Kapitenka odbojkaške reprezentacije je nepuna dva dana po osvajanju zlatne medalje na Evropskom prvenstvu bila gost naše redakcije i četovala sa posetiocima MONDA. Pročitajte šta je sve rekla.
"Ivane, ćao! Pozdrav Podgorici. Za vreme EP sam čitala knjigu "Vođa bez titule", koju bih preporučila svima. Dosta je poučna. Pri 0:6... Lagala bih kada bih rekla da sam mislila da ćemo pobediti, međutim kada sam videla da postoji mala šansa, gde je publika odigrala ključnu ulolgu i dala nam krila, to smo iskoristile", odgovorila je Jelena Nikolić.
Fotografije sa njenog gostovanja u MONDU pogledajte OVDE.
jodzi: Zašto ništa nije bilo priređeno ispred Skupštine, a fakat je da ste to više nego zaslužili?
"I kada su vaterpolisti igrali u Beogradu nije bilo priređeno slavlje. Nekako mislim da su svi koji su bili u Pioniru, pa i posle u gradu, osetili našu energiju. Nisam osećala da treba da idemo ispred Skupštine. Svi koji su hteli da nas pozdrave došli su ne samo na finalni meč, nego od početka EP".
Kocka4295: Izvini što te davim, ali ja imam problema što se tiče treme pred neki važan turnir, stalno je prisutna..A zanima me da li si i ti imala tremu pred finale i ako jesi, kako si je savladala? Usput, verovatnoća izlaska ovog pitanja je kao dobitak na lutriji.
"Kocka, trema je normalna stvar i treba je prihvatiti. Ja mogu da kažem da su nama bile teže ove prve utakmice, nego ove na kraju. Koliko god domaća publika bila prednost, na početku može da bude i mana, naročito kada stvari ne idu onako kako bi trebalo. Međutim uz publiku kakvu smo mi imali trema nije mogla da postoji, već samo pozitivan naboj".
Miloš: Šta ti je prvo prošlo kroz glavu nakon meča, kad si shvatila da je Nemica promašila servis?
"Pomislila sam, "uh šta bi ovo", jer sam se spremala za prijem. Ne mogu da zamislim kako se ta devojka osećala. Nisam imala vremena da mislim, pošto smo odjednom svi bili na podu. Sećam se samo huka publike i skakanja, tako da je to verovatno bio pokazatelj da smo osvojili zlato".
Cioffi: Zašto si promenila broj na leđima u reprezentaciji?
"Počela sam da treniram sa brojem 12 , pa sam onda bila 15 i onda smo se Anja i ja zamenile. Anja je uzela 15, a ja 1 i to nam je donelo sreću na SP u Japanu. Međutim, ove godine sam sa klubom i brojem 12 osvojila LŠ. Tako da sam pomislila da će mi se posrećiti. Kada me je selektor zvao samo sam poželela da uzmem broj 12".
Dejan: Svaka čast na uspjehu. Volio bih da te pitam za mišljenje o jednoj stvari. Zaista nas je krenulo u sportu. Prvo Nole, odbojkaši, pa evo sad i vi. Ali košarkaši nisu uspjeli. Koliko sam ja zapazio, oni su na neki način "olajani". Dok je dobro svi te vole, a kad jednom zakažeš, svi te grde. Jeste li vi, glavni akteri svega toga, svjijesni ove činjenice? Kako to podnosite i interesuje me vaše mišljenje...Veliki pozdrav iz Prijedora.
"To je normalna stvar. Mi smo toga svesni. Meni je žao što se dobre stvari brzo zaboravljaju, međutim to u sportu tako funkcioniše - uvek se pamti onaj poslednji uspeh ili neuspeh. Žao mi je što brzo gubimo veru određene igrale ili trenere, zbog kojih smo se toliko radovali. Mi smo sportisiti i navikli smo da se nosimo sa takvim stvarima. Ili si pukovnik ili si pokojnik".
Estain: U kakvom si odnosu sa Majom Ognjenović?
"Maja je moja cimerka i sa njom provodim najviše vremena. Van terena se dosta družimo. S obzirom koliko leta već igramo zajedno nekad kažem da živimo zajedno pet meseci, kao u braku".
Guest: Šta mislis o onom radovanju sa tvojim turskim klubom protiv Zvezde u Šumicama? Skakala si kao da si veća Turkinja od svi njih tamo.
" Zanimljivo.... Da li je trebalo da se izvinim za pobedu? Skakala sam posle svake utakmice, jer smo svaku pobedile i osvojile Ligu šampiona. Ne moram da budem Turkinja da bih se radovala".
Guest: Da li si uvek bila ponosna na svoju visinu, ili si bar neki put tugovala, tj jel si ikada htela da budes mala devojcica, samo malko niza? :D
"Posle srednje škole sam naglo izrasla. Pored visine bila sam premršava i to mi je bio veći problem. Koliko god se trudila nisam uspevala da se ugojim. To nije izgledalo baš najbolje. Sada mi je problem jer ne mogu da obujem cipelu sa štiklom od 10 cenitmetara. Imam problem u izboru cipela, jer za mene nije prava cipela ako nema štiklu bar 10 centimetara".
Robi: Da te pitam nešto, ja sam u situaciji, da mi dođe da prestanem da se bavim sportom jer sam imao tešku povredu i sada mi jako teško ide povratak nazad, dođe mi čak da odustanem, pa da te pitam za savat, i da li si imala teške situacije u svojoj karijeri?
"Ja sam prvi put bila povređena ove godine. Operisala sam petu, što me je koštalo tri meseca pauze. Moram da kažem da sam svakoga dana imala borbu u sebi da li da odustanem ili ne, mislila sam da neću uspeti da se spremim za EP. Ali imala sam veru da, ako uspem makar jednim poenom doprinesem uspehu reprezentacije na EP, nastavim dalje. Savetujem ti i kada misliš da je nemoguće nastaviš dalje".
Marko Rep. Srpska: Da li znas koliko vas ljudi iz Republike Srpske vole? Sve najbolje u daljoj karijeri,reprezentativnoj i klupskoj,i njoj i svim nasim djevojkama.
"Podršku iz Republike Srpske osećamo. Iz sveg srca se zahvaljujemo i znamo da nas oni prate sa posebnim žarom. Kada spomenem i Republiku Srpsku, ne mogu da ne spomenem i moju Crnu Goru, jer moja porodica je odatle i da se njima zahvalim, jer su mi preneli euforiju koja je vladala u svim gradovima Crne Gore".
Sladjan: Da li uvek govoris istinu ili umeš i da slazeš?
"Slađane, ne umem da lažem i to volilm. Kada sam bila klinka nisam uspevala da slažem nikada, ako bih bila provaljena, bila bih kažnjena i drago mi je što su mi roditelji tako vaspitali. Ne treba nikada lagati, čak ni za sitnice, jer to vrlo lako prelazi u naviku".
jelena s Jelena, carice, svaka vam čast, najbolje ste. Koliko je potrebno odricanja da bi se postiglo nešto što ste vi devojke postigle?
"Potrebno je mnogo odricanja, često se zapitaš da li je stvarno vredno toga. Recimo da ja poslednjih deset leta nisam imala pošteno letovanje. Ovog leta je bilo prvi prvi put, jer bila sam povređena pa sam imala tri meseca pauze. Teško je održavati kontakt sa svim prijateljima, sport je surov, često menjamo gradove. Ali nama se vratilo kroz uspeh".
Sladjan: Da možeš da biraš, koje tri vrline bi izabrala?? :) Pozdrav iz Kosovske Mitrovice.
"Vrline ili imaš ili nemaš, jednostavno se ne biraju. Najvažnije je da si iskren pre svega prema sebi, hrabar i dosledan onome što zamisliš".
Pedja: Prvo veliki pozdrav kapitenu i čestitke na zlatu. Pošto sam pročitao sve koliko su trenirale pitao bih Jelenu kako provodi slobodno vreme, čime se zabavlja, da li je u vezi..
"Viđam se sa društvom koliko mogu, volim da čitam, da idem u pozorište. U principu, zavisi gde sam, da li sam u Istanbulu ili Beogradu. Omiljeni dan mi je nedelja, jer mi je jedini slobodan".
(MONDO)