Zlato za Srbiju od Milice Mandić! Prvo posle 12 godina i Sidneja 2000. godine. Kakav dan za našu takmičarku... Dočekasmo i "Bože pravde" u Londonu.
Koliko vas bi do petka, 10. avgusta 2012. godine prepoznalo na ulici Milicu Mandić? Verovatno ne mnogo... Ta, skoro pa anonimna sportistkinja i lepotica, u subotu 11. avgusta 2012. godine donela je Srbiji 101. medalju u istoriji, treću na Olimpijskim igrama u Londonu i PRVO ZLATO OD ODBOJKAŠKOG IZ SIDNEJA 2000. godine.
U međuvremenu smo se zvali i SR Jugoslavija i Srbija i Crna Gora, ali najsjajnije odličje na Igrama nismo osvajali.
Sve dok se na tatami nije popela ova 20-godišnja tekvondistkinja i u jednom danu pobedila prvo Krouli Talitige iz Samoe u osmini finala (16:2), pa zvaničnu olimpijsku šampionku iz Pekinga, Meksikanku Mariju Espinzu udarcem u glavu 15 sekundi pre kraja za 6:4, posle 3:4, potom je deklasirala evropsku prvakinju Ruskinju Anastasiju Barišnjikovu i...
...na kraju, u svom prvom učeću na Olimpijskim igrama, u svom prvom finalu, mala Milica majstorski je pobedila prvorangiranu na svetu u teškoj kategoriji (+67 kilograma), zvaničnu svetsku i evropsku šampionku, Francuskinju An-Karolin Graf!
Bravo, Milice. Hvala, Milice!
Uh, kakvo finale. An-Karolin 26 godina, 176 centimetara, eksplozivna, agresivna, konstantno unapred. Milica 20 godina, 180 centimetra, mirna, staložena, koncentrisana i spremna da grune iz kontre.
Sukobila su se dva stila i na kraju ispostavilo se da je taktika koju su Mandićeva i njen trener Dragan Jović pripremili - bila pobednička.
Udarcem rukom, koji se retko boduje od strane sudija, Graf je povela u prvoj rundi, ali je to Beograđanka odmah udarcem nogom u trup poravnala - 1:1. Sjajnom eskivažom od udarca nogom u glavu, Milica je izbegla da na kraju prve runde gubi 4:1, a onda je ona pogodila rukom iz kontre protivnicu na startu druge runde i povela 2:1.
Tada je Francuskinja dobila kontroverzan poen. Primila je udarac nogom u pleksus, a u istom trenutku udarila Milicu rukom. An-Karolin dobila je poen, Mandić ne - 2:2. Ali...
Sa dva brza udarca nogom u trup, od kojih je drugi došao u poslednjoj sekundi runde, Graf je smanjila na 5:4 i borba je ponovo bila "egal".
Prva je u trećoj, odlučujućoj rundi na turniru poentirala Milica za 6:4, ali se posle udarca nije odmakla i u istoj sekundi, An-Karolin je iz okreta pogodila našu takmičarku u telo nogom, što se boduje s dva poena, pa je bilo 6:6.
Drama.
Iako neiskusna, Milica nije paničila tada.
Razmenile su njih dve po udarac u istom napadu za 7:7 i opet je prva pogodila Srpkinja, a Francuskinja uzvratila gotovo u istom trenutku.
Hladna kao špricer, u trenutku kada je protivnica kidisala kao besni pitbul terijer, Milica je zadala još jedan udarac iz defanzive i otišla na nedostižnih 9:7!
Kraj, radost, gotovo neverica!
Srbijo raduj se, dobila si prvo zlato od osamostaljenja i to od Milice Mandić. Još jednom, kapa dole za sve što si pokazala ove subote...
A, trenutak kada je Milica sa osmehom na licu otpevala od početka do kraja našu himnu... Taj trenutak nema cenu i pamti se zauvek.
(MONDO, foto: Beta/AP, Guliver/Getty Images)