Bivši predsednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Huan Antonio Samaran preminuo je danas u Barseloni u 89. godini.
Samaran je na čelu MOK-a bio do 1980. do 2001. godine, kada je ga je nasledio aktuelni predsednik Žak Rog, a do smrti je obavljao funkciju počasnog predsednika.
"Ne mogu da pronađem reči da bih opisao gubitak olimpijske porodice. Izgubili smo velikog čoveka, mentora i prijatelja koji je čitav život posvetio olimpijskom pokretu", rekao je Rog.
Posle dugogodišnje karijere uspešnog sportskog radnika, španski diktator general Francisko Franko imenovao ga je 1967. godine za ministra sporta. Istovremeno, Samaran je obavljao funkciju predsednika Olimpijskog komiteta Španije i potpredsednika MOK.
Nakon kratkotrajne dipolmatske karijere, tokom koje je bio ambasador u Sovjetskom Savezu i Mongoliji, vratio se sportskim forumima.
Na kongresu MOK-a 1980. godine u Moskvi izabran je za prvog čoveka Međunarodnog olimpijskog pokreta.
Njegove najveća zasluga je finansijska stabilizacija MOK-a koja je ostvarena zahvaljujući sklapanju veoma unosnih sponzorskih ugovora. Zbog odluke da prekrši "sveto pravilo" i dozvoli profesionalnim sportistima da učestvuju na Olimpijskim igrama Samaran je žestoko kritikovan, a tvrdio je da je to bio jedini način da se privuku veliki sponzori.
Ostaće zapamćeno da se pod njegovim vođstvom dogodio najveći skandal u istoriji MOK-a, kada je dokazano da je Solt Lejk Siti dobio organizaciju zimskih Olimpijskih igara zahvaljujući podmićivanju visokih funkcionera svetske olimpijske organizacije.
Samaran je na čelu MOK-a proveo 21 godinu, a duže od njega na toj funkciji je bio samo legendarni osnivač modernog olimpizma, francuski baron Pjer de Kuberten, koji je svetski sport vodio od 1896. do 1925 godine.
Španac je ujedno i poslednji koji je toliko dugo bio predsednik MOK-a, jer je posle njegovog odlaska odlučeno da se mandat predsednika ograniči na najviše 12 godina.
Kada je Samaran izabran za predsednika, MOK je bio pred bankrotom, a terorizam i bojkoti olimpijskih igara ozbiljno su pretili da ga potpuno uruše. Uprkos brojnim problemima, Španac je uspeo da pretvori MOK u jednu od najmoćnijih i najuticajnijih svetskih međunarodnih organizacija.
Za zasluge u razvoju olimpizma španski kralj Huan Karlos 1991. godine dodelio mu je počasnu titulu markiza.
(Tanjug)
"Ne mogu da pronađem reči da bih opisao gubitak olimpijske porodice. Izgubili smo velikog čoveka, mentora i prijatelja koji je čitav život posvetio olimpijskom pokretu", rekao je Rog.
Posle dugogodišnje karijere uspešnog sportskog radnika, španski diktator general Francisko Franko imenovao ga je 1967. godine za ministra sporta. Istovremeno, Samaran je obavljao funkciju predsednika Olimpijskog komiteta Španije i potpredsednika MOK.
Nakon kratkotrajne dipolmatske karijere, tokom koje je bio ambasador u Sovjetskom Savezu i Mongoliji, vratio se sportskim forumima.
Na kongresu MOK-a 1980. godine u Moskvi izabran je za prvog čoveka Međunarodnog olimpijskog pokreta.
Njegove najveća zasluga je finansijska stabilizacija MOK-a koja je ostvarena zahvaljujući sklapanju veoma unosnih sponzorskih ugovora. Zbog odluke da prekrši "sveto pravilo" i dozvoli profesionalnim sportistima da učestvuju na Olimpijskim igrama Samaran je žestoko kritikovan, a tvrdio je da je to bio jedini način da se privuku veliki sponzori.
Ostaće zapamćeno da se pod njegovim vođstvom dogodio najveći skandal u istoriji MOK-a, kada je dokazano da je Solt Lejk Siti dobio organizaciju zimskih Olimpijskih igara zahvaljujući podmićivanju visokih funkcionera svetske olimpijske organizacije.
Samaran je na čelu MOK-a proveo 21 godinu, a duže od njega na toj funkciji je bio samo legendarni osnivač modernog olimpizma, francuski baron Pjer de Kuberten, koji je svetski sport vodio od 1896. do 1925 godine.
Španac je ujedno i poslednji koji je toliko dugo bio predsednik MOK-a, jer je posle njegovog odlaska odlučeno da se mandat predsednika ograniči na najviše 12 godina.
Kada je Samaran izabran za predsednika, MOK je bio pred bankrotom, a terorizam i bojkoti olimpijskih igara ozbiljno su pretili da ga potpuno uruše. Uprkos brojnim problemima, Španac je uspeo da pretvori MOK u jednu od najmoćnijih i najuticajnijih svetskih međunarodnih organizacija.
Za zasluge u razvoju olimpizma španski kralj Huan Karlos 1991. godine dodelio mu je počasnu titulu markiza.
(Tanjug)