Beograđani uživali u danu bez automobila i smoga, maratonci se borili sa svakim metrom. Mnoštvo duhovitih poruka.
Uporne devojke i uporni mladići, sredovečne dame i gospoda, i oni najstariji u patikama borili su se sa svakim metrom, ali nisu odustajali. Bilo je tu i stranaca: Španaca, Francuza...
Pojedinačno ili u grupicama trčali su ili hodali delom staze pored hotela "Jugoslavija", dobijali sporadične aplauze od posmatrača.
Najveći je dobio jedan Beograđanin koji je odlučio da izvede u šetnju svog psa. Ali, kakvu šetnju - maratonsku!
Vezan za svog gazdu žuti-beli pas je poslušno trčkarao, ali sa isplaženim jezikom i povremeno je očima gledao gazdu u stilu: "Dobro, dosta je!".
Iza njih trčkarala su dvojica mladića. Jedan od njih imao je majicu sa natpisom na leđima: "Catch me if you can" (Uhvati me ako možeš). Duhovito, s obzirom da su momci bili daleko od pobednika.
Neki su sebi zacrtali vreme koje treba da istrče. Tako je jedan mladić, go do pojasa, zakačio za sebe helijumski balon u obliku srca na kojem je pisalo: "4:30". Ako je to vreme za koje je mislio da istrči stazu od 42 kilometra debelo je promašio. Ali, aplauz za entuzijazam!
Odmah iza njega još jedan mladić sa istom forom. Balon zakačen za njega i nešto realnije vreme: "5:00".
"Devojke, kako pos'o? Je l' ste zaradile nešto?".
Jedna od devojaka mu je odgovorila: "Ali, ne, mi ovo ne prodajemo, nudimo maratoncima".
Kada je shvatila da je gospodin "peckao" i da je reč o šali, prasnula je u smeh.
U polumaratonskoj trci na 21 kilometar učestvovali su i naši drugari, kolege iz Sport networka katarina Sinđelić i Vlada Pajić. I istrčali su do kraja! Svaka čast!
Mnogi Beograđani iskoristili su priliku da na ulice, oslobođene automobila i autobusa, istrče sa decom, na biciklima, rolerima...Dok su na ulici kod popularnog "Zamka" na Zemunskom keju trojica dečaka pikala fudbal, među kojima i Mesi (imao je dres sa imenom čuvenog Argentinca), drugi su bili srećni što mogu da uživaju u vazduhu lišenog izduvnih gasova.
"Vozi bicikl, sad imaš priliku da voziš na ulici, ko zna kad ćeš opet", govorio je otac devojčici koja je bila oduševljena što može da vozi tamo gde inače ne sme.
Za to vreme, reporter MONDA je topio majicu znojem, dok su mu misli bile kompaktne: samo da sednem i popijem vodu!
Puf-pant, puf-pant...
(P.V. - MONDO - foto: MN Press)