visokih cena sata korišćenja bazena za reprezentativne selekcije. Neki traže i 18.000 dinara na sat korišćenja bazena", rekao je Sovrović, a logično pitanje je koje se nameće nama zašto se ne zatraži pomoć od državnih organa da takve sankcionišu, jer su ipak u pitanju selekcije koje reprezentuju ovu zemlju u svetu.

(P. Vujić, MONDO)