Kapitenka odbojkaške reprezentacije Srbije odgovarajući na pitanja čitalaca otkrila je da obožava žito sa šlagom, kada joj je hit bio "Sto bespuća" i kome je pisala pisma iz Italije o prvim ljubavima.
Dejan: Da li više voliš sarmu ili pasulj?
"Volim srpsku kuhinju, ali tu ne podrazumevam sarmu, ćevape... Mogu da jedem jednom kad dođem iz inostranstva, pa eto uželim se. Volim naše kremaste slatkiše: princes krofne, rozen tortu, žito sa šlagom. Ima jedna poslastičarnica u centru Beograda koju obavezno posetim kada dođem do Knez Mihailove. Naravno, zbog žita sa šlagom".
L@KI29: Da li si ikada imala teških trenutaka u karijeri i želela da napustiš odbojku?
"Najteži trenutak je definitivno bio posle Evropskog prvenstva 2005. godine. Prošle smo mnogo loše, a ja sam imala veliku želju. Tada me niko nije poznavao u Srbiji, mi smo prvi put otišle na jedno veliko takmičenje. Mnogo sam očekivala od sebe, a odigrala sam katastrofa. Da sam bolje igrala, možda bi uradile nešto više... Sećam se dana kada smo završile takmičenje, bila je kiša, a na sve to se nadovezivalo da sutradan treba da idem u Japan, tamo gde sam bila i videla da nije baš sjajno. Bar u početku dok se nisam navikla, a sada obožavam Japan. Sećam se kada sam došla u Japan pustila sam pesmu Sto bespuća i samo sam razmišljala šta se to dešava. A onda kada dobiješ neku važnu utakmicu sve to zaboraviš... Tako je to u sportu".
Marko Kula Lakića: Voliš li i dalje rukomet?:)...Do kada ćeš se baviti odbojkom?
"Na ovo pitanje moram da odgovorim, jer ga je postavio moj drug iz detinjstva. Kada sam bila mala trenirala sam sve sportove, i karate, džudo, aikido.. Trenirala sam i rukomet, ali mi nije išao. Izgleda da sam i tada bila previsoka. Ipak, rukomet je sport, koji pored odbojke najviše volim da gledam, bilo da je muški ili ženski. Zanimljiv mi je i dinamičan, može da me zadrži svih 60 minuta da gledam. Baš zato što ima duela, za razliku od odbojke, mi je interesantan", rekla je Jelena i dodala:
"Kada ću završiti karijeru ne znam. Lepo mi je u Istanblu, ali ne želim da igram još četiri pet godina, nije sve u odbojci. Ima još drugih stvari koje su dosta važne".
Milan: Interesuje me kako visoke devojke nalaze momke, jel uvek tražite sportiste ili ...
"Uopšte ne tražimo sportiste, ali jednostavno u tom društvu se krećemo. A uvek i oni budu visoki, pa se tako nekako nađemo. Međutim, kada sam bila mlađa uvek sam govorila da je viši od mene uvek sam govorila da je bitno da je visok, lep i zgodan. I dalje stojim pri tome da je fizički izgled važan, ali ne mora da bude za glavu viši. Ok je da bude i moje visine. Najvažnije je da me inspiriše i izvlači iz mene maksimum, da mi bude zabavno."
Milan S: Poslednji odgledan film u bioskopu je?
"U Beograd dolazim uglavnom leti, a tada ne bih da provodim dva ili tri sata u bioskopskoj sali. Filmovi me preterano ne interesuju, više volim da odem u pozorište. Umesto poslednjeg filma, odgovoriću koja je poslednja knjiga koju sam pročitala, jer zaista volim da čitam. To je `Jedi, moli, voli`".
"Mogla bih da kažem da je to tim u kome igram već treću godinu - Vakifbank, naravno pored srpske reprezentacije. Da bi bio iz snova nedostaju mi još Vesna Čitaković i Maja Ognjenović".
JeLena: Da nisi odbojkašica, bila bi...?
"Od malena volim da čitam knjige iz psihologije, tako da bih pokušala da to da studiram. Privlače me psihologija i psihijatrija. Umem dobro sa slušam ljude i da im dajem savete".
Milos: Da li se i odbojkašice, kao i njihove muške kolege, uostalom kao i svi sportisti, kupaju zajedno posle treninga?
"Ne smrdimo ništa više nego muškarci. Naravno, tuširamo se sve zajedno uvek. NIkada nisam bila u muškoj svlačionici, pa ne znam šta oni rade. Ali naše spremanje posle treninga traje sigurno duže, jer mi moramo da stavimo i mleko za telo, i kremice, i balsam..."
Rainmaker: U kakvom ste odnosu sa hrvatskim odbojkašicama?
"Tek ove godine se dogodilo da igram sa nekom Hrvaticom u timu, to je Maja Poljak. Hrvatice su mi bliske, jer govorimo isti jezik, tako da sam se sa Majom ostvarila najbolji odnos. Preko nje sam upoznala i ostale hrvatske odbojkašice i u Istanbulu nismo pravili nikakve razlike u tome iz koje zemlje bivše Jugoslavije je neko. Svi smo se lepo družili. Kada su u pitanju utakmice, postoji malo veći motiv".
Sk8hackerex: Sećaš li se svoje prve ljubavi iz školskih dana, i da li je se rado sećaš i danas?
"Sa 17 godina sam otišla u Italiju, pa za to vezujem i svoja prva ljubavna iskustva. Sećam se toliko da možda pamtim imena, ali nikada se nisam vraćala na to. Evo pre neki dan sam slučajno u kući naišla na pisma i neke blokčiće u kojima sam pisala. Datum je bio, tipa, 15. oktobar 1999. Našla sam i neke slike. Samo sam se nasmejala. Ali bilo je momenata kada sam jako patila i bila tužna, ali znam da sam i tada govorila da će doći dan kada će mi sve to biti smešno. Nekako sam lako preživela te prve ljubavi, koje su uglavnom tužne i nesrećne".
Radosav KG: Ukoliko bi osvojila zlatnu medalju da li bi se slikala za Playboy?
"Ne", izričita je.
Veliki prijatelj: Da li prepoznaješ komšije i da li znaš ko je Srđan, bivši odbojkaš? Dečko podseća malo na Teodosića, a živi preko puta tebe.
"Stvarno ne mogu da se setim, ali neka mi se javi sledeći put kada me bude video", nekoliko puta se Jelena vraćala na ovo pitanje i pokušavala da se seti spomenutog momka.
Milos: Za koga navijaš, Zvezdu ili Partizan?
"Ni za jedne, ni za druge".
U sredu će na MONDU biti objavljen video intervju sa Jelenom Nikolić gde osim o pripremama za predstojeće Svetsko prvenstvo u Japanu govori i o svojim teškim danima u Italiji, zašto bi sebi rekla `svaka čast`, kako je počela da gleda Šeherezadu, kako je u ženskim ekipama i zašto su dame jače od muškaraca.
(MONDO - A. Petrovski)